Čekajući Maidene

11_08_2008
Čekajući Maidene

Kad su fanovi već lagano počeli kolutati očima i privoditi kraju zalihe piva koje se prodavalo po zlato, začuli su se prvi taktovi uvodne <em>Churchill&#39;s Speech</em> i tko se našao na prometnom prolazu do Headbangers Pita, morao je nakon naleta <strong>horde</strong> prebrojiti rebarca.

U znaku kašnjenja događaja te predanosti i strpljivosti dvadesetak tisuća fanova, poljudski stadion  je svjedočio velikom spektaklu još veće heavy metal institucije - Iron Maidena. Dugoočekivani treći koncert u Hrvatskoj fanovi su naposljetku trebali pričekati još nekih sat vremena zbog kašnjenja pjevača Brucea Dickinsona koji je iz Londona, gdje je proveo slobodan dan, krenuo za Split i putem uspio zapeti na dva mjesta i s tri aviona. I dok se on družio s osobljima na aerodromima, masu najzagriženijih za koncert je zagrijavala Lauren Harris, kći frontmena i basista Stevea Harrisa, sa svojim bendom te hrvatske heavy metal uzdanice Rising Dream. I kad su fanovi već lagano počeli kolutati očima i privoditi kraju zalihe piva koje se prodavalo po zlato, začuli su se prvi taktovi uvodne Churchill's Speech i tko se našao na prometnom prolazu do mjesecima unazad rasprodanog Headbangers Pita, morao je nakon naleta horde prebrojiti rebarca. Maideni su napokon pronašli put do pozornice i odmah započeli sa svirkom u svome prepoznatljivom stilu.

Dvadeset tisuća ljudi se načekalo da bi svjedočilo (foto: Ballota)

Zaredale su se zatim sve poznate uspješnice benda koje su im obilježile karijeru osamdesetih godina - Two Minutes to Midnight, The Trooper, Wasted Years, The Number of the Beast, Can I Play With Madness?, Powerslave... Nevjerojatna scenografija, vatrometi i pomoćni rekviziti izmjenjivali su se tijekom izvođenja pjesama, a publika je odgovarala s nemjerljivim oduševljenjem. Koncert je obilježila i maskota grupe – Eddie, ovaj put u izdanju sličnom mumiji, koji je lebdio nad pozornicom tijekom izvođenja pjesme Iron Maiden. Uz, kao i uvijek, nevjerojatan vokal i želju za galamom od strane publike, pjevač Bruce Dickinson imao je i izražen dar govora, no oprostit ćemo mu što je na početku i pred kraj koncerta govorio zapravo jedno te isto. Čovjeka je smantalo neplanirano kašnjenje... I ostatak svirke bez ikakvih zamjerki. Možda jedino Harris nije došao do izražaja onoliko koliko je moja malenkost očekivala, ali svejedno ljudi su zaista dali sve od sebe i priuštili nam vrhunsku zabavu.

Scenografija je upotpunila oduševljenje (foto: Marta)

Prisutna gomila tako je svjedočila jednom od najspektakularnijih koncerata do sada u Hrvatskoj, ali i ostatak vremena kojeg je bend proveo u Splitu obilježilo je druženje članova benda s fanovima (kako s naših prostora tako i iz susjednih zemalja) na ulicama grada te fotografiranje i žicanje autograma gdje god su se pojavili, a njihova susretljivost i volja za druženjem sigurno će mnogim sretnicima ostati u lijepom sjećanju. I dok oni pomalo napušaju Hrvatsku, ostaje nam nadati se da ćemo i mi, kao domaćini, njima ostati u lijepom sjećanju i da će se i na jednoj od sljedećih turneja vratiti u Split.

napisala: Marta