Splitska Gospe

16_08_2007
Splitska Gospe

Više od tisuću godina splitski puk štuje Velu Gospu, od sedmog stoljeća u katedrali, a potom u svetištu na Pojišanu. Budimo svjetlo i sol svijeta - pozvao je nadbiskup Barišić.

Istim putem kojim se na ramenima pučana kreće već tisuću godina, na jučerašnju je svetkovinu Vele Gospe, od prvostolnice sv. Dujma do svetišta na Pojišanu, prošla Bogorodičina ikona u srebrnom prijestolju, a za njom tridesetak tisuća vjernika koji je od pamtivijeka nazivaju Kraljicom i Majkom. Procesiju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup msgr. dr. Marin Barišić, u pratnji provincijala hrvatskih kapucina dr. fra Ivice Petanjka i mr. fra Jure Šarčevića, generalnog definitora Kapucinskog reda u Rimu, te splitskih kanonika i svećenika. Pridružio im se i novi splitski gradonačelnik Ivan Kuret, zapovjednik HRM-a komodor Ante Urlić, te predstavnici Županije, policije i udruga.

Sirene i zvona
Pobožnosti Gospi od Pojišana započele su na blagdan ujutro, kad su njezino svetište pohodile tisuće hodočasnika, a u podne je slika "tiho" prenesena u katedralu, gdje se pred njom molilo do popodnevne procesije. Ova neobična povezanost traje od samih početaka Splita, budući da je još u sedmom stoljeću katedrala posvećena Uznesenju Marijinu, a kult se potom prenio na Pojišan, gdje je prema predaji jedan Poljičanin našao Marijinu ikonu slikanu na drvu. Od tada se splitski puk u svakoj nevolji utjecao Bogorodici s Pojišana, prenoseći sliku u grad, kad bi prijetile opasnosti i epidemije. U spomen na "nalaznika" Pojišan su svojim svetištem držali i Poljičani, redovito mu hodočastivši.
Početak procesije označila su zvona Svetoga Duje i sirene brodova u portu, budući da su pomorci Pojišansku Gospu smatrali zaštitnicom. I jučer su je nosili momci u pučkim nošnjama i pripadnici HRM-a, a pratile je splitske djevojke, ministranti i prvopričesnici. Nakon procesije, svečana euharistija nastavljena je na Pojišanu, gdje je nadbiskupa i okupljene pozdravio upravitelj svetišta fra Zlatko Šafarić.
— Mi kršćani možda i nismo bolji od drugih, ali imamo ono najbolje, istinu i ljubav — Isusa Krista. Ova ljubav ne želi da se zatvaramo u sakristiju, niti kružimo oko crkava. Ova ljubav ne želi da budemo otok u svijetu, već kvasac, svjetlo i sol društva i svijeta — kazao je msgr. Barišić u propovijedi, zaključujući kako Kristova Crkva teži služenju u ljubavi, obrani života, dostojanstvu osobe i socijalno zdravom, pomirenom društvu.
Slobodna Dalmacija, Damir Šarac