Intergalactic turneeja

Povodom svoje Intergalactic turneje, Red Hot Chili Peppers su po treći put posjetili Europu. Ovoga puta su u svoj raspored prvi puta dodali Srbiju i Poljsku. Imala sam novca, prilike i vremena posjetiti tri koncerta u sklopu te turneje i svaki mi je bio bolji od prethodnog. Green Fest, po mnogima promašaj, osobno mi je bio dobar koncert unatoč ponekom razočaranju. O čemu je riječ? RHCP koncert prodali su kao festival kako bi organizacija prošla što jeftinije, neovisno o tome - moram priznati da je organizacija zaista bila na svjetskoj razini. No, nitko nije savršen.


Najveći propust odgovornih očitovao se u dva dijela, a to su dijeljenje vode žednim fanovima i parking. Da ne duljim previše - u svijetu se voda dijeli ili u plastičnim čašama ili im se ulijeva u usta. Što se tiče parkinga, izlazak nakon koncerta bio je nemoguća misija. Moj autobus je krenuo tek u 4 ujutro. Sami nastup u Inđiji bio je dobar, no moglo je puno bolje. Nakon određene satnice koncert je jednostavno krenuo nizbrdo, John je sve više odustajao od početnih i očekivanih jammova (intro u Californication, outro u Don't Forget Me) te je sa strane, posebno za njega, stajala boca kisika. Zahvaljujući ostatku benda dobili smo i više nego što smo trebali. Namjeravali su otkazati koncert nakon nekoliko odsviranih pjesama te s toga što se same satnice tiče nemamo zašto bili nezadovoljni, doduše dobili smo 5 minuta manje nego na drugim koncertima te smo bili uskraćeni za dvije pjesme na bisu i long jam nakon Give It Away.


Samo dva dana kasnije odsvirali su svoj sljedeći koncert u Udinama koji je bio totalno drugačiji od onoga što smo mogli vidjeti u Inđiji. Prema bon tonu smo svi morali sjediti u fan pitu dok nije počela predgrupa, tako sam ja uz malo vještine uhvatila prvo mjesto uz ogradu i to po samoj sredini. Automatski mi je to poboljšalo samu atmosferu koncerta. Kao predgrupe dobili smo Mickey Avalon's i Wu Tang Clan po izboru samih Peppersa. Prvo spomenuta grupa zgražala je publiku i nakon samo tri pjesme bila je otjerana sa stage-a, ljudi su im jednostavno okrenuli leđa i pokazali srednji prst. Nedugo nakon njih izašli su Wu Tang Clan koji su pošteno zagrijali publiku i pripremili ih na odličan show koji se održao te večeri. Itekako se isplatilo dugo čekati pred stadionom za taj djelić atmosfere. Bila sam poprilično iznenađena setlistom jer su konačno uveli neke promjene. Izbacili su dosadne hitove koji se provlače na skoro svakom koncertu i umjesto njih ubacili žestoki Get On Top, plesni Emit Remmus i baladu I Could Have Lied na što je publika poblesavila. Za razliku od prošle godine, ovoga puta kao da su se odmorili te su nam pružili odličan show gdje je svatko bio majstor svog zanata. Anthony nas je ovoga puta počastio svojim plesom i glasovnim mogućnostima, Flea je imao kontakt sa publikom kao i John svirajući solo skladbu Maybe i Chad drum solo popraćen sa Fleovom trubom bio je vrhunac večeri.


Na opće iznenađenje, Anthony je ovoga puta obratio pažnju na fanove i transparente iz prvih redova, stoga smo dobili ono što smo htjeli. Transparent koji smo nosili bio je zamijećen (Baby appeal – congrats) te smo dobili nekoliko sekunda slave, odrepao je spomenutu pjesmu, a samo dan kasnije smo izašli u lokalnim talijanskim novinama. Čisto za informaciju, čestitali smo mu na novopečenom očinstvu. Satnica koncerta trajala sat i 32 minute, samo nekoliko minuta više nego u Inđiji.


Tjedan dana kasnije uslijedio je koncert u Parizu koji je objektivno bio bolji od prethodna dva posjećena. Predgrupe su bile dvije mlade snage Jet i Dirty Pretty Things. Nedovoljno su zagrijali publiku za RHCP nastup, no čim su na stage izašli Chad, John i Flea, publiku kao da je netko uključio. Svi su počeli skakati, vrištati, pa čak i padati u nesvijest, naguravanja su postala nemoguća.


Otvorili su koncert s velikim hitom Can't Stop, kao što to čine na ostalim koncertima, te nastavili sa dva velika svjetska hita Dani California i Scar Tissue. Nakon ispucanih hitova, uslijedile su pjesme koje ne sviraju tako često, kao što je bio slučaj u Udinama. Uslijedio je cover od Ramonesa Havana Affair koji je začinio koncert te žestoka pjesma s novog albuma Readymade koji je sa izvrsnom bass solažom jednostavno prešao u Throw Away Your Television. Ovoga puta Johnov solo je bio cover od Abbe S.O.S. gdje je outro pretopio u intro za Snow. Ni ovoga puta fanovi nisu bili pošteđeni RHCP komunikacije pa je samo za Nadju odsvirana This Velvet Glove i u čast godišnjice smrti Jima Morrisona dobili smo još jedan Johnov solo a riječ je o obradi Doorsa Take It As It Comes. Nižući svoje hitove koncert su žestoko, uz savršen light show nakon sat i 35 minuta, zatvorili sa pjesmom The Power of Equality.


Što reći na sve? Kako je došlo, tako je i prošlo. Još je jedna RHCP turneja iza mene koja će mi duboko ostati u sjećanju. Svi posjećeni gradovi, upoznati RHCP fanovi i samo iskustvo se ne može opisati riječima koliko vlastitim doživljajem. Za samo mjesec dana imaju još 4 koncerta u UK, a onda je vrijeme za veliku pauzu i novi album. Tko želi više detalja, zna da ima teeja.blog.hr ;)

napisala/foto: Teeja