Dvije godine Utopije

Sve je zvučalo savršeno smisleno, pa čak i sevdah o Muji stavljen u isti koš sa Samba de Janeiro. Baze su se konstantno valjale, pa čak i usred pjesme, tako da je <strong>koncert </strong>praćen naćuljenih ušiju i s osmjehom na licu. Svakako, dobra preporuka za dogodine, na trećem rođendanu.
Utopija, nestvarno mjesto u centru grada gdje se mogu pronaći kvalitetni stripovi, knjige i ploče, proslavila je u svome dvorištu, ilitiga klubu Ghetto, drugu godinu postojanja.
Feštu bi vjerojatno pohodilo i više ljudi da se baš taj dan nije namjestio koncert Jinxa, o kojemu ćete možda imati prilike čitati od drugih autora, ja sam ipak više tip za besplatnu zabavu, ali unatoč tome je prostor Ghetta bio popunjen do zadnje sjedalice, kamena i skaline.
Poezija i zrno proze
Noć je započela pitomo – tonskom probom od pola sata, zbog koje je cijeli program kasnio. No, za splitske pojmove, sve skupa je počelo neobično rano – čak prije 22.00 sata!

Čast da otvori večer imao je Marko Tomaš, zaposlenik Utopije i organizator događaja, koji je pročitao svoje dvije ljubavne pjesme. Nakon njega slijedio je gost iznenađenja – Damir Karakaš, sa pjesmom o Joakimu koji je tražio svoga strica.

Autorica kratke priče, Sonja Gašperov, odbila je pročitati svoje djelo, rekavši da njena rodica to radi puno bolje, pa nas je sa neobičnim događajima između malog Barta i tovara upoznala Nina Vidan. Posljednja je poeziju čitala Marija Andrijašević, dobitnica nagrade Goranovo proljeće. Ona je pročitala dvije svoje pjesme.
Men' će rod'ca dogodine doć' i pročitat' dvije moje pjesme
A onda je uslijedio dernek, u najboljem smislu riječi. Osmeročlani bend KZU ole ole – PZU oje oje, svatko će, tko ih jednom vidi uživo, poželjeti da mu svira na piru. Miješaju sve i sva, prema vlastitom opisu sviraju 'urnebesni rock', dolaze do granica trasha, ali uspjevaju ne zabrazditi, te ostaju zanimljivi i svježi.

Koncert je započeo čitanjem poezije jednog od vokala, koji je pročitao, u najboljoj maniri dramskih umjetnika, horoskop iz dnevnih novina. Nakon toga je slijedio urnebes – u svoja djela ta je munjena ekipa iz Travnika utrpala sve – od Olivera do Rammsteina uz britke satirične tekstove. Što je najbolje, sve je zvučalo savršeno smisleno, pa čak i sevdah o Muji stavljen u isti koš sa Samba de Janeiro.

Nakon svake pjesme, jedan od vokala nije propustio napomenuti da će njemu slijedeće godine doći rodica i pročitati dvije njegove pjesme, otvoreno bockajući Sonju.

Nakon dvadesetpetog spominjanja rodice, jednome od gostiju je valjda malo prekipilo pa mu je dobacio – Jebala te rodica!, na što mu je on pristojno objasnio kako njega rodica ne jebe, već vodi ljubav sa njim, što je ponovo izazvalo smijeh u publici. Baze su se konstantno valjale, pa čak i usred pjesme, tako da je koncert praćen naćuljenih ušiju i s osmjehom na licu. Svakako, dobra preporuka za dogodine, na trećem rođendanu Utopije.
napisala / foto: KMaja