Bastion intelektualnog odmaka mladih
Dječaci - Bastion intelektualnog odmaka mladih u Splitu (napokon)! Nakon TBF-a, Ratza koji su značili zalazak tog diskursa, ponovno nagoviješćuju buđenje kritičke svijesti mladih bombaša. Pitanje je samo hoće li i koliko će ovo Dječačko svitanje polučiti konkretne rezultate.
Dječaci - Bastion intelektualnog odmaka mladih u Splitu (napokon)!
Ispred kluba O'Hara u subotu 30.6. nastupila je splitska grupa Dječaci. Participirali su kao predgrupa Lukiju koji ih je pozvao jer se, poput mnogih prije njega, oduševio radom te agilne i kreativne skupine - dvojice studenata FESB-a i njihovog prijatelja, zagrebačkog studenta Umjetničke Akademije u Splitu.
Hip-hop kao idealan - uvjerljiv i autentičan medij kanaliziranja mladenačkog bunta
MTV generacija reagira na sveopću zaglupjelost naše (post)tranzicijske populacije, kako u gradskim, tako i širim, regionalnim i globalnim okvirima, zbog toga rad Dječaka putovima undergrounda već odzvanja daleko izvan gradskih gabarita, a fanovi, štovatelji i simpatizeri regrutiraju se širom Lipe Naše te u urbanim sredinama susjednih država, poput Srbije i BiH.
Stilski, Dječaci se naslanjaju na izvorni vokabular američkog gangsta leksika kojeg je eksploatirala još old school produkcija hip hopa, usavršila ga klika okupljena oko producenta Dr. Drea te izdanaka njegove škole. Ono najvrjednije za što su Dječaci zaslužni jest implementacija tog jezika u urbani splitski sleng, najčešće doslovnim, urnebesno duhovitim prijevodima, jezikoslovna intervencija koju su oni odradili upravo maestralno.
Međutim, tekstualni segment Dječečkog opusa isijava značajem debelo izvan usko (ali čvrsto) umreženog balkanskog konteksta (p)osviješćene publike hip hopa.
Tko su uopće oni?
Grupu sačinjavaju prije svih Andrija Vujević a.k.a. Nebu, odnosno Vojko Vrućina, nekršteni štićenik TBF-ovog masterminda i jednog od prvih naših profesionalnih rappera Aleksandra Saše Antića. Riječ je o čovjeku koji je svojim ubojitim umijećem freestylea unutar hip hop krugova sebi već priskrbio zvjezdani status, zbetlavši kako određene veličine zagrebačkog liričkog podzemlja, tako i mnoge neoprezne i zalutale entuzijaste rime.
Benganje u stanu
Osobnost vidno sazdana od ekstrema, na prvi pogled čak blago sociopatskog izražaja (kako za sebe kaže: Nebu je sjeban lik, uvik je namršten) već u slijedećem trenutku osvaja profinjenim ljudskim pristupom, neverbalno natuknuvši činjenicu kako taj gard ispunjava svrhu svojevrsne zaštite neprocjenjivog duhovnog bogatstva, dostojne prije božanskog ega jednog Morrisseya, nego uličarske karizme junaka anglosaksonskog hip hopa od kojih je preuzeo medij gdje se najbolje snalazi – sofisticiranu i imponirajuću rappersku liriku.
Zatim je tu njegov nerazdvojni emo kolega Ivo Hajdić, također poznat kao Drugi, vokalno i autorski besprijekoran MC za kojeg nije pogrešno reći kako nastavlja tradiciju splitskog MC-janja, začetu u prvoj drugoj (nakon neprikosnovene Ritam Flote) bitnoj hip hop pojavi Grada pod Marjanom, dvojcu nekoć poznatom po imenu Dhirtee 3 Ratz. Osim fizičke sličnosti s jednom polovicom Ratza, legendarnim Radom Tanjgom - Phlaggmom, Ivine teorijski potkovane verbalizacije na temu (mračne) društvene stvarnosti našeg grada i države te istovremeno istančane bravure urbanog stiha s temom (neo)romantične ljubavi, ali i otrovni cinizam koji često nemilosrdno i okrutno tretira slabosti mlade ljudske jedinke, pogubljene u životu i svijetu (…Ako je kuja ružna, a pleše sretna/Znaš da nije trijezna…), jednako nadahnuto stremi istim onim poetskim visinama u kojima su svojevremeno boravili Šporki Štakori, puleni splitskog undergrounda, u njihovom slučaju shvaćenog doslovno :) Čak štoviše, one ih već dobrano nadilaze.
Treći, vjerojatno najvažniji faktor Dječačkog ustrojstva, jest spomenuti purgerski kadar Danijel Simon, poznat i kao Sinom, to jest (The) Chosen (One). Najvažniji jer je, kao aktivna, djelatna snaga uspio Dječake otrgnuti od blokirajućeg tereta i karme fjake i svojom nezaustavljivom ambicijom, multimedijalnim umjetničkim zanosom te (nažalost nenadomjestivim) iskustvom Metropole povući ih ka kontinuiranoj produkciji koja već u ovom, današnjem, trenutku obara s nogu svakoga onog tko dođe u dodir s furioznim glazbeno-tekstualnim izričajem Dječaka, pripadao on odgojenoj skupini konzumenata globalne produkcije hip hopa ili bio tek nijemi svjedok kulturološki (o)tužne i ružne činjenice življenja u Splitu i Hrvatskoj na početku 21. stoljeća.
I što sad sa svime tim?
Kao što je rečeno u uvodnom slovu, Dječaci su nakon TBF-a, Ratza koji su značili zalazak tog diskursa, ponovno nagovijestili buđenje kritičke svijesti mladih bombaša što su, okupljeni oko glazbenika, multimedijalnih skupina (poput, primjerice, Zidara Betonskog), raznih formalnih i neformalnih umjetničkih udruga – Uzgona, Odrona i sličnih - u splitskim devedesetima funkcionirali kao jasno oivičena scena i fronta urbanog bunta, a čiji su se predstavnici mahom razasuli po svijetu ili pak, atomizirani, utihnuli i utonuli u blato estradizacije i dekadencije što se od onda sve pogubnije steže oko kolektivnog duha grada. Potaknuta s jedne strane korumpiranim strukturama i uguženim javnim servisima grada, a s druge poslovičnom nezainteresiranošću građana uljuljanih u lažnu sigurnost jahtaškog kapitalizma i narcizma odgovornih, ta je sveopća klima apsolutnog prihvaćanja ove tiranije većine s Dječacima napokon dobila adekvatan intelektualni tretman. Pitanje je samo hoće li i koliko će ovo Dječačko svitanje polučiti konkretne rezultate, potaknuti nekakvu osjetnu akciju i probuditi duhove uspavane dugogodišnjim pristajanjem i, posljedično, reproduciranjem zla nedjelovanja.
Hoće li ili ne Dječaci ustrajati u misiji koju su sebi zacrtali i formulirali u stihovima:
Zato podrži scenu! Plati Dječacima pivu na www.djecaci.net .
Obavezno poslušati: