Tvrđava Gripe branila je Split

 Imati živu i opipljivu uspomenu na veliki povijesni događaj, kao što je obrana grada od mnogo nadmoćnijeg neprijatelja, uvijek je čast, ponos i, ako smo dovoljno svjesni važnosti baštine, izvor zarade i dobre turističke promocije (sačuva li se pritom, naravno, autentičnost baštine). Inspiracije za pisanje o ovakvoj znamenitosti nikada dosta. Kako i priliči, krenut ćemo od samih početaka tog područja.

Naziv Grippa predrimskog je porijekla. Prvi se put spominje u pisanim ispravama kao oznaka za liticu (ad grippam) 1144. godine, a kao prvi toponim (terra capituli ad Grippe) 1324. godine. Sudeći po nalazima zlatnog nakita, keramike i bakrenih sjekira, taj je položaj bio naseljen još u pretpovijesno doba što pridonosi povijesnom značaju ovog lokaliteta.

Građena za vrijeme Kandijskog rata 1645. – 1669. godine, u pet etapa, tvrđava Gripe predstavlja utvrdu tada suvremenog tipa, koja je odgovarala tadašnjim strateškim zahtjevima, uglavnom usredotočenima na topničku navalu i obranu. Sastoji se od pojasa jakih nakošenih zidina i četiri isturena bastiona osigurana jakim zemljanim nasipima (petome su, jugozapadnom, načinjeni temelji, ali nije podignut jer se malo zatim cijeli grad opkolio takvim bastionskim sustavom obrane, pa je uloga tvrđave time bila umanjena). Kad bi bila potpuno dovršena, imala bi izgled kornjače s ispruženim nogama i glavom.
U dvorištu je bila još od ranije sagrađena crkvica sv. Antuna, kao i stražarnica i cisterna za vodu. Stalnih vojnih nastambi nije bilo jer tvrđava nije imala karakter utvrde sa stalnom posadom, nego samo utvrde korištene u času obrane. Na platformama bastiona su bili smješteni topovi. Ne zna se točno kako je bila naoružana tvrđava Gripe, ali može se pretpostaviti da je mogla imati oko 20 topova.
Tvrđava se potpuno prilagodila kamenom brežuljku sa svim njegovim grebenastim nepravilnostima. Građena je od raznolikog kamenog materijala. Ulaz se sastojao od polukružnog predulaza (propugnakuluma) s drvenim mostom koji se dizao i zatvarao vrata po starom fortifikacijskom sistemu. Kapija, koja čini reprezentativni portal same tvrđave, bila je izrađena u dosta kićenom baroknom stilu. Porušena je u Drugom svjetskom ratu, u vrijeme talijanske okupacije, jer je bila premala za veće kamione koji su ulazili u tvrđavu.

Mnogo kasnije, 1851. godine, za vrijeme austrijske vlade, kada je turska opasnost potpuno nestala, tvrđava je pretvorena u tzv. obrambenu kasarnu. S njezine sjeverne strane sagrađena je dugačka zgrada na dva kata, s terasnim krovom koji je imao karakteristične tvrđavske zubove za obranu. Donji kat je imao kazamate, manje prostorije nadsvođene lukovima, koje su također imale prema vani otvore za topove i puškarnice. 1880. godine nadograđen je još jedan kat s krovom.

Prestankom funkcije vojničke kasarne sredinom prošlog stoljeća, počela se planirati obnova tvrđave, tj. prenamjena njenih prostorija. Danas su tu smješteni Hrvatski pomorski muzej, Državni arhiv i Umjetnička akademija. Prirodni ambijent i istaknuti položaj Gripa se zna iskoristiti kao pozornica za koncerte i predstave Splitskog ljeta. Nema sumnje da je to pametno iskorištena lokacija, ali bez ijednog spomena njene prvotne namjene, datuma gradnje ili povijesnog događaja koji je rodio ovaj spomenik. Primijetili smo i stanoviti nedostatak zaštite oko zidina gdje se lako može pasti s velike visine što se jednom prostoru koji nudi društveno-kulturna događanja ne smije dogoditi.

Prostora za prikazivanje same tvrđave kao fortifikacijske građevine iz 17. stoljeća svakako ima. Oživjeti povijesni spomenik u sadašnjosti uvijek je izazov, posebice za potrebe turizma i edukacije. S obzirom na to da je tvrđavu Gripe gradilo splitsko stanovništvo koje je tada izričito tražilo utvrđenje Splita, ona pripada svima nama. Samo to trebamo znati iskoristiti.

Kako je tvrđava izgrađena
Mletačka Republika je 1625. godine poslala vojnog inženjera Hvaranina Nikolu Kandida da projektira proširenje splitskog lazareta. Tom prilikom izvijestio je mletački Senat da na području Gripa treba sagraditi jednu tvrđavu jer, u suprotnom, neprijatelj može neometano prići brežuljku i tu se učvrstiti. Senat nije prihvatio taj prijedlog, koji je Kandido opet iznio 1638. godine. Ni tada Senat nije imao sluha za obrambene potrebe Splita. Građani Splita u više su navrata slali poslanike u Veneciju tražeći da se grad utvrdi. Dali su inženjeru Alessandru Magliju da učini nacrt, te isti poslali vlastima. Tvrđava se počela graditi 1647. godine, no u međuvremenu gradnja je stala zbog pomanjkanja novca koji se većinom trošio na ratovanje na Kreti. Tek djelovanjem glavnog providura Dalmacije Antonija Bernarda i glavnog zapovjednika pješadije u Dalmaciji Camilla Gonzage, a pred neposrednom opasnošću od turskog napada, započelo je 1656. užurbano utvrđivanje Splita. Još iste godine veći je dio tvrđave Gripe dovršen, dok točnu godinu završetka gradnje ne znamo. Najraniji prikaz utvrde kao dovršene nalazi se na crtežu Napoliona Erauta iz 1682. godine.