Mačkov tata Bob

Sve ljubitelje domaćeg stripa sigurno će razveseliti vijest da je treći broj strip magazina Mister Mačak završen i spreman za tisak, a na policama bi se trebao naći do sredine osmog mjeseca.

O stripovima, njihovoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, što čita na zahodu i koje je njegovo mišljenje o splitskoj Rivi, ekskluzivno za .portal progovorio je Robert Solanović – Bob, zagrebački stripocrtač, tata Mister Mačka i sve popularnjih Kljunova, koji je upravo u Splitu završavao posljednje table najnovijeg stripa.

Od kada se baviš stripom, i može li se živjeti od toga u Hrvatskoj? Pa, stripom se bavim oduvijek, stalno sam nešto crtkarao, ali recimo da se 'ozbiljnije' time bavim od '98., odnosno, od tada dobivam novce za svoj rad. Živjeti od toga mogu samo oni koji surađuju sa nekim magazinom tipa Klik, tu se da zaraditi neka pristojna mjesečna plaća, a meni su glavni izvor prihoda ilustracije i storyboardi za reklame i slično.

Koji žanr i autore privatno preferiraš? Svjestan sam da u tom žanru ima dosta smeća, ali najdraži su mi stripovi o super herojima. Izvrstan mi je Osama Tezuka, otac japanskog stripa, sviđa mi se japanski smisao za dizajn, kao i njihove priče. Frank Quitely, škotski stripocrtač sa američkom adresom mi je također na samom vrhu. Nemam ništa protiv underground scene, nažalost crtež me najčešće odbije, ali cijenim pametni underground strip. Bob crta Mr. Mačka

Dobro, a što čitaš u zahodu? Diabolika (smijeh).

Koje su promjene na strip sceni posljednjih deset godina? Prije 10 godina stripovi se praktički nisu mogli naći nigdje, osim u Modroj lasti, a danas imamo nekoliko izdavača, prevode se strani stripovi, a izdaju se i domaći autori. Problem je jedino kako profitirati, jer publika ipak preferira strana imena, kao garanciju kvalitete valjda. U Zagrebu je danas puno lakše doći do posla, pa mogu reći da je sada stanje bitno bolje. Nažalost, i dalje vrijedi da je vani bolja lova za autore, pa su mnogi okrenuti stranom tržištu. S druge strane, vani je najmanji profit od samog stripa, neusporedivo se više zarađuje na merchendaiseu, odnosno kapama, majicama, šalicama i slično, a ono što se prodaje u nas ne mora nužno biti hit i na stranom tržištu, pa je možda ipak najbolje probati se ovdje afirmirati.

Doživljavaš li sebe kao mainstream crtača? Stilski, moram reći da jesam mainstream, ali moj način razmišljanja i odnos prema samom radu je sve samo ne mainstream. Ne volim tu etiketu u smislu klišeja i stereotipa, ne bi se htio tako definirati. Autoportret

Kakav je odnos iskusnijih prema mlađim crtačima, koji je princip učenja, i ima li na Akademiji mjesta za strip? Svi se stripocrtači u Zagrebu poznaju i druže, a mlađima smo uvijek na raspolaganju. I meni je netko pomagao na počecima, ne radi se o velikom broju ljudi, bude 2-3 uistinu talentirana, a i imponira ti kada netko traži tvoje mišljenje. Na početku sam dobivao od scenarista detaljne upute o kadrovima, a sada imam mnogo veću slobodu, radim kako hoću dok prikažem ono što je u kadru bitno. Heh, predavao bi ja na Akademiji, tako bi možda što i zaradio (smijeh), a studij stripa je jednako smislen kao i studij animacije, zašto ne.

Koja je razlika između albuma i magazina Mister Mačka? Stripovi u albumu su rađeni za školske časopise, pa smo Darko Macan, kao autor teksta, i ja često pribjegavali autocenzuri i držali ih više na nivou priče za djecu. U magazinu smo si dali oduška i razmahali se sa temama za 'odrasle'. Nemamo neku ciljanu publiku niti se nadamo profitu, magazin radimo više zbog sebe i ne opterećujemo se planovima. Naslovnica još neobjavljenog albuma

Što je sa Kljunovima? Radi se, kada se sakupi još dvadesetak tabli, izdati ćemo album, sigurno.

Za kraj, što misliš o novoj splitskoj Rivi? Sviđa mi se, zašto ne, skroz je ok.