Stinice mladosti

Svitu moj, šta je ovo!? - pita se naglas Mile Kazinotti, jedan od organizatora okupljanja "bivših momaka i cura" iz istočnog dila Splita, onih koji su se nekad kupali na Stinicama, spliskon kupalištu koje je "kurba industrija" zatrpala prije četrdesetak godin. Očekivalo se da će na večer obnavljanja uspomena na Stinice doć sto, najviše dvista svita, a u restoranu "Argola" na Stinicama skupilo se, virovali ili ne, oko - 400 "stiničara"!? Najstariji je odavno zagazija u deveto desetljeće života, najmlađi je navršija "pet banki".
Zagrljaji, poljupci, poneka suza, pivanje, ples... Spominjalo se "ono vrime", Stinice su bila jedina tema svih razgovora. Dolazili su telegrami sa svih strana svita, bilo je poziva i iz San Pedra i Punta Arenasa, svak’ ko nije moga doć tija je reć koju besidu o Stinicama. Pa baren na mobitel. Rasplesali su se "stiničari", Arsen Lukić za klavijaturama i Tonči Puharić na trubi pivali su i svirali sve najveće hitove "iz onog vrimena", već se zagazilo duboko u noć kad su se rasplesali čak i oni koji odavno uživaju u zasluženoj penziji.
Suze u očima mnogih i na kraju veliki pljesak Zdravku Mikačiću za dirljiv tekst uspomene na Stinice. A onda karanje ko je od 400 svita prvi šta se kupa na Stinice? To "veliko priznanje" dobija je Mario Šegvić, koji sad ima "osandeset i ništo godin", a na Stinice se počeja kupat - 1932. godine! I to je na Stinice odija s Plokita - na konju!
Pokrovitelj "Adriacink" iz Splita osigura je obilato ića i pića, a svi su tili izbliza vidit, a poslin i provat, ogromnu tortu koja je predstavljala - dobre stare Stinice! Kupališta koje je zatrpano, ali kroz slike i sićanja živi u uspomenama generacija Splićana. Na kraju je pa dogovor: sve ovo ponovit ćemo i dogodine! Ma šta samo dogodine!? Feštavat ćemo u čast Stinica sve dok smo živi! Oćemo!
Slobodna Dalmacija, Milorad Bibić