I mali balun će ka' Hajduk

Nakon što je odmor od Amerike završio sudjelovanjem na turniru Kutija šibica, proćakulali smo s njim za posjetitelje splitskog.portala, poželio nam je svima sve najbolje u 2008., a onda je opet stavija kufere pod ruku i već Novu godinu dočekao s obitelji u Chicagu. On je prvi i jedini Hrvat koji profesionalno igra mali nogomet u SADu - Siniša Alebić.

Mali balun će za Hajdukom

Kakva je zarada u malom nogometu i može li se od nje pristojno živjeti? Kao i sve u Americi tako je i mali nogomet uvršten među profesionalne sportove, te je svatko zadužen za svoj dio posla koji mora odraditi i zato dobiva odgovarajuće novce. Dakle, sve ide prema čovjekovoj zasluzi što je iznimno pošteno. Od maloga nogometa može se živjeti sasvim pristojno, ali i ja kao i većina Hrvata u Chicagu i općenito u SAD-u ulažem u nekretnine i to postaje veoma zahvalan posao za budućnost. No, treba biti pametan i kvalitetno uložiti novac jer se u Americi svaka pogreška skupo plaća i u trenu te nema.

Kao nekadašnji Hajdukov igrač što kažete na trenutno stanje u klubu? Mislim da je na tom području svaki komentar suvišan. Hajduk je trenutno jedino vrijedan šutnje. U SADu se od malog nogometa može pristojno živjeti

Što mislite o trenutnom stanju našeg malog nogometa? Teško je reći bilo što pozitivno jer je već odavno krenulo sve u krivome smjeru, a nikako da se vrati na pravi put. Politika Brodosplit Inženjeringa oduvijek je bila takva da se miješala u stvari u koje uistinu nije trebala ni smjela. Treba pustiti igrače da igraju i pokažu svoje znanje i umijeće, te da se dokažu i pokušaju približiti osvajanju titula. U Splitu sad ima više kvalitetnih malonogometnih klubova, ali bez novca će se teško napredovati. Oduvijek je vladala centralizacija i sve je težilo ka Zagrebu, iako je Split barem u jednome sportu razbio njihovu dominaciju. Reprezentacija ima mnogo talentiranih momaka željnih rada i napretka, ali kako je sve u nas loše organizirano i nitko ne radi ono za što je zadužen, ne predviđam baš svijetlu budućnost.

Drugi dan želim natrag u SAD

Odakle je krenula i dokle je dogurala američka karijera? U SAD sam stigao još 2001. godine, nakon igranja za hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u malom nogometu, te se priključio momčadi Milwaukeeja i odradio 3 godine ugovora. Čim sam stigao u SAD sa svojom momčadi sam osvojio naslov prvaka i odmah su me uvrstili u All Stars Team što mi je predstavljalo iznimnu čast i zadovoljstvo. Nakon toga sam prešao u Dallas Sidekickse, a zatim u Chicago Storm i naposlijetku sam se skrasio u Northern Illinois Rebelsima gdje mi je ukazano veliko povjerenje i dodijeljena mi je funkcija pomoćnog trenera, te kapetanska vrpca.

Kakav je osjećaj ponovno biti u rodnome gradu i igrati pred prepunim tribinama na Turniru 4 kafića? Brojem gledatelja i atmosferom u Splitu sam bio impresioniran samo kao dijete, još u vrijeme pionirskih dana u Hajduku kada smo igrali na poluvremenu utakmice vječnih rivala Hajduka i Partizana. Strah me bio izaći na teren, a kamoli igrati. No, iskustvo i godine igranja čine svoje, te je sad potpuno druga situacija i mnogo mi je draže igrati u SAD-u pred prepunim tribinama dvorane, a bude prisutno i do 20 000 gledatelja. Dres za uspomenu :)

Veseli li Vas povratak u domovinu? Pa da vam iskreno kažem, prvi susret sa rodnim krajem i ljudima me izrazito raduje i lijep je osjećaj ponovno biti dijelom domovine. No, kada drugi dan shvatim što se sve događa oko mene, dođe mi da odmah kupim kartu i odletim nazad za SAD. U Americi me zarazila ta druga kultura življenja i iznova me privlači toliko da bih ostao tamo cijelo vrijeme. Stekao sam brojne prijatelje, a oko mene ima mnogo kuća u kojima žive isključivo Hrvati tako da se osjećam kao da sam kod kuće.