Pričarija je rubrika koja okuplja kratke priče polaznika radionica kreativnog pisanja u Splitu i Sinju, koje vodi Irena Delonga-Nešić.
- Koji je oni ki je doveza? Pitala me jel mi to zet? Kaže da si se jubila s njime i to isprid zgrade na svitlu, da sve sve vidilo. Rekla je „A Dinka moja, posve ju je stiska.“ Ajme jadna li sam, da me zemlja oće progutat.
25.rujan 2014. u 13.34sati
Ima jedna čudna stvar s tin čovikon. Svaki dan nosa istu kutiju. Po cili dan. Vanka, unutra. Drži je ko da je u njoj nika važna stvar. Nikad nisan vidila da je nosi ispod ruke ili kako drukčije. Samo lipo, ravno, s obe ruke, isprid sebe.
18.rujan 2014. u 15.57sati
Kad odrastem radit ću u antikvarijatu. Čitat ću novine i prodavat ću stare stvari. Najprije ću prodati one iz potkrovlja. Obogatit ću se pa ćemo Zokac i ja putovati svijetom. Nećemo letjeti avionom, oni se uvijek sruše u neki vinograd.
11.rujan 2014. u 17.16sati
Sloboda! - prostrujalo mu je nožnim palcem do obrvom koja je poletjela do dotad neslućenih visina. Glorificirao je svoje smrdljive čarape s rupom na palcu. Došlo mu je da zapjeva odu naopako okrenutoj jakni na podu...
4.rujan 2014. u 10.13sati
Najdraži imenjače. Danas mi je neko dite viknlo da san mongoid, ja mu reka da san Šime. E je glup. Brat još nije dolazijo kući. Dida kaže da ne može puno dolazit jer sad radi, a ja pomažen po kući, pa uvik iman vrimena.
28.kolovoz 2014. u 09.43sati
Da je ovo normalna država, onda bi ja sinoć ovde gleda utakmicu, a ne radio do sad. Ovako nema čipsa, nema para, al televizija ide u sobu. Večeras će Mrva gledat finale nogometa. Il će se probudit il će umrit.
14.kolovoz 2014. u 17.50sati
- Fala van, lipi moji! A sada ću van otpivati moju novu pismu koju san sam skladijo i uglazbijo uz pomoć moje ćeri akademika Monike Vlajić kojon od sveg srca zafaljujem.
7.kolovoz 2014. u 10.18sati
Asfalta ima u svim zemljama, manje ili više, ima ga i kod nas koliko hoćeš. Ljeti hodamo po asfaltu i on se topi. I zimi isto hodamo, samo u čizmama. Asfalt se troši.
31.srpanj 2014. u 12.55sati
Dim svijeća, publika na nogama, jauci oduševljenja. Izvijam se pod njegovim rukama, osjećam bradu među bedrima, kosu na bokovima. Capricio Alegro, Capricio andante, vivace, moderato...
24.srpanj 2014. u 12.24sati
Baka je umrla, ni prerano ni prekasno, točno kada treba. Uvijek je imala pravu mjeru za život. Nije nikome dosađivala i nitko nije znao da će umrijeti. Zoru je dočekala ukočena u crnoj seljačkoj robi, s maramom preko glave.
10.srpanj 2014. u 14.25sati
- Mislim da je rat u toj situaciji očito morao početi, mislim da je ratovati bilo važnije, nekima, od ishoda za koji se navodno borilo - izgovorio je mršavac ustajući i upirući dugačkim kažiprstom u glatki, sivi stol pred sobom.
3.srpanj 2014. u 11.55sati
Desnom rukom sam još uvijek držao pišalo. Usmjerio sam ga, napeo se i pustio mlaz. Tip je ispustio mačetu i stao se bjesomučno otirati po licu, skačući oko svoje osi. Odjednom se dva grma desno i jedan lijevo strovale na pod grčeći od smijeh
26.lipanj 2014. u 11.49sati
Mladice magnolije su se, prije odabira za križanje, sortirale po istim načelima Povelje kao i ljudi. One oštećene, sporog ili prosječnog razvoja i nepravilne strukture, jednostavno su odbacivali.
12.lipanj 2014. u 14.12sati
Čula su se dva hitca a Matko se vratio u kuću zapuhan i krvave brade. Pero je zgrabio djevojčicu i odvukao je na kat. Više je nisu čuli.
5.lipanj 2014. u 09.17sati
Neću moći upisati drugu godinu ni dobiti Dom. Izgubit ću stipendiju. Tatina mirovina bit će dovoljna za stan, ali ne i za hranu. Neću moći prihvatiti nikakav ozbiljan posao jer ću imati predavanja. Možda ću se morati vratiti kući.
29.svibanj 2014. u 14.06sati
Moju tugu nikada nisi uspio pobijediti. Neko vrijeme sam te izbjegavala. Svaki put kada bih pokušala biti sretna bez tebe, ti bi ušetao u moj život i sve bi opet počelo. Jedno iz drugoga oduvijek smo izvlačili ono najgore.
8.svibanj 2014. u 15.52sati
Nitko nije znao pravoga njega, znali su samo onu blijedosivu verziju njega koja je pravoga Mislu zavezala i ne da mu van. Pravi on je buntovan, bez dlake na jeziku, uvijek zna što reći. Pravi on ne boji se ni žene ni šefa, ne boji se nikoga.
24.travanj 2014. u 16.29sati
Ubrzo je otkrio da i sam može davati imena: životinjama, ljudima, bojama, osjećajima, svemu onome što se drugi nikada ne bi usudili imenovati. Imena su se pretvarala u rečenice, rečenice u priče, priče u sudbine.
11.travanj 2014. u 14.52sati
