Krešić otišao

Sergije Krešić je novom ostavkom iznenadio sve, i u klubu, i u javnosti. Njegova priča je da "ostavku podnosi iz osobnih razloga", a u klubu to prihvaćaju i u znak korektnosti ne čačkaju po tome.
Osnovno pitanje je ipak je li Krešić otišao zbog sebe, iz nekih svojih razloga ili zbog njih, igrača i uopće stanja u klubu. Kad je prvi put podnio "neopozivu" ostavku, Krešić je za razlog povlačenja naveo neslaganja s glavnim menadžerom Ivicom Šurjakom. Tada se Šurjak povukao, ali Krešić ipak odlazi.
Jesu li možda posrijedi prijetnje Krešiću, o čemu se uvelike govori u javnosti? Teško je tako nešto tvrditi, ali to da se u Poljudu javlja "sindrom bejzbolske palice", ipak je istina. Uostalom, jedan od čelnika Hajduka mi je "među nama" rekao kako su se vremena drastično promijenila, jer se "do sada nikad momčad nije sastavljala uz pomoć bejzbolske palice".

Čist obraz
No, Krešić bi na kraju krajeva i radi svojeg obraza, a ne samo zbog digniteta profesije i još više ljubavi prema Hajduku, morao otkriti razloge odlaska. Jer, ako mu je netko zaista prijetio vožnjom u prtljažniku ili mu najavio posjet "bejzbolaša" zato jer zapostavlja ovog ili onog igrača, onda su za "bijele" došli sudnji dani, propast baluna i svijeta. Međutim, ako su posrijedi strogo privatni razlozi, onda se Krešić ne bi smio zaklanjati iza šutnje i dopustiti nagađanja. Inače, poznato je da je Krešićev sin Ivan uspješno operirao kralježnicu u Španjolskoj, te da to nikako nije razlog odustanka trenera od posla u Poljudu.
Je li se Krešić možda prepao odgovornosti ili bolje rečeno neuspjeha? I to je moguća varijanta. Jer, kad je preuzimao momčad, ni izbliza nije znao za katastrofalnu situaciju i zatrovani ambijent u Poljudu, posebno nije mogao ni naslutiti da će predsjednik Branko Grgić tako naglo napustiti brod.
Tek kad je začeprkao, bolje kazati rastvorio utrobu kluba, shvatio je koliko tu ima problema, previše neizlječivih bolesti. Bitno je podsjetiti da Krešić prigodom razgovora o angažmanu nije postavljao nikakve uvjete osim jednog koji bi otprilike stao u rečenicu: "Zaštitite me od pritisaka, jer ako ne budem zaštićen, otići ću".
Je li Krešić ipak pribjegavao u igri jednoj zatvorenoj varijanti, neprirodnoj za položaj Hajduka u hrvatskom nogometu? Istina je, "bijeli" nisu igrali ofenzivno, nisu ni u stanju zato jer u momčadi ima suviše dizelaša, taktički i pogotovo tehnički nedovoljno obrađenih igrača, kojima (osim Cernata) izgleda nemoguća igra od prve. Ali to je pitanje selekcije, kako igrača iz juniorskog pogona odakle dolaze klaj-klaj tipovi (izuzetak Makarin), tako i došljaka/povratnika (izuzetak Rukavina). Inače, stoji opaska da je Krešić vodio momčadi koje su igrale isključivo na protunapad.
Tko će biti novi trener? Šurjak se vratio "u sedlo", sigurno će voditi glavnu riječ, pogotovo jer mu se faktično u klubu nema tko usprotiviti. On je najavio "rješenje iz kuće". Ako je tako, onda poll-position ima Robert Jarni. Njegov teret je trenersko neiskustvo.
No, taj problem se može ublažiti angažmanom Stanka Poklepovića kao savjetnika, premda su tandemski odnosi uvijek upitni. Osim toga Poklepović danas radi najvažniji posao u Poljudu, a to je revitalizacija omladinske škole. Također, ne vjerujem da bi se Tomislav Ivić upustio u rizik vođenja i sufliranja treneru prve momčadi.
Lako se može dogoditi i promocija Gorana Vučevića, koji je trenirao juniore. Ima još opcija, kao što je povratak Zorana Vulića. Vjerojatno bi neki stručnjak izvan ambijenta Hajduka bio najbolje rješenje, na primjer Srečko Katanec.
Ali, osnovno je pitanje tko će biti novi predsjednik Hajduka.
Slobodna Dalmacija, Zdravko Reić