NATO je pred vratima, a di si ti?
01_10_2007
Već smo ustvrdili kako većini građana nedostaje osnovnih informacija o prirodi članstva u NATO savezu, a djelovanje građanskih inicijativa prema informiranju građana i artikuliranju jasnijih stavova o NATO-u do sad nije bilo <strong>dovoljno</strong> vidljivo u javnosti.
Gotovo je sigurno kako će 2. travnja sljedeće godine uoči summita NATO-a u Bukureštu Hrvatska dobiti pozivnicu za priključenje tom savezu, zajedno s Makedonijom i Albanijom.
Ulaskom novih članica u krug zemalja NATO pakta, među kojima je i naša, ovaj savez još jednom će potvrditi svoju dominantnu ulogu u kreaciji geo – političkih odnosa za 21. stoljeće. Definitivnim prelaskom onog što je nekoć bilo poznato kao željezna zavjesa, politika sjevernoatlanskog saveza ostaje bez premca jedini eksponent zapadne politike prema nesigurnom području Bliskog istoka, ali i drugdje u svijetu.
NATO brodovi pred Splitom
Malo je kome od običnih građana jasna uloga NATO saveza, ne samo po pitanju aspekata visoke politike, već što je mnogo važnije, po pitanju utjecaja ulaska u ovaj savez na naše živote. Vladina komunikacijska strategija kojom nas je trebala uvjeriti u pogodnosti pristupanja, po svemu sudeći, zasjenjena je višemjesečnom predizbornom kampanjom, u kojoj pitanje ulaska u NATO ipak nije uspijelo postati relevantno političko pitanje, s odgovarajućom težinom pred nove parlamentarne izbore. Sramežljivi istupi oporbenih stranaka koje u trenutnoj izbornoj kampanji zagovaraju raspisivanje referenduma po ovom pitanju u najmanju ruku su licemjerni, a i upućuju na nedosljednost, jer te su stranke dio političke elite koja već dugi niz godina u tišini i potpunom konsenzusu priprema Hrvatsku za uključenje NATO-u. Licemjerje se posebice očituje u tome što ako do raspisivanja referenduma i dođe, njegovi rezultati nisu obvezujući za tijela zakonodavne i izvršne vlasti u Hrvatskoj prema aktualnom tumačenju Ustava. Članak 141. Ustava Repulike Hrvatske odluku o udruživanju s drugim državama prepušta građanima putem referenduma, ali prevladavajuća interpretacija Ustava po ovom pitanju zagovara stav koji upućuje na to kako NATO nije državna zajednica, pa prema tome referendum nije potreban. No, očito je da je strah od mišljenja građana opravdan i dovoljno velik da mu se pokušava priskočiti manipulacijom ili čak i mijenjanjem temeljnog zakonskog akta.
Malo je kome od običnih građana jasna uloga NATO saveza, ne samo po pitanju aspekata visoke politike, već što je mnogo važnije, po pitanju utjecaja ulaska u ovaj savez na naše živote. Vladina komunikacijska strategija kojom nas je trebala uvjeriti u pogodnosti pristupanja, po svemu sudeći, zasjenjena je višemjesečnom predizbornom kampanjom, u kojoj pitanje ulaska u NATO ipak nije uspijelo postati relevantno političko pitanje, s odgovarajućom težinom pred nove parlamentarne izbore. Sramežljivi istupi oporbenih stranaka koje u trenutnoj izbornoj kampanji zagovaraju raspisivanje referenduma po ovom pitanju u najmanju ruku su licemjerni, a i upućuju na nedosljednost, jer te su stranke dio političke elite koja već dugi niz godina u tišini i potpunom konsenzusu priprema Hrvatsku za uključenje NATO-u. Licemjerje se posebice očituje u tome što ako do raspisivanja referenduma i dođe, njegovi rezultati nisu obvezujući za tijela zakonodavne i izvršne vlasti u Hrvatskoj prema aktualnom tumačenju Ustava. Članak 141. Ustava Repulike Hrvatske odluku o udruživanju s drugim državama prepušta građanima putem referenduma, ali prevladavajuća interpretacija Ustava po ovom pitanju zagovara stav koji upućuje na to kako NATO nije državna zajednica, pa prema tome referendum nije potreban. No, očito je da je strah od mišljenja građana opravdan i dovoljno velik da mu se pokušava priskočiti manipulacijom ili čak i mijenjanjem temeljnog zakonskog akta.
NATO ne donosi samo turiste-vojnike u grad
Najbolji pokazatelj onog što nas čeka u NATO savezu je vojna vježba Noble Midas 07, koja je jedan od posljednjih hrvatskih iskušenja na putu u sjevernoatlanski savez. Ova vježba okupit će 8 tisuća sudionika koji će u periodu 1. - 12. listopada demonstrirati snagu ove vojne sile na hrvatskom teritoriju. Isto tako, dobar pokazatelj je i sudjelovanje Hrvatske u misiji ISAF u Afganistanu gdje trenutno boravi kontigent od 200 hrvatskih vojnih i civilnih službenika čiji bi se broj trebao sljedeće godine povećati na 300. Članstvo Hrvatske u NATO-u kao vojnom i političkom savezu učinit će nas dijelom politike koja odobrava vojnu intervenciju svugdje u svijetu gdje članice žele zaštititi ili proširiti svoju dominaciju postavljajući se iznad tijela kao što su Vijeće sigurnosti UN-a i Međunarodnog suda za ratne zločine. Isto tako, članstvo u NATO-u nije jamstvo sigurnosti, već je naprotiv, NATO generator svijetske nesigurnosti; ratova, gladi i neimaštine. Samo zamislite kad bi se cijena troškova ulaska u ovaj savez u zemlji kao što je Hrvatska prelila u bilo koji oblik socijalog davanja, koliko bi to tek bio vrijedan potez bilo koje hrvatske vladajuće garniture...
Koliko građana zna da je ovo znak NATO saveza? A više od toga?
Već smo ustvrdili kako većini građana nedostaje osnovnih informacija o prirodi članstva u NATO savezu, a djelovanje građanskih inicijativa prema informiranju građana i artikuliranju jasnijih stavova o NATO-u do sad nije bilo dovoljno vidiljivo u javnosti.
Najnovija inicijativa dolazi od strane Centra za mirovne studije u Zagrebu koji ovih dana pokreće platformu za pronalazak alternativne sigurnosne politike pod nazivom ALTER-nato-R. Ova inicijativa razmatrati će mogućnosti podizanja opće sigurnosti građana bez nužnosti priključenja NATO savezu. Sedam koraka kojima predlažu podizanje sigurnosti u Hrvatskoj prenosim u cijelosti. (dostupno na linku)
Najbolji pokazatelj onog što nas čeka u NATO savezu je vojna vježba Noble Midas 07, koja je jedan od posljednjih hrvatskih iskušenja na putu u sjevernoatlanski savez. Ova vježba okupit će 8 tisuća sudionika koji će u periodu 1. - 12. listopada demonstrirati snagu ove vojne sile na hrvatskom teritoriju. Isto tako, dobar pokazatelj je i sudjelovanje Hrvatske u misiji ISAF u Afganistanu gdje trenutno boravi kontigent od 200 hrvatskih vojnih i civilnih službenika čiji bi se broj trebao sljedeće godine povećati na 300. Članstvo Hrvatske u NATO-u kao vojnom i političkom savezu učinit će nas dijelom politike koja odobrava vojnu intervenciju svugdje u svijetu gdje članice žele zaštititi ili proširiti svoju dominaciju postavljajući se iznad tijela kao što su Vijeće sigurnosti UN-a i Međunarodnog suda za ratne zločine. Isto tako, članstvo u NATO-u nije jamstvo sigurnosti, već je naprotiv, NATO generator svijetske nesigurnosti; ratova, gladi i neimaštine. Samo zamislite kad bi se cijena troškova ulaska u ovaj savez u zemlji kao što je Hrvatska prelila u bilo koji oblik socijalog davanja, koliko bi to tek bio vrijedan potez bilo koje hrvatske vladajuće garniture...
Koliko građana zna da je ovo znak NATO saveza? A više od toga? Već smo ustvrdili kako većini građana nedostaje osnovnih informacija o prirodi članstva u NATO savezu, a djelovanje građanskih inicijativa prema informiranju građana i artikuliranju jasnijih stavova o NATO-u do sad nije bilo dovoljno vidiljivo u javnosti.
Najnovija inicijativa dolazi od strane Centra za mirovne studije u Zagrebu koji ovih dana pokreće platformu za pronalazak alternativne sigurnosne politike pod nazivom ALTER-nato-R. Ova inicijativa razmatrati će mogućnosti podizanja opće sigurnosti građana bez nužnosti priključenja NATO savezu. Sedam koraka kojima predlažu podizanje sigurnosti u Hrvatskoj prenosim u cijelosti. (dostupno na linku)
- Odgoditi odluku o što skorijem pristupanju RH NATO savezu kako bi se izbjegao jaz između preuzetih obveza i rizika te manjka stručnih i upravnih kapaciteta RH.
- Nastaviti procese priključenja RH Europskoj Uniji, a time i reforme pravosuđa, javne uprave, regionalnog razvoja, zaštite ljudskih prava, suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala.
- Pojačati aktivnosti unutar Partnerstva za mir te tim mehanizmom održavati kvalitetne kontakte sa NATO savezom - nastaviti s reformama demokratizacije, profesionalizacije i depolitizacije vojske. Unutar Partnerstva za mir jačati suradnju članica Partnerstva iz regije kroz zajedničke programe demilitarizacije i djelovanja u slučaju ekološlih, humanitarnih i elementarnih nepogoda i katastrofa.
- Usvojiti i aktivno provoditi Nacionalni program izgradnje mira na tragu već usuglašene Platforme za izgradnju mira koje su u Vukovaru u prosincu 2005. podržale lokalne vlasti iz različitih poslijeratnih regija i organizacije civilnog društva.
- Osnovati Agenciju za izgradnju mira koja će koordinirati međuresorske aktivnosti vezane uz provođenje Nacionalnog programa izgradnje mira.
- Uključivanje RH u Međunarodnu mrežu ljudske sigurnosti te predložiti osnivanje međunarodne Agencije o ljudskoj sigurnosti unutar UN-a sa sjedištem u RH te osnivanje Direktorata za izgradnju mira pri Europskoj komisiji.
- Revidirati mandat vojnog angažmana RH u Afganistanu - umjesto vojnih snaga oformiti mirovne timove RH koji će raditi na socio-ekonomskom razvoju Afganistana kroz Agenciju za izgradnju mira i pružanja razvojne novčane i tehničke pomoći.