The Kingdom of Beat Fleet bez struje
Svirka je bila fenomenalna, sastavljena od akustičnih instrumenata, jednostavnih bubnjeva, nevjerojatno uklopljene harmonike, udaraljki i Mladenova raspoloženog vokala koji pridobiva i one posljednje željne <strong>ćakule</strong>. Bend koji više nije potrebno vezati samo uz hip-hop...
TBF je u četvrtak navečer imao koncert u O'Hare. I što je tu novo i intrigantno? TBF je u četvrtak navečer u O'Hare imao treći u karijeri unplugged koncert. Uživo sam ih nebrojeno puta slušala, ali u unplugged verziji ih nisam mogla ni zamisliti. Pojam hip-hopa mi je nekako bio nepoveziv s pojmom unpluggeda, nisam sigurna zašto, pogotovo ne sada.
No, i da sam pokušala njihove stvari zamisliti u unplugged verziji, ovako kvalitetno i visoko u mojoj glavi nikad ne bi dogurali. O'Hara kao O'Hara – tijesna i zadimljena. TBF kao nešto poprilično drugačije uspješno prikrivajući spomenute nedostatke svog dnevnog boravka O'Hare.
Pojam hip-hopa mi je nekako bio nepoveziv s pojmom unpluggeda
Koncert počinje sa zanemarivim kašnjenjem, ekipa nenaviknuta na nešto tiši zvuk i neupućena u malo drukčiji ton svirke, preglasna je i u startu ne reagira po mojim (skromnim) predviđanjima. Ali ta svirka je toliko fenomenalna, sastavljena od akustičnih instrumenata, jednostavnih bubnjeva, nevjerojatno dobro uklopljene harmonike, udaraljki i Mladenova raspoloženog vokala pa pridobiva i one posljednje željne ćakule. Bez posebnog reda i rasporeda sviraju sve značajnije stvari sa sva četiri albuma otvarajući album u Slobodnom stilu, a nastavljajući ga u Malo maknutom.
Prvim taktovima neprepoznatljivi hitovi se redaju dalje – Lud za njom prebacuju iz druge u četvrtu brzinu, Heroyix je odsvirana kako nikada više neće biti, jedna stvar (naravno da sam zaboravila koja...) ima toliko nevjerojatan Jinx melos da sam do Mladena mogla zamisliti Yayu i njen bolno dobar vokal, baš onako kako to Saša radi sa Sonjom u Fantastičnoj čiji je refren, btw, splitska publika tako zorno i predano otpjevala i ponavljala i ponavljala...
O'Hara kao O'Hara – tijesna i zadimljena
Guzice i sise stvar je koja je zračila prevelikim veseljem i tipičnom interpretacijom od strane Mladena i Saše, ali u nešto opuštenijem ritmu i pjevnijem tonu, originalno jazzy Papilova je izmamila dernjavu, a Komandant Mladen se vokalnom interpretacijom poigrao s Datom toliko da je bilo sramotno dobro.
Negdje između Alles Guta i Nostalgične sjetila sam se zašto taj bend toliko volim, a na Smaku svita svojih razloga za isto sjetili su se i svi prisutni i nije im bilo pomoći. Nakon odsviranog glavnog dijela, šansa da se uopće maknu s pozornice nije se nazirala pa su od odlaska odustali i prašili dalje pri čemu se u jednom dijelu Mladen osvrnuo i na famozni nedjeljni ispad još famoznijih Mrle i Prlje, što je naišlo na burno odobravanje publike.
Mladen se osvrnuo i na nedjeljni ispad famoznih Mrle i Prlje
I kad su nam drugi put pokušali lansirati odjeb i pomislili da će se izvuć' ako ga otpjevaju, uzvratili smo im istom mjerom i nije im preostalo ništa drugo nego da nam još jednom prezentiraju ST stanje uma koja je sama od sebe toliko dobra stvar i da su je izveli a cappella, ništa manje dobro ne bi zvučala.
Nakon više od dva sata svirke, čestitavanja rođendana O'Hari, ritma u nogama, nadimljene robe i ispjevavanja svake note, The Kingdom Of Beat Fleet se, skoro pa protjeran s pozornice, oprostio od nas.
The Kingdom Of Beat Fleet je skoro pa protjeran s pozornice
Za usud sam im skinila kapu čim sam prvi put čula da će svirati unplugged (u 3. mjesec u Zagrebu). Za izvedbu ću im do kraja života ostati naklonjena do poda. I nadati se još pokojoj u sličnom scenariju...
napisala: Marta
foto: Čuba