Roman od nevinosti do znatiželje

Roman od nevinosti do znatiželje

Hugo Claus je u romanu Tuga Belgije ispisao iznimno vrijedno svjedočanstvo u kojem je bez rukavica progovorio ne samo o odrastanju, ili seksualnim tabuima, već i o stvarima iz doba nacizma koje mnoge obitelji guraju pod tepih...

Kad se čovjek zamisli nad biografijom Huga Clausa (1929. – 2008.), bar nad njegovim mladenačkim godinama, ne pomisli da bi baš preporučio takav put svome djetetu. No iako je s 15 godina napustio školu, napravivši time zapravo upravo ono što je bilo potrebno njegovom slobodnjačkom, umjetničkom duhu, Claus je postao uspješan pjesnik, slikar, dramatičar, filmski i kazališni redatelj, a smatran je, mnogi tako misle, najboljim suvremenim belgijskim piscem.

Odrastao u okruženju u kojem je svakodnevica bila neprestano začinjena antagonizmom između frankofonih Valonaca i Flamanaca zapadno-germanskog podrijetla (situacija u Belgiji nije ni danas mnogo drugačija: tko je iole pratio situaciju u Belgiji u zadnjih godinu-dvije mogao je lako zapaziti politički kaos koji vlada u zemlji u kojoj je smještena prijestolnica Europske unije, Bruxselles (prepirke oko jezika samo su jedna od nesuglasica), što je dovelo do toga da Belgija obori svjetski rekord i bude upisana u Guinessovu knjigu rekorda kao država koja je najveći broj dana bila bez vlade – no iako bez službene vlasti sve je uredno funkcioniralo, izvoz se povećavao, ekonomski rast bio je očit, strana ulaganja povećana… Zanimljivo je da Flamanci ne vole Bruxselles jer je frankofonski, a Valonci koji čine nešto više od 30% stanovništva Belgije i žive u pokrajini Valoniji isti taj grad ne priznaju kao svoj (valonski) teritorij jer je usred flamanskog područja. Hugo Claus razvio se u promišljenu osobu anarhističkih pogleda, sklonu eksperimentiranju i kontroverzama. Kontroverzom je i završio život, tražeći da, zbog bolesti, bude eutanaziran.

Clausovo remek djelo, roman Tuga Belgije, priča je autobiografskog karaktera u kojoj pratimo mladenačke godine dječaka Louisa, od vremena koje provodi u katoličkom internatu, u godini početka drugog svjetskog rata, pa do vremena poslije završetka sukoba. Pripovijedajući svoj život autor nema namjeru skrivati se iza fikcionalnog lika, pa često iz trećeg lica prelazi u pripovijedanje u prvom licu i vraća se natrag u treće, a vrijeme radnje, kao i ono o čemu piše, jasno se podudara s piščevim djetinjstvom.

Roman je podijeljen u dvije cjeline. Prvi dio, naslovljen Tuga, ima 27 poglavlja i predstavlja književno djelo koje, doznajemo na kraju romana Tuga Belgije, mladi Louis piše, šalje na natječaj i za njega biva nagrađen, a govori o vremenu prije početka rata, o danima provedenim u internatu – dio je ovo u kojem je zavidnom vještinom i preciznošću dočaran dječji svijet mašte, ono trenutno gubljenje djeteta, sposobnost da kao na prekidač potpuno uroni u svijet koji samo izmišlja i u njemu izgradi i gotovo napipa vlastite neprijatelje i zaštitnike. Prvi dio je dio nevinosti, dio u kojem su savjest i strah od više sile, te kajanje za one najmanje učinjene stvari točke koje spajaju konopac po kojem Louis balansira, no čitatelju je jasno da će prije ili kasnije dijete s njega pasti u onaj drugi svijet, svijet kušnji, seksualnog, protesta i otkrivanja. Pad će se dogoditi, baš kao i pad mira u Europi koja će ući u dugogodišnji, krvavi sukob.

Drugi dio, naslovljen Belgije, govori o svijetu kušnji u koji Louis ulazi s velikim apetitom. On se buni, želi probati, ne poštuje, želi znati, osluškuje, upija, prigovara, griješi, istraživa i uživa. Čitavo to vrijeme, dok Louis kuša tajne svakojakih strasti (što uključuje i kontroverzne incestuozne doživljaje) u pozadini priče bijesni rat kojeg je autor stavio gotovo na bešumno. Tu je on, ali točno onoliko koliko treba za priču koju Claus pripovijeda: poneka masnica na licu nepoćudnih, tu i tamo koji njemački vojnik, oskudica hranom… Umijeće kojim je Hugo Claus zaraćenu Europu i politički naelektriziranu Belgiju koju su rat, okupacija, glad, deportacije, prijetnje i strah itekako dotakle stavio u drugi plan (jer mladiću koji odrasta i otkriva svijet ta je ratna svakodnevica i bila u perifernom vidu), jednostavno zapanjuje.

Mnogi su pisali o vremenu (svjetskog) rata u svojoj zemlji, no malo tko se može pohvaliti vjerodostojnošću prikaza vremena kakvu je postigao Hugo Claus. Portretirajući sebe, svoje misli, svoju mnogobrojnu obitelj i lelujanje njenih članova u ratnoj Belgiji, svoje prijatelje, učitelje i događaje koji su mu se snažno usjekli u pamćenje, autor je s dovoljnim vremenskim odmakom (roman Tuga Belgije napisao je 1983., gotovo 40 godina poslije svršetka rata) ispisao iznimno vrijedno svjedočanstvo u kojem je bez rukavica progovorio ne samo o odrastanju, ili seksualnim tabuima, već i o stvarima iz doba nacizma koje mnoge obitelji guraju pod tepih (primjerice o vlastitom učlanjenju u belgijsku inačicu hitlerjugenda).

Na 691 stranica u hrvatskom izdanju romana Tuga Belgije čitatelj će nezanemariv broju puta naići na dio koji će ga podsjetiti ili čak i intenzivnije vratiti u doba kad je i sam imao slične misli, kad je bio sposoban izmaštati anđele, materijalizirati kušnju, čačkalicom podbosti Boga, kad je preispitivao svijet, roditelje, sebe, tijelo i okolinu, te kušao život sve većim i većim zalogajima. Proces preobrazbe od doba nevinosti, sigurnosti majčina zagrljaja, nesigurnosti i suza, do beskrajne znatiželje i poriva da se zaviri (i ne samo to) pod haljinu/hlače onoga s kime je do jučer igra bila samo igra može se opet proživjeti – pročitajte roman Tuga Belgije.


Tuga Belgije, Hugo Claus; Fraktura 2012.; prevela s nizozemskog: Romana Perečinec

Info zona Facebook