Sprdium Arena
28_12_2008
Sprdačina - jedna je riječ koja opisuje prvih najmanje sat vremena svečanog otvaranja <em>Spaladium arene</em>. Impresivna dvorana (za one koji nisu vidjeli veću) i simpatična scenografija  teško da su mogle biti <strong>dovoljne</strong> za najveću ocjenu.
Sprdačina - jedna je riječ koja opisuje prvih najmanje sat vremena svečanog otvaranja Spaladium arene. Zbunjeno osoblje koje se i samo ponašalo kao da prvi put vidi dvoranu i brojeve sjedalica (neki su se već odlijepili) bilo je tek uvertira u makljažu koja je uslijedila. Obje strane zvijezde, Denyce Graves i Maria Guleghina, zbog bolesti su otkazale svoj nastup netom prije početka otvaranja. Vjerojatno su na Klisu pile iz iste čaše... Malo je reći da se američka tvrtka Global Spectrum Europe koja je slavodobitno najavila desetogodišnje upravljanje dvoranom ovom organizacijom spustila na razinu –10 iz koje se mora izvući sa bar dva izvrsno organizirana spektakla žele li pobrati prve simpatije domicilnog stanovništva.
Dvorana se u zadnjih desetak minuta munjevito punila...
Arena sprdnje i ruganja
Gospođe u demode skupim krznenim kaputima kao i pljesak nakon državne himne (Ne, nakon izvođenja državne himne se ne plješće!) još jednom su pokazale raskorak velegrada i malog mista u kojem se Split već desetljećima (s)nalazi.
Arena sprdnje i ruganja
Gospođe u demode skupim krznenim kaputima kao i pljesak nakon državne himne (Ne, nakon izvođenja državne himne se ne plješće!) još jednom su pokazale raskorak velegrada i malog mista u kojem se Split već desetljećima (s)nalazi.
...a tijekom večeri konstantno praznila
Dok se Mirko Fodor odlično snašao u voditeljskoj ulozi tradicionalno prožetoj pošalicama, Mariola Milardović Perić nije oči skidala sa napisanog teksta. Prvih dvadeset minuta programa pojeli su govori. Direktor Konstruktora, Željko Žderić, ponosno je, sa dramskim stankama, nabrajao uzvanike, redom političare, kako bi im narod mogao klicati. Ovlaš spomenuti, u nizu nabrojeni inženjeri, arhitekti i građevinari zaslužili su samo skupni pljesak publike. Takav odnos prema ljudima kojima jedinima moramo biti zahvalni što Split ima Spaladium arenu već 15 mjeseci nakon prvih nacrta izazvao je prve salve negodovanja te je Žderićev govor bio prekidan posprdnim pljeskom. Vrhunac sprdačine bio je govor predsjednika Sabora, Luke Bebića, koji je izazvao euforiju ravnu onoj koju izazove Mate Kokičar na poljudskom sjeveru. Poticaj izrugivanju bio je mitinški govor kojeg se ne bi posramili ni govornici sredine 40tih, a koji je uglavnom održan na zavičajnom, a ne na hrvatskom književnom jeziku. Niti gradonačelnik Ivan Kuret nakon svog kratkog govora nije pobrao pljesak onako snažan i dug kakvog su dobivali glazbeni virtuozi i u jednom trenutku večeri spomenuta Blanka Vlašić.
Kako mučna atmosfera ne bi dosegnula još dublje dno pobrinuo se Oliver Dragojević koji je, da prijelaz ipak ne bude nagao, svečani(!) koncert odradio na sintisajzeru, a ne na klaviru. Očaravala je atmosfera u kojoj 12 tisuća ljudi romantično zborno pjeva Splite moj, Galeb i ja ili Cesaricu sa tribina na kojima će za 20ak dana navijači trgati glasnice na rukometnim utakmicama. Televizijska slika na monitorima centralnog semafora zorno je prikazivala dosadu na licima nekih uzvanika u prvim redovima partera, no ni oni koji na svečano otvaranje nisu došli pod "prisilom" nisu se previše usrećili. Istina, na pozornici su se redale hrvatske operne zvijezde Valentina Fijačko, Ivica Čikeš i Tomislav Mužek, a svi uz pratnju orkestra i zbora splitskog HNKa. Jedino se u početnom nastupu Tonija Cetinskog mogla osjetiti nesavršenost zvuka.
Klapa Intrade otpjevala je samo Samo more nosin ja u duši
Ipak, sve to uz impresivnu dvoranu (za one koji nisu vidjeli veću) i simpatičnu scenografiju koja je u prikazu lukova rimske arene vješto iskoristila izgled uvučenih teleskopskih tribina teško da je moglo biti dovoljno za najveću ocjenu nekog tko je postavio realne kriterije. Sat i pol programa nevješto je izmiješano u paštroć opernih zvijezda i zvijezda zabavne glazbe. Iznenadio je i tek jedan izlazak na binu klape Intrade, ne brojimo li završni zajednički nastup svih izvođača.
Nije spektakularno sve što sja
Loša signalizacija na hodnicima dvorane, a naročito u samoj dvorani, i nepostojanje kanti za smeće definitivno u ukupnoj ocjeni umanjuju vrijednost ogromnog truda koji je uložen u (nedovršeno) hortikulturno uređenje prilaza i okoliša dvorane te saniranju kolnika (samo) Zrinsko Frankopanske. Neatraktivan vanjski izgled dvorane koji ništa spektakularniji nije ni u noćnom izdanju, ipak je stvar subjektivne ocjene.
Izgrađena dvorana ne čini spektakl, već je samo njegov preduvjet
Iako se izgradnjom Arene predviđao prometni kaos, gužva je, očekivano, bila manja nego nakon poljudskih derbija pa je i ta zla slutnja, kao i probijanje rokova, bačena u bujicu uličnih priča.
Parafrazirajmo poslovicu o bradi i filozofu pa zaključimo da ovakva rekordno izgrađena dvorana ne čini spektakl, već je samo njegov preduvjet. Ni vatromet ni umjetni snijeg ne mogu nadomjestiti brojne druge nedostatke u organizaciji – prevara naroda koji je platio ulaznice da posluša i dvije svjetske pjevačke zvijezde samo je vrhunac sramote. Prvi mačić je u vodi, rukometne utakmice su već drugi...
Prethodni tekstovi:
Arena iz snova, 10.12.2008.
Arena velikih planova, 03.11.2008.
Kerum kaže da je ružan, 14.10.2008.
Dvorana se od/do krova radi, 17.08.2008.
napisao/foto: Pile
Dok se Mirko Fodor odlično snašao u voditeljskoj ulozi tradicionalno prožetoj pošalicama, Mariola Milardović Perić nije oči skidala sa napisanog teksta. Prvih dvadeset minuta programa pojeli su govori. Direktor Konstruktora, Željko Žderić, ponosno je, sa dramskim stankama, nabrajao uzvanike, redom političare, kako bi im narod mogao klicati. Ovlaš spomenuti, u nizu nabrojeni inženjeri, arhitekti i građevinari zaslužili su samo skupni pljesak publike. Takav odnos prema ljudima kojima jedinima moramo biti zahvalni što Split ima Spaladium arenu već 15 mjeseci nakon prvih nacrta izazvao je prve salve negodovanja te je Žderićev govor bio prekidan posprdnim pljeskom. Vrhunac sprdačine bio je govor predsjednika Sabora, Luke Bebića, koji je izazvao euforiju ravnu onoj koju izazove Mate Kokičar na poljudskom sjeveru. Poticaj izrugivanju bio je mitinški govor kojeg se ne bi posramili ni govornici sredine 40tih, a koji je uglavnom održan na zavičajnom, a ne na hrvatskom književnom jeziku. Niti gradonačelnik Ivan Kuret nakon svog kratkog govora nije pobrao pljesak onako snažan i dug kakvog su dobivali glazbeni virtuozi i u jednom trenutku večeri spomenuta Blanka Vlašić.
Tribine preobražaja
Kako mučna atmosfera ne bi dosegnula još dublje dno pobrinuo se Oliver Dragojević koji je, da prijelaz ipak ne bude nagao, svečani(!) koncert odradio na sintisajzeru, a ne na klaviru. Očaravala je atmosfera u kojoj 12 tisuća ljudi romantično zborno pjeva Splite moj, Galeb i ja ili Cesaricu sa tribina na kojima će za 20ak dana navijači trgati glasnice na rukometnim utakmicama. Televizijska slika na monitorima centralnog semafora zorno je prikazivala dosadu na licima nekih uzvanika u prvim redovima partera, no ni oni koji na svečano otvaranje nisu došli pod "prisilom" nisu se previše usrećili. Istina, na pozornici su se redale hrvatske operne zvijezde Valentina Fijačko, Ivica Čikeš i Tomislav Mužek, a svi uz pratnju orkestra i zbora splitskog HNKa. Jedino se u početnom nastupu Tonija Cetinskog mogla osjetiti nesavršenost zvuka.
Klapa Intrade otpjevala je samo Samo more nosin ja u dušiIpak, sve to uz impresivnu dvoranu (za one koji nisu vidjeli veću) i simpatičnu scenografiju koja je u prikazu lukova rimske arene vješto iskoristila izgled uvučenih teleskopskih tribina teško da je moglo biti dovoljno za najveću ocjenu nekog tko je postavio realne kriterije. Sat i pol programa nevješto je izmiješano u paštroć opernih zvijezda i zvijezda zabavne glazbe. Iznenadio je i tek jedan izlazak na binu klape Intrade, ne brojimo li završni zajednički nastup svih izvođača.
Nije spektakularno sve što sja
Loša signalizacija na hodnicima dvorane, a naročito u samoj dvorani, i nepostojanje kanti za smeće definitivno u ukupnoj ocjeni umanjuju vrijednost ogromnog truda koji je uložen u (nedovršeno) hortikulturno uređenje prilaza i okoliša dvorane te saniranju kolnika (samo) Zrinsko Frankopanske. Neatraktivan vanjski izgled dvorane koji ništa spektakularniji nije ni u noćnom izdanju, ipak je stvar subjektivne ocjene.
Izgrađena dvorana ne čini spektakl, već je samo njegov preduvjetIako se izgradnjom Arene predviđao prometni kaos, gužva je, očekivano, bila manja nego nakon poljudskih derbija pa je i ta zla slutnja, kao i probijanje rokova, bačena u bujicu uličnih priča.
Prvi mačić
Parafrazirajmo poslovicu o bradi i filozofu pa zaključimo da ovakva rekordno izgrađena dvorana ne čini spektakl, već je samo njegov preduvjet. Ni vatromet ni umjetni snijeg ne mogu nadomjestiti brojne druge nedostatke u organizaciji – prevara naroda koji je platio ulaznice da posluša i dvije svjetske pjevačke zvijezde samo je vrhunac sramote. Prvi mačić je u vodi, rukometne utakmice su već drugi...
Prethodni tekstovi:
Arena iz snova, 10.12.2008.
Arena velikih planova, 03.11.2008.
Kerum kaže da je ružan, 14.10.2008.
Dvorana se od/do krova radi, 17.08.2008.
napisao/foto: Pile