Opet popušili?
Nogometna reprezentacija stiže u Split  3. veljače odmjeriti snage protiv uvijek atraktivnih Nizozemaca. Bit će to vjerujemo velik spektakl, no zašto i <strong>Slaven Bilić</strong> sudjeluje u ignoriranju činjenice da se već 10 godina na Poljudu nije održala službena kvalifikacijska utakmica?
Nogometna reprezentacija stiže na Poljud 3. veljače odmjeriti snage protiv uvijek atraktivnih Nizozemaca. Vjerujemo biti će to velik spektakl, no hoće li nam ponovno HNS pokušati zamazati oči ovom prijateljskom utakmicom? Hoće li i ovog puta Slaven Bilić ignorirati činjenicu koja jasno govori kako se već 10 godina na najljepšem stadionu u državi u njegovu rodnom gradu nije održala službena kvalifikacijska utakmica?
"I Split je Hrvatska" sramežljivo se povremeno čuje poluglasan protest nogometnih zaljubljenika iz Dalmacije, no dobri rezultati naše momčadi na ruševinama Maksimira uvijek ih utišaju. Teza o "prokletstvu Poljuda" uporno se ponavalja, no rado ćemo mijenjati remi protiv Italije i Danske za onaj protiv Jugoslavije (2:2) odigran na "našem Wembleyu" zbog kojeg se nismo plasirali na Europsko prvenstvo u NIzozemskoj i Belgiji. Mnogi su jedino tada pustili suzu zbog nogometa...
Inercijom su jučer po izvlačenju portali dnevnih novina prenijeli vijest kako se sa Englezima sastajemo ponovno na Maksimiru 10. rujna ove godine, iako pregovora o lokaciji još nije bilo.
"Mislim kako je krajnji čas da reprezentacija kvalifikacijske utakmice počne igrati i na Poljudu. Jer Maksimir stanjem u kojem se nalazi ne zaslužuje forsiranje kao jedini reprezentativni stadion, a da se ne govorim kako takvo zapostavljanje ostatka Hrvatske, a prije svega Poljuda, nije u redu prema ljubiteljima nogometa iz drugih krajeva", kazao je Dario Srna prije nekoliko mjeseci.
E pa sada je taj krajnji čas! U rujnu krećemo u novi kvalifikacijski ciklus, zato Slavene, Stipe, Dario... Engleze želimo na vašem Poljudu. Ni Rumunje, ni Ukrajince - Engleze! Ovog puta nema opravdanja, a rado ćemo pristojno popuniti stadion i četiri dana ranije (6. rujna) prilikom utakmice s benignim Kazahstanom. Jer nama nikad nije bio problem putovati satima da vas gledamo u Zagrebu, Njemačkoj, Portugalu, Londonu, Japanu... Deset godina čekanja je previše, a vaš glas sigurni smo jači je od onih, mrskih nam, Markovića i Srebrića.
Pročitajte i odličan tekst novinara Vinka Vukovića koji je o ovoj temi pisao prije nekoliko mjeseci na svom blogu.
| Priča je stara, ali to još uvijek ne znači da je pala u zastaru. O hrvatskoj reprezentaciji je, naravno, riječ. Gušt je gledati kako momci Slavena Bilića pobjeđuju, gušt je gledati kako i kad ne igraju sjajno pobjeđuju, kako imaju moć uvijek zabiti gol više od protivnika. Gušt je to kojemu, na žalost, uživo svjedočiti mogu samo povlašteni navijači. Zagrepčani. Istina, tko brani i nama kupiti ulaznicu, pa se prebaciti do metropole, tko nam brani potrošiti tisuću kuna (karta, prijevoz, hrana, piće, spavanje) za devedeset minuta nogometa. A može i jeftinije. Tko nam brani? Naizgled nitko... Dekret je donesen. Službeno ga nitko nije potpisao, ali on se uredno već godinama provodi. Maksimir je hrvatski nogometni hram. Wembley mu tepaju, premda bi mnogo preciznije bilo reći kako je u pitanju beogradska Marakana. Čak ni Slaven Bilić, čiji je utjecaj danas takav da Vlatku Markoviću može zapovijediti neka dubi na glavi, a Zorislavu Srebriću da šuti, tu ništa ne može promijeniti. Ili ne želi? Imao sam ga, naime, priliku čuti kako govori da se ni njemu baš na Poljud ne ide, a sve zbog splitske publike čiji preveliki prohtjevi olako destabiliziraju igrače. Nakon ovacija što ih je u subotu navečer dobio protiv Izraela sumnjam kako će mišljenje promijeniti. U pitanju su, međutim, najobičnije floskule, prevara u kojoj Bilić očito dobrovoljno sudjeluje. Činjenica koja kaže da hrvatska reprezentacija već, ako se ne varam, deset godina nije odigrala službenu kvalifikacijsku utakmicu na Poljudu, sramotna je. Omalovažavanje je to grada i regije u kojima se, htjeli to neki priznati ili ne, nogomet živi na ipak drugačiji način. A to nekima očito smeta, pa nam onda prodaju statističke priče o maksimirskoj nepobjedivosti i splitskoj provincijalnosti. A naš jedini grijeh je što nama reprezentacija nikada neće postati repka... |
napisao: Fenix
foto: Bruno Karadža