Život mobitela - smrt druženja
Fotografije umjetnika zamrznule su trenutke smrti razgovora zbog fiksiranosti na mobitele i pozivaju, kako i sam kaže, na zajedničko oslobađanje iz okova tehnologije i na to da se živi razgovor "vrati u modu".
Fotograf Babycakes Romero počeo je fotografirati ljude koji se nalaze u nekom društvu, ali istovremeno su i fokusirani na svoje mobitele. Taj ga je motiv najprije privukao jer je u tome uočio određenu simetriju, no kako je nastavio s fotografiranjem, primijetio je, kako kaže, i određenu tugu u tim slikama.
Mnogi su upozoravali ili još uvijek upozoravaju na činjenicu da su ljudi danas više usmjereni na svoje tehnološke igračke nego na druge ljude. Mnogi su se i sami sigurno bar jednom našli u situaciji u kojima sjede s društvom a istovremeno svi tipkaju umjesto da međusobno razgovaraju.
Koliko god tehnologija može raditi za nas, može itekako raditi i protiv nas. Usporedbe radi, pri čitanju knjige ljudski će mozak zamišljati likove, pejzaž, atmosferu, dok u novim medijima spoj slike i zvuka oduzima priliku za maštanje. Često se dogodi da pročitamo neku knjigu i da zatim budemo razočarani njezinom ekranizacijom - jedan je od razloga upravo taj što je naša mašta imala drugačije slike od, primjerice, redatelja filma ili kostimografa. Osim toga, papir je prirodni materijal koji je, čak i ako toga nismo svjesni, oku ugodniji i "lakši za upijanje" od plastičnog ekrana. Tako i tipkanje na mobitelu, prelistavanje vijesti, ovisnost o stalnom praćenju društvenih mreža pojedinca, kad je u drušvu, odvaja od osobe koja je do njega, usporava razmišljanje i mozak; umjesto da aktivno radi na razmišljanju o razgovoru, o postavljanju pitanja ili odgovaranja sugovorniku, postaje pasivna spužva za upijanje informacija sa smartphonea. Tako mnogi, pored žive društvene mreže oko sebe, paradoksalno radije odabiru kliknuti na nečiji profil nego sudjelovati u živom razgovoru.
Fotografije umjetnika zamrznule su trenutke tog paradoksa i pozivaju, kako i sam kaže, na zajedničko oslobađanje iz okova tehnologije i na to da se živi razgovor "vrati u modu". Dok namješteni selfieji uglavnom prikazuju prividnu realnost u kojoj su svi uvijek sretni, veseli, nasmijani, našminkani, namješteni, društveni, ove fotografije uhvatile su jednu tužniju realnost - robovanja tehnologiji koje su ljudi sami stvorili i sebi nametnuli.
Umjesto stranaca prikazanih na fotografijama možda ne bi bilo loše zamisliti svoje lice umjesto njih pa bi fotografije sigurno djelovale još strašnije. A možda bi najbolje bilo ne zamisliti ništa od navedenog, nego naći se s prijateljima i ugasiti mobitel.