Sa druge strane zaljeva

9. Večeri Dalmatinske Pisme, prva od dvije tzv. Gallove večeri, nastupi Menartovih izvođača: Indigo, Studio Frendo, St!llness i TBF. Idemo po redu...


Indigo se pokazao kao band potpuno spreman udovoljiti zahtjevima velike bine, velikih ambicija njihovog izdavača i velikog zvuka kojeg zahtijeva njihovo žanrovsko opredijeljenje. Prije svega tu je riječ o zvuku kojemu treba prostor, kako onaj bandovski, glazbeni, tako i fizički, po mogućnosti otvoren, baš onakav kakvog nudi livada iza crkve u Kambelovcu. To je zvuk autorski intenzivnog, blago psihodeličnog prog rocka na hrvatski način, baziran na snažnoj i moćnoj ritam sekciji s jedne i fluidnog zvuka klavijature s druge strane. Uz odgovarajuću dinamičku diferenciranost koja, iz više razloga, u Kaštelima još nije bila u potpunosti postignuta Indigo postaje tijelo koje se bez kompleksa može plasirati kao reprezentativan izvozni splitski glazbeni brand. Dosadašnji singlovi Briljantno i Blizu početka, s nastupajućim – Panikom i još nekolicinom stvari s njihovog drugog albuma U ovom trenutku još uvijek su u fazi sondiranja tržišta te se taj iskorak u hrvatskim okvirima još uvijek bolje prima u sjevernijim krajevima zemlje, a njihov ozbiljni, stručno brušen i izrađen repertoar, zasoljen nekim stvarno izvrsnim brojevima poput vrhunca nastupa Indiga, zadnje izvedene pjesme, jedine s prvog albuma – Predstave prije ili kasnije doživjet će i zasluženu reakciju publike.

Studio Frendo balansira na oštrici žileta što dijeli ozbiljan pop projekt od festivalskog one–hit wondera s time da Frendo nakon svog debitantskog, kaštelanskog nastupa ozbiljno naginje ovome drugom.


Riječ je o iznimno talentiranoj skupini mladih glazbenika iz Splita koja se do sad predstavila dva puta – prvi put Malim dućanom, jedinim izrazitim ljetnim hitom s prošlogodišnjih Prokurativa, drugi put istim povodom ove godine i to pjesmom Što se događa za koju su, kao bazu godine, pozvali Ivu Amulića, bradom, da je otpjeva. Upravo su tom stvari otvorili svoju predstavku u Kaštelima, štoviše, pojačali su se čitavom ženskom klapom Neverin kao pratećim vokalom, kao i gomilom potrebnih i nepotrebnih glazbeničkih akvizicija, prijatelja gitarista, klavijaturista, čak se mjesto našlo za Gusaragrka, najveću mladu nadu splitske elektroničke scene. Nakon otvaranja ovom uspjelom, originalnom orkestracijom, potpomognutom izlaskom na binu spomenutog istinskog giganta splitskog popa, Frendo je izveo Mali dućan i još jednu stvar sa svog repertoara, naslovljenu Kino. A kad se uho publike taman zagrijalo za ugodni, doduše ipak ljudstvom predimenzioniran, koncertni gig mediteranskog popa uslijedio je pozdrav: inače odlična klapa Neverin izvela je jednu obradu iz vlastitog repertoara, a dok se nižepotpisani okrenuo po pivu - na bini više nije bilo nikoga! Frendo je završio svoj nastup.


Generalni je dojam kako band još uvijek ne uspijeva na zadovoljavajući način izaći na kraj s vlastitim očekivanjima: s jedne se strane opteretio samonametnutim visokim produkcijskim standardima kojima je teško udovoljiti, a s druge strane zbog (vremenski) oskudnog koncertnog repertoara ne iznosi pred publiku izvorno nadahnuće i kvalitetu uočljive u lijepim glazbenim idejama, dobroj svirci, pametnim i duhovitim tekstovima i jednostavnim aranžmanima s demo snimaka. Osim u situaciji ljetnih ladanjskih šetnji po sceni Prokurativa, a to je u ovom trenutku ipak premalo, imajući u vidu dugogodišnji period u kojemu, poznato je, band djeluje.


St!llness je pokazao kako šušur koji je u gradu i oko njega ovih dana izazvala promocija albuma prvijenca nikako nije slučajan, ni suvišan. Njihov nastup u Kaštelima uzburkao je atmosferu oko dobro posjećene ljetne pozornice u Kambelovcu te je, svježom mješavinom reggaea, hip hopa, rocka, s uplivima ritmike drum'n'bassa, junglea i break beata, lijepo razmrdao uštogljene dalmatinske guzove, zbog kontinuiranog tretmana lošom glazbom uglavnom posvađane s ritmom i nenaviknute na svirku koja je istovremeno prirođena okolini, ekološka i utoliko autentična. Tekstovi St!llnessa, pače, socijalno su angažirani, na trenutke naivno emotivni i iskreni, ali u svakom slučaju originalni na način da su u stanju, osim guznih mišića angažirati i mentalne vijuge publike. Dan kasnije u klubu Ghetto St!llness je promovirao album Sve što znam o životu je odabrao Đelo Hadžiselimović i drugi po redu njegov spot – možda glazbeno najdojmljiviji uradak na albumu – Egoskopiju.


Večer je zaključena još jednom gažom TBF-a, valjda zadnjom pred izlazak novog albuma i to je, što se svirke tiče, uglavnom bilo to.


Nevezano za nju, poseban ugođaj u friškoj Kambelovačkoj noći stvorile su mlade Kaštelanke, cvijet tamošnje mladeži, pogotovo onaj njegov dio kojemu te večeri nije bilo hladno, što je, osim uvijek intrigantne svirke, sad već deklarirano trendsetterskog odabira izbornika Zlatka Galla, već godinama jedan od važnih razloga migracije duša iz Splita prema Zaljevu ;)

napisao: N. Čelan
foto: Nadia