100. Bookvica: Arsen kao lijek

Splitski je Quasimodo u četvrtak navečer na terasi punoj poklonika lijepe riječi i šansone ugostio Arsena Dedića, za mnoge najvećega hrvatskoga kantautora. - Arsen je i lijek i otrov, ovisno u kojoj me mjeri upotrebljavate - našalio se Arsen na samom početku, no tijekom večeri zaista je liječio humorom i poezijom; trovanju nije bilo ni traga (iako bi se mnogi rado predozirali Arsenom da ga zdravlje nije ograničilo na nešto više od sat i pol nastupa).

Na dan nastupa u Quasimodu trebao je primiti nagradu za životno djelo, no neumorni scenski radnik, kako se sam naziva, odlučio je ipak doći na proslavu stote Bookvice (po nagradu za životno djelo otišla je, rekao nam je, Gabi), književnog programa koji je u pet godina postojanja ugostio brojna etablirana imena, predstavio barem 30-ak prvijenaca neafirmiranih autora i autorica, i pokrenuo Kuću kreativnog pisanja. - Jesenas, kad smo shvatili da će nam se 100. Bookvica najvjerojatnije poklopiti sa zatvaranjem sezone, upregnuli smo Renata Baretića pa smo zajedničkim snagama krenuli prema Arsenu. On je pristao, a mi smo bili sretni, jer smo željeli za 100. Bookvicu imati neko doista veliko ime. Arsen je poseban i po tome što na najbolji način spaja poeziju i glazbu, a kako se Bookvica održava u glazbenom klubu, ta nam je poveznica bila važna - otkrila je voditeljica Bookvice Patricija Horvat-Vodopija. Kao poseban gost, istovremeno i suvoditelj, na stotoj Bookvici uz Arsena bio je Renato Baretić, gost prve Bookvice - pa je tako, simbolično, kraj jednog ciklusa vraćen na početak. 

Arsen je Bookvicu otvorio na nogama, pjesmom Tvoje tijelo, moja kuća, nakon čega je pozdravio publiku predstavivši se kao član društva liječenih Šibenčana. Nakon odrecitirane pjesme Kantautori odlaze ranije u kojoj između ostalog donosi obavijest o vlastitoj smrti, sljedeću pjesmu, Vraćam se Aznavouru, posvetio je Charlesu Aznavouru koji je na dan nastupa slavio 90-i rođendan.

Arsen je zatim napokon sjeo, makar na kratko vrijeme, pa je Baretić uspio ispričati kako je nakon odgledanog dokumentarca Moj zanat, naslovljenog po istoimenoj pjesmi, rekao Arsenu da mu je žao što je tako melankoličan, ali onda je shvatio da je Arsen vjerojatno takav od 22 godine. Koliko je Baretić vezan uz Arsena i njegovu glazbu, otkrio je rekavši da mu je napisao i sonet nakon što je Arsen otišao u Padovu na operaciju, a Arsen je uzvratio uvrstivši taj sonet u svoju posljednju zbirku koja nosi ime Kapi za oči. 

Jedna od osobina koje Arsena čine jedinstvenim svakako je sposobnost spajanja melankoličnih pjesama s duhovitim anegdotama i šaljivim primjedbama. Među takvim je pričama i jedna novinska, prema kojoj je Arsena suputnik u avionu pitao odakle mu inspiracija, na što je Arsen navodno odgovorio: Slušaj, jebalo se. Na Baretićevo pitanje je li to istina, Arsen nije dao odgovor već je, pripremajući prste za iduću pjesmu, rekao: Znaš šta, živi se jednom, i to loše.

Uslijedila je pjesma na klavijaturama Sve što znaš o meni, nakon čega je Arsen, koji je čitavo vrijeme vješto balansirao između poetične blagosti u pjesmama i oštroumlja u riječima, podjednako sugestivan u jednome i drugome, odrecitirao pjesmu u kojoj imena naših estradnjaka vezuje za gastronomske poslastice pa je tako bilo i tripica od Ibrica i salate od Gabica.

Otkrili smo da Arsen i nije baš oduševljen mirogojskim mališanima, iako je imao mnogo uspjeha na Mirogoju i Miroševcu, ali to se, nažalost, ne priznaje kao autorsko pravo. Među velikim porukama, koje je na sebi svojstven način samo usputno, jedva primjetno spomenuo, istaknuta je ona da je u životu i umjetnosti najgora istost i u prilog tome odrecitirao istoimenu pjesmu. Baretić se zatim prisjetio kako mu je iz vremena uređivanja nedjeljnog priloga Slobodne, za koji je tada pisao kolumne, uredno poštom stigla kuverta s prilogom Hrvatska danas, u kojoj je Arsen pisao o tri ribice Pišek, Sopek i Tušek, a Arsen je zatim otkrio da su to imena ribica koje su plivale u njegovu akvariju.

Na Patricijino pitanje o uspjesima u inozemstvu i tome je li ikad razmišljao da pokuša raditi izvan Hrvatske, odgovorio je da novac kvari čovjeka, ali ne i ženu i da se on drži stare kineske Čuči kući. Poslije otpjevane pjesme za unuku Lu, koju je cijelu večer spominjao kao pravi zaljubljeni dida, na Baretićevo pitanje što razlikuje autora i kantautora, odgovorio je: Sad ću ja tebe malo trat i natjerao ga da otpjeva prvu strofu pjesme S okusom mora, a ubrzo mu se i pridružio rekavši mu na kraju da je očajno otpjevao, ali da ima i gorih. Time je atmosfera na terasi ispunjenoj s dvjestotinjak sretnika koji su se uspjeli domoći karte doživjela svoj vrhunac.

Arsen je sve nestrpljivije odgovarao na pitanja pravdajući se da je on ipak oženjen čovjek i da će ga, zadrži li se još malo dulje, ubiti Gabi koja upravo prima njegovu nagradu za životno djelo. Ipak, damama u publici napomenuo je da nastupa i po kućama. O politici nije htio govoriti, otkrio je samo da se politika, iako se nije htio baviti njome, itekako bavila njim.

Zadnji dio nastupa odlučio je posvetiti svojim uzorima. Odsvirao je pjesmu Bulatu Okudžavi za kojega kaže da mu je stric dok mu je Sergio Endrigo stariji brat. Za Gina Paola očito nema mjesta u familiji, ali zato ima na novom cd-u Suputnici koji bi bio posveta svjetskim kantautorima koji su utjecali na njega. - Možda ga objavim, a možda ne -rekao je Arsen koji nam je priznao da i na njega utječe ovaj zatvoreni, klaustrofobični svijet nevolje u kojem živimo i da nastupa i dalje samo kao akademski težak kojemu ne treba više razlog. Prisjetio se kako mu je došao svećenik dok je ležao na samrtnoj postelji u Padovi i dao mu bolesničko pomazanje. A što sam sve napravio u životu....?! nastavio je Arsen u autorefleksivnom tonu nakon čega je otpjevao pjesmu Završni song koja možda najbolje opisuje što taj čovjek jest: Bio sam Juda, bio sam Krist / Al čovjek može i poslije svega / Ostati Candide, ostati čist . Uslijedila je kultna Kuća pored mora, nakon čega se zahvalio splitskoj publici zaželivši joj sreće, zdravlja i mira, i boljega raspoloženja od njegovoga.

Patricija je njegov kratki odlazak iskoristila da izvuče pet papirića s brojevima i sretnim dobitnicima podijeli nagrade, među kojima su bili cd-ovi, kao i najnovija zbirka poezije Kapi za oči. Arsen se zatim opet vratio da nam pročita pjesmu o čovjeku u moru i oprosti se s nama stihovima pjesme Tamo da putujem Tina Ujevića. Dirnuta i očarana magijom poetske večeri, publika mu se pridružila u pjesmi, nakon čega su ustali na noge i ispratili barda gromoglasnim pljeskom. Baretić nije mogao skriti oduševljenje. - Nadam se da vam je jasno zašto sam ja večeras najsretniji čovjek u Splitu - rekao je.

Arsen je za veliko finale (možda da se iskupi jer nijednu pjesmu nije napisao Splićanki), izrecitirao pjesmu iz zbirke Čagalj objavljene u Splitu, očito posvećenu djevojci koja je bila zauzeta biranjem pogrešnih brojeva: Još je čekam pred hotelom.../... di je pička s mobitelom? Na taj način oprostio se sa splitskom publikom brutalno iskreni, istovremeno grub i nježan, ali uvijek svoj, čagalj protiv čopora.