Zakon o nehumanosti
Zakon o radu samo je novo poglavlje priče koja je počela još u prošlom stoljeću... Na velikom ekranu društva tako se već nekoliko desetljeća prikazuje film katastrofe. O tsunamiju kapitalizma koji je poharao svijet.
Nedavno je donesen novi Zakon o radu, koji ima novo antihumanistički obojano pojačanje: dakle, 56-satni radni tjedan, koji, po ministrovim riječima, neće omogućiti izrabljivanje radnika. Radnike će posjedovati agencije koje će ih premještati po volji. Nadalje, poslodavac više neće morati radniku omogućiti premještaj na novo radno mjesto.
Zakon o radu samo je novo poglavlje priče koja je počela još u prošlom stoljeću...
Prvi čovjek je Adam, a prvi čovjek kapitalizma Adam Smith. On je tržišnu ekonomiju prikazao kao nevidjivu ruku koja navodi privatne proizvođače da promoviraju društveni interes kroz realizaciju vlastitog interesa. Sve zbog vas, Kupac je na prvom mjestu, Mi postojimo zbog vas - poručuju velike korporacije.
Na velikom ekranu društva tako se već nekoliko desetljeća prikazuje film katastrofe. O tsunamiju kapitalizma koji je poharao svijet.
Scenarij:
Ekonomska elementarna nepogoda pomela je sve pred sobom; ostao je samo veliki deponij i još veći zgrtači. Taj plimni val, opakiji od onog u jugoistočnoj Aziji, prijeti da devastira ljude i okoliš.
Za vladajući ekonomski sustav, kaže se da nije najbolje rješenje, ali jednostavno trenutno nema boljeg sistema društvenog uređenja koji bi ga mogao zamijeniti. Vidimo hrpu mrava koji mahnito kupuju.
Na tržištu je nevjerojatna količina stvari koje se pokušavaju prodati. Stalno stižu novi oblici, veličine i boje i prijete da potpuno zaguše sve prostore. Vidimo kako se pokušava utjecati na sva osjetila kroz propagandu, te su ljudi potpuno isprogramirani reklamama.
Velike korporacije su ogromne psine koje su pojele sve male ribice. One su nestale u ogromnom ždrijelu korporativnih nemani.
Glavni likovi filma „Kapitalizam“: Ekonomski Rob, Potrošač i Izrabljivač.
Karakterizacija likova:
Ekonomski Rob
Kapital je stvorio novu vrstu: Ekonomskog Roba, kapitalističkog poslušnika. On je dijete kapitalizma. Originalni robovi su radili za hranu i spavanje. Kad malo razmislimo, nema značajne razlike između pravih robova i ovih kapitalističkih; tek to da su se prijašnji su se nazivali pravim imenom, i nije im se lažno govorilo da su slobodni. Dok je Ekonomski Rob indoktriniran pričom o svojoj slobodi, i čak vjeruje u to.
Zakon o nehumanosti
Primjerice, jedan takav rob u ovom društvu ima jako malo prostora za manevar. On je ucijenjen plaćom. Radi toliki dio dana da mu je ne preostaje vremena za privatni život, i za ono što je najvažnije – nezavisno razmišljanje. Time automatski gubi mentalnu slobodu. On je izrabljen na poslu, uvjerili su ga (učinkovitim kapitalističkim brainwashom) da mora biti zahvalan za to što je plaćen. Kakvo paradoksalno društvo – žele te uvjeriti da plaću daruju, a ne da je zaslužuješ svojim radom. Oni to mogu, jer ima dovoljno onih koji nemaju ni prilike da teško rade za takvu naknadu.
Dakle, sretan si da nisi na crnoj listi nezaposlenih koji čekaju tu privilegiju da budu ekonomski robovi. Onaj koji je nezaposlen nema tu mogućnost. A nezaposlenost se umjetno proizvodi tako da bi se održala napetost među ekonomskim robovima. Neko osnovno pravilo je – što više radiš, imaš više kapitala; ali ne i u divljem kapitalizmu u kojem se štedi na radnoj snazi da bi pravim profiterima ostalo što više profita. Po tom principu, što više radiš, više si iskorištavan.
Robovi kapitalizma ne mogu pokrenuti ustanak jer nemaju kome: kako protestirati protiv sistema? Nema strašnog diktatora na kojeg mogu projicirati svoj bijes.
Potrošač
On je onaj koji kapitalizam održava na životu. Kapitalizam dakako ne bi opstao bez Potrošača. Potrošač i Ekonomski Rob su najčešće dvije strane iste osobe. Nakon radnog dana, Rob postaje Potrošač jer su ga uvjerili da tome služi njegov rad. Mijenja svoj rad za najčešće nepotrebne stvari, i što je najgore – ovaj sistem ga je toliko usisao i zaslijepio da ne vidi ništa loše u tome. Odnosno, ne vidi ništa.
Kapitalizam ljudima krade živote, a vara ih kao da oni nešto dobivaju njim. U prijevodu, kapitalizam je zamjena života za kapital. Kupnja novih stvari je oblik liječenja od bolesnog sistema. Ali to nije učinkovit lijek, ne uklanja se pravi uzrok. Potrošač je uz pomoć propagande perfidno uvučen u ciklus neprestane potrošnje.
Izrabljivač
Izrabljivač po opisu svoje uloge mora biti dehumaniziran. On je negativni lik u ovoj priči, jer on mora odraditi svoju ulogu – mora tjerati Ekonomskog Roba na neprekidan rad, tako da bi Potrošač (koji je ta ista osoba) mogao nastaviti svoj začarani krug kupovanja. Na taj način Rob sam podržava sistem koji ga dehumanizira. Izrabljivača ne zanima ništa o privatnom životu Ekonomskog Roba – to je nevažno, kad treba služiti profitu, sve ostalo može ići kvragu. Ako Ekonomski Rob ne može izdržati taj pritisak, nije problem – ima dovoljno robova na klupi za rezerve koji samo čekaju priliku za uskoče na njegovo mjesto.
Izrabljivač je u osnovi poslušnik sistema. On ne smije imati osjećaje, mora potpuno otupiti na sve na što se robovi mogu požaliti. Robovi mogu krvariti pred njim, ali on mora ostati nepokolebljiv.
Postoji još jedan lik u ovoj priči, koji se nalazi u samom epicentru Kapitalizma. Taj lik nije osoba, a ipak je postao božanstvo. U filmu se nikad nije utjelovio, ali cijelo vrijeme se osjeća njegova snažna prisutnost.
Njegovo veličanstvo Profit. Tamo gdje caruje Profit, zarada je glavna mjerna jedinica postojanja.
Izrabljivač, Rob i Potrošač tako plešu svoj ples već uigranim koracima, a jedini pobjednik je - Profit. Odnosno, ona nekolicina koja iza njega stoji. Svi ostali su žrtve koje su prešutno pristale da budu dio sistema.
Nitko ne zna kako će film završiti. Ali većina nije baš sigurna u happyend.
Sve zbog vas.