Kontra vonju iz Kocke
Šutalo se, skakalo, urlalo, petalo rogove – rekao bi čovjek da ima i stotinjak ljudi na koncertu. Ovim koncertom splitska je publika još jednom<strong> dokazala </strong>da ne zaslužuje praktički ništa novo u ovom gradu. Sreća da u ovom učmalom gradu postoji šačica entuzjasta...
Na zlom koncertu u Kocki na kojem su nas ovog ponedjeljka posljedni put ove sezone gurali s litice pozornicom je protutnjalo čak pet bendova.
Koncert je, s obzirom na količinu decibela koje je trebalo ispaliti te večeri, počeo nešto ranije no inače, tako su se domaći Essence popeli na pozornicu već oko 22 sata. U bit je nažalost ušlo tek nekoliko prijetelja i uža rodbina, naime, ljudi u Splitu baš i nisu navikli zalaziti na koncerte prije 23 sata, tako da su Essenci razvaljivali pred zaista sramotno malenim brojem ljudi.
Praznina pred pozornicom...
Francuski Four question marks popratilo je nešto više zamahivača kosom i glavama, ali su se i dalje svi držali na sigurnoj udaljenosti od pozornice iako je glazba bilo vrlo energična i nabrijana. Bend je ipak odlučno otprašio svoj set, popraćen oduševljenim pljeskom nečega što se možda mogla nazvati publika.
...tek su francuzi maloborojnu publiku udaljili od šanka.
Compete failure su svojom svirkom pokazali da su potpuno fulali sa imenom benda. Naime, rafali koje su ispaljivali sa pozornice, a i činjenica da su se neki osilili i prišli pozornici, pa se dogodila i nekakva šutka, definitivno nisu bili promašaj. Dapače. Izvrstan nastup, uz uživljenog vokala, omekšali su splićane i natjerali ih da se pomaknu s mjesta.
Cura je malo vila, malo klingonska prijetnja
Jucifer su jedan od onih bendova koji se gledaju spuštene vilice. Prvo, samo ih je dvoje u bendu, a zvuče kao da ih je barem još toliko. Drugo, na gitari i vokalu je zgodna cura, krhke pojave, koja gazi gitaru odlučnije i nemilostrdnije od većine muških kolega. Amber Valentine demonstrirala je splitskoj publici kako glas može u jednom trenutku zvučati poput viline pjesme da bi već slijedeće sekunda zvučao kao klingonska prijetnja. Cura je razvaljivala uz pratnju bubnja, ali i bez problema držala opčinjenu publiku pod kontrolom na samom početku nastupa kao i usred seta, kada je Edgar Livengood naprosto išetao iz kadra.
Konačni vrhunac uz Today is the day
A zatim je došao i taj dan… Today is the day popeli su se na pozornicu i pružili splitskim fanovima nastup o kojem će se još dugo pričati u sladostrasnom zanosu. Baza pred pozornicom oformila je čvrste redove – šutalo se, skakalo, urlalo, petalo rogove – rekao bi čovjek da ima i stotinjak ljudi na koncertu. Totalni pokolj nastao je kada se publika dočepala mikrofona te polifono odurlala Temple of the morning star. Emocije su eruptirale na pozornici i oko nje, ali, kada je završilo, na žalost, stvarno je završilo. Nekoliko desetaka fanova koji su žrtvovali san da bi odgledali koncert do kraja nisu mogli skriti razočaranje što svoje heroje ipak nisu uspjeli izvući na bis.
Erupcija emocija na pozornici, ali i oko nje
Ovim koncertom splitska je publika još jednom dokazala da ne zaslužuje praktički ništa novo u ovom gradu. Ljetne će dvorane ponovo napuniti isti oni bendovi koji ih pune svake godine, svi će gunđati na cijenu karte, ali će je svejedno platiti, a 60 kuna za pet (!) izvrsnih bendova većini je, čini se, bilo previše za izdvojiti. Sreća da u ovom učmalom gradu postoji šačica entuzjasta koji organiziraju ovakve koncerte pod cijenu bankrota, inače bi vonj ustajalosti odavno preplavio ulice Splita.
napisala/foto: KMaja