Život i književnost isto se pamte
– Dok sam u znoju na jednom otoku čitao Pakao od Dantea zapitao sam se koliko atmosfera romana utječe na percepciju čitatelja – ispričao je Lovro Škopljanac, gost Bookare u Info zoni.
Bookara show i Marijo Glavaš ugostili su u Info zoni u petak, 5. rujna, mladog asistenta s Katedre za komparativnu povijest hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Lovru Škopljanca, koji je pričao o svojoj knjizi Književnost kao prisjećanje. U njoj se pozabavio malo obrađivanom temom neprofesionalnih čitatelja i sjećanja na pročitano. Knjiga je prošireni doktorat kroz koji je pokušao saznati kako pamtimo književnost, a iskustva je prikupljao u više od sto pojedinih razgovora služeći se pritom i strukturiranim upitnikom..
– Književnost pripada svima i mogu je stvarati svi. Išao sam u knjižnice i dom umirovljenika a najstarija ispitanica je imala 94 godine i dojmilo ju je čitanje satiričnog romana Jaroslava Hašeka Doživljaji dobrog vojaka Švejka u svjetskom ratu. Prisjećanje je privatno. Dok sam u znoju na jednom otoku čitao Pakao Dantea zapitao sam se koliko atmosfera romana utječe na percepciju čitatelja. Dok se na zapadu, pogotovo kod starijih čitatelja, najviše pamte knjige pročitane u formativnim godinama, na istoku se manje drži do individualnih prvih puteva kada smo nešto napravili – rekao je mladi istraživač, dok je publika stidljivo dijelila svoja iskustva. – Knjige su mi bile važnije od ljudi. Sjećam se groznice tokom čitanja Zločina i kazne. Zapisivala sam što čitam i pamtila osjećaje dok sam čitala. Sada nanovo i drugačije iščitavam klasike koje sam davno pročitala – otkrila je gospođa iz publike dok je drugi posjetitelj rekao da je optimum knjige 100 - 200 stranica pozitivnog sadržaja jer su riječi snažne i djeluju kao svjetlo i hrana.
– Život pamtimo kao književnost. Nepredvidljivost im je također zajednička značajka. Svatko u knjigama i životu traži nešto što nam je važno; naslov, dojam, upečatljivi lik, detalje koji su samo vaši i knjiga u tom smislu ne nudi odgovor. Pamtimo neobično, likove sa radikalnim rješenjima, mitološke pojave, situacije i lokacije te ljudi često ističu želju da nešto nauče iz knjiga. Ponekad je možda bolje da pročitaju pjesmu iz vremena koje istražuju nego čitave sveske iz kojih nerijetko zapamtimo malo – savjetovao je autor te potkrijepio dobre efekte čitanja time što sugovornici nikada nisu tužni pričali o knjigama. – Kad čitate ujedno ste sami ali i u društvu najmanje još jedne osobe – autora.
Za kraj smo saznali da se ovaj svestrani znanstvenik u slobodno vrijeme bavi volontiranjem, kad se bavi konjima koji služe za terapijsko jahanje a pozvao je usput publiku da posjeti jednom i bikijadu kojom se bave njegovi rođaci u Škopljancima, zaseoku Radošića.