Pometeno bogatstvo različitosti
20_07_2008 | Autor: KMaja
Posljednji bend ovogodišnjeg <strong>Ethnoambijenta</strong>, ruske Iva Nova, podijelio je publiku - naizgled bezopasne djevojke u bijelom rasturile su u svakom smislu i sigurno bi bez problema pokorile publiku u klubovima poput Kocke.
Vrata world scene u petak su se širom otvorila i čarobna glazba iz svih krajeva svijeta ponovno je ispunjala solinsku Gradinu dva dana, koliko je trajao Ethnoambijent.
Publika se izgleda polagano počela privikavati na činjenicu da fešta različitosti i jedinstva počinje na vrijeme. Tako je britansko-zimbabweanska umjetica Zuzane Novak, koja se prva popela na pozornicu, svirala pred popriličnim brojem ljudi.
Brojna publika od prvog dana i prve minute
Umirujuća glazba koju je ona izvodila na trenutke je neodoljivo podsjećala na note iz finih muzičkih kutijica, a proizvodila ju je pomoću tradicijskog glazbala Zimbabwea, mbire, i nadpounjavala čarobnim vokalom. Tradicionalni napjevi govorli su o slozi, snazi, nedaćama i tome kako ih pobijediti. Publika je ostala hipnotizirana notama i ambijentom, a još niti sunce nije bilo zašlo.
Boje Portugala predstavili su Mandragora i definitivno razbili sve predrasude o narodnoj glazbi toga kraja. Publika koja je očekivala fado zacijelo se iznenadila kada su sa pozornice počeli dopirati plesni zvuci koji su na trenutke neodoljivo podsijećali na spoj keltske i mediteranske glazbe. Razigrani multiinstrumentalisti su spojili tradicijsko nasljeđe svoga kraja i suvremeni izričaj te stvorili ritmove na koje je bilo teško ne cupkati.
Sramežljiva publika se polagano počela približavati pozornici i treskati u ritmu, a izvođačima je bilo teško napustiti pozornicu na kojoj su ih i posjetitelji željeli što duže zadržati.
Posljednji bend prve večeri bio je, tradicionalno, hrvatski Kries, čiji je materijal sa novog albuma Kocijani osvojio solinsku publiku. Estatički ritmovi opčinili su prisutne i malo tko je ostao na svojem mjestu do kraja nastupa. Plesalo se, pjevalo, ma makar treskalo nogom u ritmu. Bend, koji iz godine u godinu ima sve više članova, u novom aranžmanu izvodio je i starije stvari, a Zumba za kraj je definitivno svima razdrmala bubnjiće i mišiće.
Drugi dan festivala otvorili su škotski Stobo Village Band koji svojom plesnom glazbom ipak nisu uspjeli natjerati solinsku publiku da ustane i zapleše prije zalaska sunca, ali su zato dobili bezuvjetnu podršku u neumornom pljeskanju. Na pozornicu su pozvali i neke članove Kriesa, a perkusionist je demonstrirao umijeće sviranja na žlicama.
Kristi Stassinopoulou i njen bend uspjeli su mobilizirati prisutne. Prva pjesma neodoljivo je podsjetila na neke ranije radove Kraftwerka, a Kristine svijetleće naočale doprinjele su stvaranju atmosfere. Grčka glazba, s utjecajima iz cijelog svijeta, privukla je publiku k pozornici, a i sama umjetnica je naglasila kako je njena želja da, iako ju se smatra intelektulnom glazbenicom, ljudi plešu na njihove pjesme. Na kraju nastupa, na pozornici im se pridružio i Mojmir Novaković, a glazba je prerasla u kakofoniju dok su se on i Kristi vrtili poneseni ludim ritmom. Naravno, publika ovu poslasticu nije mogla pustiti tek tako, pa su izveli još jednu pjesmu.
Posljednji bend ovogodišnjeg EA, ruske Iva Nova, podijelio je publiku. Nekolicina je nakon prvih taktova nabrijane petorke napustila Gradinu, a oni koji su ostali doživjeli su koncert vrijedan pamćenja. Naizgled bezopasne djevojke u bijelom rasturile su u svakom smislu i sigurno bi,bez problema pokorile publiku u klubovima poput Kocke. Spoj ethna, punka, jazza, na trenutke čak metala i buke, totalno je osvježio sve prisutne. Čvrsti ritmovi nevjerojatne bubnjarice i basistice dječjeg izgleda, pomiješani zvukovima neumorne harmonikašice i totalno munjenih vokalistica - gitaristice i multiinstrumentalistice – pomeli su publiku, koja ih je jedva pustila s pozornice. Cure su apsolutno razvalile i osvojile simpatije i poštovanje.
Ovogodišnji Ethnoambient iznova je potvrdio da nije hermetički zatvorena manifestacija, već otvorena za nova iskustva i eksperimente u glazbi koje iz godine u godinu neumorno dijeli sa solinskom publikom, otvarajući nam neke nove svjetove, sa zajedničkim nazivnikom jedinstva u različitosti.
Zato je zasluženo postao jedan od događaja kojeg se ne propušta i željno iščekuje. Dogodine, na istom mjestu, u isto vrijeme.
Boje Portugala predstavili su Mandragora i definitivno razbili sve predrasude o narodnoj glazbi toga kraja. Publika koja je očekivala fado zacijelo se iznenadila kada su sa pozornice počeli dopirati plesni zvuci koji su na trenutke neodoljivo podsijećali na spoj keltske i mediteranske glazbe. Razigrani multiinstrumentalisti su spojili tradicijsko nasljeđe svoga kraja i suvremeni izričaj te stvorili ritmove na koje je bilo teško ne cupkati.
Sramežljiva publika se polagano počela približavati pozornici i treskati u ritmu, a izvođačima je bilo teško napustiti pozornicu na kojoj su ih i posjetitelji željeli što duže zadržati.
Posljednji bend prve večeri bio je, tradicionalno, hrvatski Kries, čiji je materijal sa novog albuma Kocijani osvojio solinsku publiku. Estatički ritmovi opčinili su prisutne i malo tko je ostao na svojem mjestu do kraja nastupa. Plesalo se, pjevalo, ma makar treskalo nogom u ritmu. Bend, koji iz godine u godinu ima sve više članova, u novom aranžmanu izvodio je i starije stvari, a Zumba za kraj je definitivno svima razdrmala bubnjiće i mišiće.
Drugi dan festivala otvorili su škotski Stobo Village Band koji svojom plesnom glazbom ipak nisu uspjeli natjerati solinsku publiku da ustane i zapleše prije zalaska sunca, ali su zato dobili bezuvjetnu podršku u neumornom pljeskanju. Na pozornicu su pozvali i neke članove Kriesa, a perkusionist je demonstrirao umijeće sviranja na žlicama.
Kristi Stassinopoulou i njen bend uspjeli su mobilizirati prisutne. Prva pjesma neodoljivo je podsjetila na neke ranije radove Kraftwerka, a Kristine svijetleće naočale doprinjele su stvaranju atmosfere. Grčka glazba, s utjecajima iz cijelog svijeta, privukla je publiku k pozornici, a i sama umjetnica je naglasila kako je njena želja da, iako ju se smatra intelektulnom glazbenicom, ljudi plešu na njihove pjesme. Na kraju nastupa, na pozornici im se pridružio i Mojmir Novaković, a glazba je prerasla u kakofoniju dok su se on i Kristi vrtili poneseni ludim ritmom. Naravno, publika ovu poslasticu nije mogla pustiti tek tako, pa su izveli još jednu pjesmu.
Posljednji bend ovogodišnjeg EA, ruske Iva Nova, podijelio je publiku. Nekolicina je nakon prvih taktova nabrijane petorke napustila Gradinu, a oni koji su ostali doživjeli su koncert vrijedan pamćenja. Naizgled bezopasne djevojke u bijelom rasturile su u svakom smislu i sigurno bi,bez problema pokorile publiku u klubovima poput Kocke. Spoj ethna, punka, jazza, na trenutke čak metala i buke, totalno je osvježio sve prisutne. Čvrsti ritmovi nevjerojatne bubnjarice i basistice dječjeg izgleda, pomiješani zvukovima neumorne harmonikašice i totalno munjenih vokalistica - gitaristice i multiinstrumentalistice – pomeli su publiku, koja ih je jedva pustila s pozornice. Cure su apsolutno razvalile i osvojile simpatije i poštovanje.
Ovogodišnji Ethnoambient iznova je potvrdio da nije hermetički zatvorena manifestacija, već otvorena za nova iskustva i eksperimente u glazbi koje iz godine u godinu neumorno dijeli sa solinskom publikom, otvarajući nam neke nove svjetove, sa zajedničkim nazivnikom jedinstva u različitosti.
Zato je zasluženo postao jedan od događaja kojeg se ne propušta i željno iščekuje. Dogodine, na istom mjestu, u isto vrijeme.