Ljudska prava

Nako završetka Drugog svjetskog rata svijet je odlučio stati na kraj grozotama kojima su ljudi bili izloženi. Proglasio je da sva ljudska bića, gdje god se nalazila i tko god bila, imaju prava koja se moraju poštivati u svim okolnostima.

Ta su prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi proglasili 10. prosinca 1948. Vlade zemalja potpisnica su obećale da će svoje građane upoznati s tim pravima i nastojati ih zaštititi i promicati.

Deklaraciju je jednoglasno prihvatio UN, dana 10.12. 1948.g. (iako se osam država suzdržalo od glasanja). Ona iznosi popis osnovnih prava svakog čovjeka na svijetu bez obzira na njegovu/njezinu rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status.

Kada kažemo da neka osoba ima ljudska prava, znači da drugi ljudi imaju ljudsku odgovornost. Svaka osoba ima odgovornost poštivati neotuđivo ljudsko dostojanstvo drugih

Pa ipak pola država u svijetu još uvijek zatvara ljude zbog njihovih uvjerenja, rasne pripadnosti, spola ili etničkog podrijetla, a trećina vlada u svijetu muči zatvorenike/ce.

Iako je Opća deklaracija o ljudskim pravima inspiracija za većinu međunarodnih zakona o ljudskim pravima, ona sama nije dokument koji zakonski obvezuje države.

Neka od osnovnih načela iz kojih proizlaze ljudska prava:
    Sloboda
    Jednakost
    Tolerancija
    Solidarnost
    Univerzalnost
    Neotuđivost

Prava se često svrstavaju u tri kategorije:

1. Građanska i politička prava.
2. Ekonomska, kulturna i socijalna prava.
3. Pravo na zdrav okoliš, kulturna prava i prava na razvoj