Uspješni povratak Turandota

Uspješni povratak Turandota

Unatoč prometnom kolapsu i jesenskim temperaturama, svim gledateljima svakako se isplatilo žrtvovanje živaca da bi u prostoru Galerije Meštrović vidjeli Puccinijeva Turandota u režiji Ozrena Prohića.

    • Glavni sastojak recepta Splitskog ljeta redovito je svečano otvorenje Festivala premijernom izvedbom opere, po mogućnosti na zanimljivim lokacijama pod vedrim ljetnim nebom. Ni 62. izdanje Festivala nije bilo iznimka, a opera Giaccoma Puccinija Turandot u Galeriji Meštrović pokazala se kao odličan odabir za otvorenje Festivala 14. srpnja. Od milanske praizvedbe opere Turandot, posljednjeg djela velikog talijanskog opernog skladatelja koju nije stigao ni dovršiti pa je to učinio F. Alfano, prošlo je 90 godina, te 60 godina od kada je Galerija Meštrović prvi put poslužila kao pozornica za postavljanje ove Puccinijeve uspješnice na samim počecima Splitskog ljeta. U slučaju Turandot Galerija Meštrović pokazala se kao mnogo bolje iskorištena pozornica na otvorenom od Peristila, na kojem smo gledali i slušali Verdijevu Aidu za otvorenje jubilarnog 60. izdanja festivala (a na programu se nalazi i ove godine), čemu je uvelike pridonijela režija Ozrena Prohića.

      Živa slika na maksimalno iskorištenoj prirodnoj pozornici

      Ultramanija je već zavladala Splitom pa su se operni ljubitelji nešto teže probili do Galerije Meštrović na drugu izvedbu opere Turandot, održane 16. srpnja, koja je kasnila 20-ak minuta kako bi pristigli svi oni koji su zapeli u poljudskim gužvama. Unatoč prometnom kolapsu i jesenskim temperaturama, svim gledateljima svakako se isplatilo žrtvovanje živaca. Prekrasni prostor Galerije Meštrović već je pozornica per se, ali zahtijeva dobro promišljenu režiju koja će suvereno ovladati prostorom te znati iskoristiti masovne scene bez nastanka gužve i nereda. Ozren Prohić, uz mikroscensku nadogradnju i minimalne rekvizite, iskoristio je na najbolji mogući način scenu, čija su scenografija zapravo bili ljudski resursi nadograđeni zanimljivom kostimografijom Mirjane Zagorec, koja je orijentalne elemente prikazala u futurističkom izdanju. Masovne scene sazdane od Zbora HNK Split i Dječjeg zbora GŠ Josipa Hatzea iskoristio je tako Prohić za stvaranje aktivne i žive slike, koju su uz soliste nadopunjavali i plesači Baleta HNK Split.

      Zbor kao jedno od najvećih iznenađenja

      Zbor, koji je ovog puta imao zahtjevniju ulogu, jedno je od najvećih iznenađenja navedene izvedbe opere Turandot. Dok su izvedbe Orkestara HNK Split uglavnom na solidnoj razini, navikli smo na nešto lošija izdanja zbora iste kazališne kuće koji je često imao problema s dikcijom i angažmanom na sceni. Jesu li nove mlade pjevačke snage unijele svježinu i napredak ili je splitskim pjevačima dobro „sjela“ ova Puccinijeva opera, nije zapravo toliko ni važno koliko je važna činjenica da je zbor napokon izazvao divljenje publike svojom pojavom i zvukom.

      Orkestar na razini zadatka – vidljiv, ali ne i upadljiv

      Nešto zahtjevnija koreografija urodila je i većim scenskim angažmanom pjevača koji su bili na razini zadatka i u glazbeno-interpretativnom smislu uz napokon sasvim razumljivu dikciju kod muškog i ženskog dijela zbora. Na razini zadatka bio je i Orkestar HNK Split, pod vodstvom Ive Lipanovića, koji je napokon izašao iz rupe. Smješten ispod stepenica na ulazu u galeriju, orkestar je publici bio vidljiv, ali ne i upadljiv, što je također prednost Meštrovićevog prostora.

      Naslovna junakinja - najslabija karika

      U operi Turandot Puccini napušta glazbeni verizam te se vraća egzotici i dalekim kulturama, za što odabrao fantastičnu dramsku priču starog talijanskog pisaca Gozzija, koju je adaptirao njemački pjesnik F. Schiller, a prema tome su G. Adami i R. Simoni sastavili libreto. Ljubavni trokut temelj je i ove Puccinijeve opere: kruta kineska princeza koja ubija svoje prosce ukoliko ne odgonetnu tri zagonetke koje postavi, nepoznati princ očaran njezinom ljepotom koji pošto-poto želi osvojiti njezino srce i ruku te vjerna i požrtvovna robinja koja ljubi tog princa cijelim svojim bićem te žrtvuje svoj život za njegovu sreću. Uloge glavnog ljubavnog para, Turandot i princa Calafa, pjevali su bugarska sopranistica Cvetelina Vasileva i bugarski tenor Ivan Momirov. U ovoj kombinaciji Momirov se pokazao kao bolja polovica, i to tijekom sva tri čina opere. Dokazao je to i u najprepoznatljivijoj ariji ove opere Nessum dorma, kojom se možda nije predstavio kao Pavarotti 21. stoljeća, ali je izvukao maksimalne sposobnosti koje mu pruža njegov glas uz lijepo fraziranje i dinamičko nijansiranje te mnoštvo emocija i glumačkog angažmana, koji djeluje prirodno i opušteno, bez ukočenosti ili preglumljenosti kakva može biti svojstvena opernim pjevačima. Za razliku od Momirova, Vasileva je u naslovnoj ulozi bila najslabija karika splitskog Turandota. Možda je izvedba na otvorenom u pjevačici probudila potrebu da sve vrijeme pjeva u fortissimu uz obilje vibrata, što je rezultiralo nezanimljivom interpretacijom koja je, ipak dovoljno akustičnim prostorom, poput ravne linije vijorila nad ostalim glazbenim zbivanjima ne probuđujući nikakve osjećaje ni posebnu pažnju.

      Antonija Teskera zarobila je oči, uši i srca publike a istaknuo se i trojac carskih ministara

      Navedenih problema nikako nije imala Antonija Teskera kao ropkinja Liu, koja je unatoč estetski blijedoj pojavi naspram zanimljive i pompozne Turandot, zarobila oči, uši i srca publike vokalnim, interpretativnim i glumačkim sposobnostima. Luciano Batinić kao Timur, Ante Ivić u ulozi cara Altouma te Mate Akrap kao Mandarin imali su solidnu izvedbu, dok su se na sceni posebno istaknuo simpatični trojac carskih ministara Ping, Pang i Pong, koje su pjevali Leon Košavić, Vinko Maroević i Špiro Boban.

      Neprocjenjivo iskustvo za mlade glazbene snage

      Osim izvedbe dostojne jednog od kapitalnih djela najizvođenijih opernih skladatelja, probudila se svijest da resurse za kultivaciju klasične glazbene scene možemo pronaći i u vlastitom vrtu. Zbor i Orkestar splitskog HNK pod vodstvom Ive Lipanovića dokazali su da itekako mogu biti na razini zadatka. Tu su uvijek i mlade glazbene snage iz Glazbene škole Josipa Hatzea, koja uključivanjem učenika na ovakve projekte pruža neprocjenjivo scensko i glazbeno iskustvo koje se nikada ne može ostvariti samo između četiri zida učionice te ih obrazuje direktno – koncertnim nastupom pred publikom.

      Ima li mjesta za kulturni turizam?

      Solističke uloge uvijek su lijepa i zanimljiva prilika da se dogodi nova pojava na hrvatskog opernoj sceni, ali i da se napravi komparacija s domaćim pjevačkim resursom, koji se u nekim navedenim primjerima ove operne izvedbe pokazao kao daleko kvalitetniji od uvoznog. Ne zaboravimo još prekrasne, atraktivne i jedinstvene lokacije koje pruža Split, a koje se jednostavno daju preobraziti u zanimljive pozornice za različite vrste koncertnih, kazališnih i plesnih nastupa. Možemo se zapitati ima li mjesta u hrvatskom turizmu i za razvoj kulturnog turizma u kojem će umjetnička glazba privući neku novu, drugačiju klijentelu.


      Turandot je na rasporedu još 18. srpnja u 21 h u Galeriji Meštrović

      Info zona Facebook