Tranzicijska rapsodija
Umjesto svih tih prilika, potencijala i mogućnosti koje su nam po svim pravima pripadale, a koje su završile kao ilegalno stečeni novac na inozemnim računima, u privatnim kolekcijama umjetnina i raznim kutijama za dijamante, dobili smo distorzirani sistem vrijednosti, hrpu kredita i rasprodano "obiteljsko blago".
Onda, je li osuda bivšeg premijera Hrvatske zaista naznaka nove ere za hrvatsko pravosuđe i društvo? To je u zadanom trenutku teško reći, ali se svakako ova presuda može protumačiti kao početak eksponiranja i bar nominalne borbe protiv posttranzicijske koruptivno-kleptomanske paradigme koja je (p)ostala utkana u samu srž hrvatskog društva.
Gledajući širu sliku, radnje i djelovanja zbog kojih se osuda i dogodila zapravo su jednaki pravoj veleizdaji. Osim što je direktno nanesena materijalna šteta samoj državi i njenim građanima, nanesena je još veća šteta, u materijalnom i moralnom smislu, našoj budućnosti. Umjesto svih tih prilika, potencijala i mogućnosti koje su nam po svim pravima pripadale, a koje su završile kao ilegalno stečeni novac na inozemnim računima, u privatnim kolekcijama umjetnina i raznim kutijama za dijamante, dobili smo distorzirani sistem vrijednosti, hrpu kredita i rasprodano obiteljsko blago.
Negativne posljedice tranzicije nisu jedinstvena stečevina samo Lijepe Naše. Većina zemalja koje su bile počašćene tom sistemskom pogreškom, iluzijom profesora s Harvarda - konceptom tranzicije, imale su vrlo teške negativne posljedice. Čak su i neki od glavnih inicijatora unutar Washingtonskog konsenzusa, tijela koje je sastavilo natuknice za tranziciju, nakon svega priznali da je to bila greška (iako su im dobro došla in vivo testiranja). Izvanredan primjer nedoraslosti prije navedenih je Rusija, gdje su kriminalne aktivnosti, koje su kasnije prerasle u sistemsku oligarhiju, definirali kao zanemarive kolateralnosti.
No, bivši premijer je zapravo verzija 2 tranzicijskog lešinara, pripadnik generacije koja je samo ubirala plodove i provodila logični slijed svih verzija 1 koje su se naredale u svoje vrijeme na početku priče. Upravo su te verzije 1 prototipovi veleizdajničkog ratnog profiterstva, onog koje je vrlo efikasno, pod krinkom nacionalizma, započelo pljačku stoljeća u Republici Hrvatskoj i postavilo temelj sistema koji je procvjetao na ovim prostorima – kleptokracije. Ozbiljna borba na njihovom terenu nije ni započela i pitanje je hoće li uopće – hrvatski narod je sklon amnezijama, a oni su svakako krenuli prema mentalnoj (i realnoj) zastari.
Građani Republike Hrvatske, koje u današnjim vremenima sve više osjećaju plodove 20-godišnje nemilosrdne eksploatacije za privatne interese, trebali bi sav revolt koji nakupljaju zamijeniti samokritikom. Ovih 20 godina nije niti nametnuto niti su današnje posljedice zapravo iznenađenje. Kralo se, krade se, rješava se, sređuje, vara – na makro i na mikro razini, to je prihvaćen obrazac ponašanja koji se suptilno integrirao u hrvatski sistem vrijednosti, to je jedna od tih distorzija, negativnih posljedica. Iz neznanja ili namjere, 20 godina se ta paradigma podržavala i prihvaćala, iako je ironično da su pri svakom korak u tom smjeru građani zapravo uništavali budućnost i sebi i svojim potomcima.
Poanta je da nam je potrebna katarza. Tu katarzu trenutno mora povući pravosuđe (u koje s pravom sumnjamo), a nastaviti društvo (u koje sumnjamo još i više). Ivo Sanader je samo jedna ptica, krupna ali jedna, u tom cijelom jatu. Da ne govorim o onom jatu prije njega koje jedva leti od prepunih trbuha. Nacionalni osjećaji i naboj se trebaju izjednačiti s fer odnosom prema državi i poštovanju prema sugrađanima, društvu u kojem živimo, a sve radnje koje nanose štetu državi treba brendirati kao izdajničke, na nacionalnoj razini. Gospodarski kriminal, iako ga ne vidimo, svakako osjećamo i u realnosti je opasan i štetan kao azbest u Vranjicu i(li) Kerum u Hajduku. Tranziciju i postranziciju treba prepustiti samom značenju te riječi te napokon krenuti prema društvenom i gospodarski održivom stanju.
Iako nam je sad čudno nakon toliko godina, trebali bi se i malo potruditi pa početi ponašati kao savjesni građani jedne perspektivne države koju su razmetni sinovi, uz pomoć inertnog naroda, doveli u velike probleme.