Šta ti je s glavom?

29_02_2008
Šta ti je s glavom?

Politika nije samo djelatnost koja<em> teži pridobivanju što više glasača na izborima kako bi se osvojila ili zadržala vlast</em>, kako stoji u Anićevu rječniku, već i način na koji možemo promijeniti nezadovoljstvo postojećim. Koliko su <strong>mladi</strong> Splita spremni prihvatiti takav izazov?

Politika nije samo djelatnost koja teži pridobivanju što više glasača na izborima kako bi se osvojila ili zadržala vlast, kako stoji u Anićevu rječniku, već i način na koji možemo promijeniti nezadovoljstvo postojećim. Koliko su mladi grada Splita spremni prihvatiti takav izazov?


Splitsko stanje uma



Gradski oci, ponukani (čitaj: prisiljeni) Nacionalnim programom djelovanja za mlade od 15 do 29 godina (Aktivitis), u Splitu su oformili tim ljudi čiji je zadatak bio razviti strategiju poboljšanja položaja mladih u gradu. Drugim riječima, trebalo je uskladiti stvarne financijske mogućnosti s mjerama djelovanja državnih i gradskih institucija te udruga Splita. Javna prezentacija Aktivitisa kako široj publici, tako i njenim krajnjim korisnicima, svim mladima, održana je u listopadu 2006. u klubu Kocka.


Javna prezentacija Aktivitisa u alternativnom opijalištu
Usprkos neprimjerenom mjestu održavanja (u alternativnom opijalištu zlatne splitske urbane scene) odaziv je bio solidan. Desetak političara vladajuće garniture te nešto manja, ali glasnija grupa oporbenjaka, pokoje piskaralo, nekolicina profesora i jasno – mladi. Okupilo se zanimljivo društvance koje je na velike panoe bilježilo sve ono trulo u državi Danskoj. Našlo se tu svega - od uređenja Matejuške, otvaranja okupljališta za mlade, konačnog završetka radova na Domu mladeži, poboljšanja rada splitskog Sveučilišta, pa sve do apsurdnih želja za besplatnim krafnama u školi. O svemu se razmatralo i tako je zasjedanje završilo u pomalo utopijskom duhu rješenja svih naših problema, od nezaposlenosti, bolje zdravstvene skrbi, do poticanja i ostvarenja civilnog društva. Svi naoko sretni i zadovoljni.


Mogu ja?!


U razgovoru za Hrvatski radio na vruće stolce posjeli su Željana Kalaš ( HDZ, aktualna vlast), Gojko Čepo ( SDP, tužna oporba ) i predsjednik studentske udruge STOP Ivan Špar. Razgovaralo se o provedbi programa i svim propustima koje je isticao, naravno, oporbenjak. Svi su se složili da su Splitu potrebne promjene, samo je pitanje tko je kompetentniji provesti ih. Političko pripetavanje decidirano je prekinuo Špar koji je naveo propuste nastale nedostatkom sveučilištaraca u spomenutom programu. Naknadnim preinakama dogovorene su mjere poticanja i tog sloja mladih.


Otvorenje Informativnog centra za mlade - zasluge čije politike?
Premda su još uvijek mladi, i Kalaš i Čepo su in parenthesi veličali ulogu svojih stranaka i pokušavali preuzeti zasluge za pojedine uspjehe pri provedbi projekta. Ali Čepo je izrekao nešto nepobitno točno: "Mlade ljude treba uključiti u političke procese prema svojim afinitetima. Ako žele doći na mjesta gdje se odlučuje o njihovim sudbinama, moraju shvatiti da je politika instrument preko kojeg se dolazi do toga. Politika je znanost o mudrosti upravljanja društvom." Koliko god osjećali odbojnost prema politici i političarima, činjenica jest da oni odlučuju o našoj sudbini. Na kraju su se svi složili da je nepotrebno politički bojiti ovaj program, tim više što su u užem timu za njegovu provedbu dva čelnika HDZ-a, jedan SDP-a i jedan HNS-a.


Naša posla


Još jedno pitanje koje je uzdrmalo čitavu splitsku javnost je preuređenje rive. Od ograda na gradilištu, koje je Šeparovićeva bacala u more, te potom svoj čin prikazala na HTV – u kao znak pobune, bezbroj peticija, osnivanja udruga i društava za zaštitu rive, pa sve do medijskog linča prvog urbanista grada. O rivi se najčešće govorilo kroz estetsku prizmu i najednom su svi postali veliki poznavatelji arhitekture i urbanizma. Svatko je vjerovao da imao najbolju zamisao kako riješiti problem splitske rive koja uopće i nije bila problem budući da su se pri cijelom procesu izvedbe izvođači pridržavali zakona.


Riva - dugo je (bila) najvažnije gradsko pitanje!?
Vjerujem da u Splitu ima i važnijih pitanja povezanih s ugaslim gospodarstvom, povećanim brojem ovisnika o opojnim drogama i alkoholu, obiteljskim nasiljem, nedovoljnim brojem vrtića i staračkih domova, nedostatkom parkirališta, prometnim čepovima. Ali, riva je riva. Čak su neki politički protivnici Ive Sanadera za vrijeme parlamentarnih izbora koristili splitski tehnobeton u koji su zarobili Sanaderov uži tim suradnika i sve to pod sloganom Idemo dolje. Na ovom, blago rečeno, ispolitiziranom slučaju najbolje se odražava stanje uma naših starijih sugrađana. Nažalost.


A gdje su tu mladi?


U skladu s novim zakonskim odlukama mladi se već sa šesnaest godina mogu uključiti u političke stranke. Usprkos toj odredbi malo se mladih ljudi odlučuje priključiti bilo kojoj političkoj inicijativi, a kamoli krenuti u radikalnije promjene. Bezbroj je razloga zašto se odbijaju aktivirati. Lijenost i nezainteresiranost su najčešći i po naše društvo najpogubniji. Izgovori za to se uvijek lako pronađu, pa tako korumpiranost i nepoštenje političara postaju glavni razlozi neuključivanja u procese koji u konačnici odlučuju o našim životima.

Mladi su lijeni i nezainteresirani za politiku

Nešto manje raširen, ali potpuno opravdan, razlog jest sveopći osjećaj nemoći, koji se manifestira kroz nemogućnost mladih ljudi da se istaknu u velikim strankama te pridonesu njihovu radu. Čelna mjesta mladeži pojedinih stranaka su predodređena za djecu uglednih građana i političara. Cjelokupna vladajuća garnitura jedne od najjačih političkih stranaka, usprkos demokratskom biranju samih članova stranke, direktivom je određena iz velike središnjice male Hrvatske. Razloga i isprika sigurno ima još. Nismo svi za sve, pa tako jedan od politički neaktiviranih sugovornika, Mario (16), slikovito objašnjava zašto se drži podalje od politike. "Ne osjećam se dovoljno superioran i mislim da čak nemam dovoljno jak želudac i debelu kožu da bih se bavio politikom. Za dvije godine, kada počinje pravo mog glasovanja, glasat ću na lokalnim izborima jer to je moje pravo i građanska obveza. Izravnije uključivanje u politiku jednostavno nije za mene."


Nove estradne zvijezde


Opravdano se postavlja pitanje kako netko može sudjelovati u politici i određivati o sudbini tisuća drugih, ako nije sam sposoban regulirati i pozitivno kreirati svoj vlastiti život. Iz dana u dan, sve češće postajemo svjedoci estradizacije političkih struktura. Tako se francuski predsjednik Sarkozy kočoperi na naslovnicama tabloida poput jedne Britney ili pak nasljednice imperija Hilton. Nisu se samo strani političari odlučili na takav oblik javnog promicanja. I naši vrli političari nerijetko kuhaju za vas, pokazuju svoje ormare, promoviraju svoju dječicu, paradiraju po subotnjoj špici i na sve načine daju do znanja da su oni zapravo obični mali ljudi.


Političari, ako treba, i kuhaju za vas
Mali i obični jesu, ali državna krema ni na koji način ne bi smjela relativizirati svoju državnu funkciju u svrhu sakupljanja jeftinih glasačkih bodova. Kontroverzni Sejo Sekson iz Zabranjenog pušenja najbolje je opisao novonastalu situaciju. "Političari u novije vrijeme oteli su kruh nama poštenim estradnim radnicima. Oni zabavljaju raju, oni razbijaju automobile, oni tuku žene, sve ono za što su rokeri nekad bili zaduženi, pa ja više ne znam što da radim. Preuzeli su medije!", kaže Sejo. Šalu na stranu, ali kakvu političku, pa čak i moralnu sliku takvo relativiziranje politike šalje mladima?


Posrnuli mediji


Neosporno je da i mediji u cijeloj toj priči imaju veliku ulogu. Senzacija potiče prodaju, a veća prodaja znači veću nakladu i veću zaradu, zadovoljnije urednike i na koncu vlasnike medija. Računica je jednostavna. Osim nje na pameti treba imati i političku orijentaciju pojedinih medija te neobjektivno i pristrano pisanje nekih novinara.


Svjetlo u tami


U cijelom ovom bunilu nama mladima teško shvatljivog svijeta, s vremena na vrijeme iskoči neki pozitivan primjer mlade i ambiciozne osobe koja zna, može i hoće. Tako je i u našen malon mistu. Saborska zastupnica i predsjednica splitskog HDZ – a Željana Kalaš otvoreno govori o svojim političkim početcima i razlozima uključivanja u politiku. "Još od gimnazijskih dana zanimala sam se za sve vrste društvenih događanja, pa tako i za politiku. Uključila sam se u stranku iz dišpeta jer sam smatrala da postoje bolji načini upravljanja od tadašnjih i vjerovala da HDZ zna i može bolje!"


Splitsko stanje uma – drugi put


Dvije i pol godine nakon predstavljanja Aktivitisa iskoristili smo priliku da saznamo kako se razvija spomenuti programa. Željana Kalaš istaknula je: "Ovaj je program sadržavao niz novih mjera, ali uključivao i one mjere koje su se u gradskim resorima provodile, a tek sada su bile objedinjene u ovom strateškom dokumentu za mlade. U protekloj je godini prethodni saziv Sabora izglasao i Zakon o Savjetima za mlade. I upravo će u Splitu osnivanje ovog Savjeta osnažiti i provođenje programa za mlade." Gospođica Kalaš posebnu je pozornost obratila na završetak izgradnje splitskog Doma mladeži.


I u 2006. godini izgradnja Doma mladeži bila je u - završnoj fazi
Radovi se stalno prolongiraju i nikako da se odredi konačni rok useljenja u sve prostorne jedinice. Sudeći po riječima Željane Kalaš dolazi bolje vrijeme za naš Dom mladeži: "Ovaj saziv splitskog poglavarstva, u svojem programu za mandat koji obnaša, već treću godinu zaredom ulaže u rekonstrukciju i opremanje prostora. Godišnje se izdvajaju dva milijuna kuna ulaganjima u zgradu, ali uvijek kažem da je prostor bitan, ali još je još važniji sadržaj tih prostora. Zato je privođenje svrsi Doma mladeži u završnoj fazi i njegovo funkcioniranje u punom svjetlu tek predstoji." U optimističnom duhu nadajmo se da će se obećanja ispuniti. Brine me samo što je i u 2006. godini izgradnja Doma mladeži bila u isto tako završnoj fazi.


Ipak postoji aktivizam


Koliko god većina kritizirala političke stranke i vjerovala da su mladi inertni i nezainteresirani, veliki broj politički aktivnih mladih ljudi dokazuje upravo suprotno. Uključivanjem u politiku pred mladima se otvaraju brojne pogodnosti. Mia (17), politički aktivna djevojka, kao najveće prednosti ističe širenje kruga poznanika, upoznavanje sa svijetom gospodartva i učenje kako funkcionira svijet velikih. Posebno je istaknula osjećaj sposobnosti da nešto promijeni. "Raduje me kada vidim da je neki makar i mali projekt na kojem sam sudjelovala uspio i da smo zajedno kroz politiku nekome pomogli ili nešto promijenili." Slično mišljenje dijeli i gospođica Kalaš koja, iako politički visoko pozicionirana, još uvijek ima mladenački duh koji, nadam se, nikada neće izgubiti. "I svakako mislim da aktivizam mladih može doprinijeti promjenama jer mladi su uvijek stvarni pokretač promjena. Vjerujte mi na riječ, jer da nije bilo mladih i njihovog aktivizma kroz studentski zbor, danas splitski studenti ne bi imali nižu cijenu gradskog prijevoza. Jednako tako, da nije bilo aktivizma mladih u civilnom sektoru, danas ne bismo imali program za mlade grada Splita, jer upravo na njihovu inicijativu i baš u suradnji s njima donijeli smo taj dokument."


Civilni sekotor je inicirao izradu Aktivitisa i osnivanje Savjeta mladih


1, 2, 3 – kreni!



Za politiku se kaže da je jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Cinici je uspoređuju s najstarijim ženskim zanatom. Usprkos mutnim poslovima i zamršenim igrama političkih moćnika, netransparentnom radu demokratskih medija, estradizaciji političke scene, politika je i dalje instrument preko kojega možemo i moramo ostvarivati svoje ciljeve. Ako ne budemo zazirali od politike, imat ćemo mogućnost promjene. Završiti dvadesetogodišnju agoniju Doma mladeži, urediti rivu po svom guštu, decidiranije i brže provoditi odluke Aktivitisa, mijenjati stanje splitskog umnog bunila – sve je moguće. Red je na nama.

napisao: Jure Jerić
foto: arhiva