Predsjedniče, što je ostalo?

"IZ MORALNIH razloga, zbog loših rezultata kluba i psihički iscrpljen, predsjedniku skupštine Hajduka Anti Nosiću sam podnio ostavku", izjavio je Branko Grgić.

"Ne podnosim ostavku da bih je onda radi nečijeg nagovora povlačio, moja odluka je neopoziva i definitivna", podvukao je doskorašnji predsjednik Hajduka, čiju odluku treba amenovati skupština kluba.

Grgić, koji je sedam godina bio na čelu Hajduka je naglasio da su moralni razlozi jedino što ga je navelo na odstupanje: "odlazim isključivo zbog rezultata, a ne zbog pritisaka", aludirajući je na akciju Torcide koja je ultimativno zahtijevala njegovu odlazak, a od sutra je trebala krenuti i sa akcijom potpisivanja peticije za njegovom smjenom.

Izvanredna skupština kluba će odlučiti o Grgićevom nasljedniku, a Upravni odbor kluba će sjednicu održati sutra, iako su se njegovi članovi već sastali zbog konzultacija.

Obezglavljenog Hajduka će do izbora novog predsjednika voditi prijelazna vlada u sastavu: predsjednik skupštine Ante Nosić, sa pobočnicima menadžerom kluba Ivicom Šurjakom i odvjetnikom Hjaduka Matom Perošem.

Odlazi li i Krešić Grgićevim stopama?

Pitanje je što će na predsjednikovu abdikaciju reći trener Hajduka Sergije Krešić, jer on je Bile preuzeo u iznimno teškoj situaciji isključivo na Grgićev nagovor. Zanimljive su i reakcije ove dvojice nakon katastrofalnog poraza u jadranskom derbiju (0:4) protiv Rijeke. Krešić je nakon utakmice izjavio "Previše sam Hajdukovac da bih žalio zbog dolaska u klub", pri tome misleći na "kašetu brokava" u koju je upao, a Grgić je svečanu ložu Kantride napustio na poluvremenu, dok je Hajduk imao samo jedan gol zaostatka.

"Zapovjednik" nije imao hrabrosti niti ostati do kraja havarije pod stijenama, ali nije mu zamjeriti na bijegu jer vjerojatno je i sam lučki kapetan svjestan kako je pod njegovim zapovjedništvom "bili brod" odavno potonuo.

Ostavka ili ostanka

Iako Grgić govori kako je doveden pred zid i da dalje ne može, mnogi njegovi oponenti drže da je ovo samo još jedan njegov majstorski manevar; sličan onom kada je pokazao bezgrešan tajming za promjenu stranačkog dresa i iz HNS-ovog se transferirao u pobjedničku momčad HDZ-a, što mu je donijelo dogradonačelničku, a zatim i funkciju ravnatelja splitske Lučke uprave (prvog čovjeka jedne od najvećih luka na Mediteranu). Šlag na tortu je naravno bila funkcija predsjednika Hajduka, na koju je izabran kao prijelazno rješenje na rok od šest mjeseci.

Taj vakuum se protegao na sedam godina, a bez obzira što je više puta najavljivao odlazak, Grgić nikako nije napustio klub, odnosno "nisu mu dali" skupštinari kojima je, kao i danas, već davao mandat na raspolaganje. Njegov najnoviji korak još ne znači da je odlazak gotova stvar jer ponuđenu ostavku skupština mora potvrditi i uvažiti razloge koje je Grgić u ostavci naveo.

Grgić je taktizirao i sa prijavom zbog "likvidacije": pričekao je tjedan dana od objave sporne prijetnje, da bi na policiju otišao kada su navijači objavili početak akcije i peticije za njegovom smjenom. Tako da ne bi bilo čudno da je i ovaj put zaigrao na kartu "gromobrana" koji požrtvovno na sebe preuzima sve: i navijački bijes i moralnu odgovornost, tek da bi uglednici skupštinari odbili ostavku i vratili "prijelazno rješenje" na funkciju i spasiteljsku misiju.

To je konspirativna teorija; druga je kako Grgić nije htio da ga smijeni "razularena svjetina" i pobjegao je glavom bez obzira da je preduhitri kada sa vilama i bakljama dođe pod prozor Bijelog salona, ne mareći ni za političko ili financijsko pokriće iz Sanaderovih dvora, jer na stranu što je izborna godina, nema jasnije poruke kome zvono zvoni od one kada se ispod murvi dalmatinskih gradova i mjesta počnu skupljati potpisi za Grgićevu smjenu.

Index.hr, Zvonko Alač