Božićna orkestralna razvaljotka
Splitska publika željna derneka na makedonski brassovski način, ovog Badnjaka je došla na svoje. Ako dođete „eto, malo se zabavit“, a iziđete 3 sata i 40 minuta kasnije bez pola robe na sebi i <strong>uvjereni </strong>da ste iščašili kuk, onda ste se stvarno odlično zabavili...
Napokon! Splitska publika željna derneka na makedonski brassovski način, ovog Badnjaka je došla na svoje jer je Kocka ugostila proizvođače opće razvaljotke – Kočani orkestar Bilenta Salieva. Atmosfera idealna – blagdanski-koncertno-alkoholizirana, a Kocka popunjena točno onoliko koliko treba biti da bi se bokovi mogli ubaciti u pogon. I onda, nešto sitno prije ponoći, jedan po jedan sa svojim instrumentima dolaze kraljevi derneka i počinju prašiti bez pardona.
Moj prvi susret s nekim makedonskim gypsy brass orkestrom uživo. Obzirom da sam se naslušala mitova i legendi o sličnim nastupima na kojima je provod urnebesan i zagarantiran u svakom segmentu, nisam mogla ne provjeriti koliko sve te priče drže vodu, pogotovo zato što u Splitu nemam priliku „na izvol'te“ za to. I drže je, veoma vjerodostojno i iscrpno. Jer ako dođete „eto, malo se zabavit“, a iziđete 3 sata i 40 minuta kasnije bez pola robe na sebi i uvjereni da ste iščašili kuk, onda ste se stvarno odlično zabavili, a imate i uočljive dokaze za to (ili nemate?! :) )
Atmosfera idealna – blagdanski-koncertno-alkoholizirana
Iako osobno uglavnom plivam na nekoj drugoj glazbenoj struji, milina mi je upoznavati i razotkrivati nešto ovakvog stila, što zbog mog aktualnog plesnog hobija, što zbog totalnog oduševljenja bukom proizišlom iz toliko limenih puhača. Oni istovremeno zvuče toliko usklađeno i toliko nepredvidljivo da se na momente zapitate kako ta makedonska raja to sve spoji na kraju. Istovremeno izgledaju kao da se upravo odlično zabavljaju i oni sami pa time stvar postaje još nedokučivija. Fascinacija se razbuktala još i više kad sam ustanovila koliko zapravo damn dobre improvizacije dolazi od gospodina prve trube i kolege mu gospodina tube. A igrankom dirigira i isto tako povremeno briljantno solira energični Bilent Salievi na svom saksofonu.
Tu je i još jedna truba, još jedan saksofon, dva baritonca, bubnjevi i vokal. Ne znam samo gdje im se izgubila harmonika, ali im u tom cijelom instrumentalnom pogonu nije baš nešto ni nedostajala. One stvari koje, kao i većina publike, znam po naslovu, a to su Mesečina, Makedonsko devojče, Djelem djelem, Uči me majko i Ederlezi bile su izvedene tijekom večeri. No, tu je bilo još i bezbroj drugih stvari mahom instrumentala, što njihovih što tuđih poznatih hitova koji imaju potencijala za obrade u ovakvom aranžmanu. Osim što su nas izvrsno zabavljali, svojim izvedbama autentično su nam prezentirali i što je to zapravo gypsy brass muzika i zašto je toliko vrijedna pažnje i cjenjena od vjenčanja do sprovoda.
A publika?! Skače, pjeva, veseli se, vozi turu za turom i nevjerojatno dobro odgovara na sve što im genijalni izvođači odašilju s pozornice. Bilo ih je raznih životno-stiliziranih dimenzija, kosatih i obrijanih, čupavih i upicanjenih, skakutavih i mračnjačkih. I svi, ama baš svi su mrdali. Je li ih ponijela glazba (vjerojatno), je li ih ponijela atmosfera (može bit), je li ih ponijeo alkohol (pa malo, aj :) ), uopće nije bitno. Jer su si priuštili zabavu koju će sigurno, iz razno-raznih razloga, još dugo pamtiti i prepričavati.
Btw, moje slike ne govore tisuću riječi. Na jedvite jade prenose trunku euforije i tu su da posvjedoče mom prisustvu. Kocka je pretamna, atmosfera je bila predobra i razbibriga s fotićem nije mi padala napamet... Neće ni vama ako se idućom prilikom i sami uvjerite u sve što ste ovdje pročitali.
napisala: Marta
foto: Daniela T.