Svjetski dan mentalnog zdravlja

Svjetski dan mentalnog zdravlja

U fokusu ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja je prevencija suicida. Prenosimo tekst Željka Ključevića, Voditelja službe za mentalno zdravlje pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada,  čime se želi skrenuti pozornost na ulaganje u sustav podrške mentalnom zdravlju te naglasiti važnost koju ima promicanje mentalnog zdravlja, a time potaknuti provedbu učinkovitih preventivnih postupaka.

Tim povodom, Voditelj službe za mentalno zdravlje pri Nastavnom zaodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Željko Ključević, dr med specijalist psihijatar, na službenoj je stranici objavio tekst posvećen ovogodišnjem središtu interesa - prevenciji suicida. Ključevićev osvrt na ovu važnu temu, i savjete za osobe koje sudjeluju u odgoju djece, pročitajte u nastavku.


"U dugotrajnoj borbi protiv mnogih prirodnih prepreka, mukotrpnim nagomilavanjem znanja stjecanog kroz iskustvo, čovjek je naučio kako prilagoditi prirodne sile svojim potrebama i stvoriti uvjete za bolji život, ali jedno nije naučio: kako biti zadovoljan sobom i svojim životom!

Što leži u osnovi ove pojave?
Malo je vjerojatno naći sveobuhvatno objašnjenje ili dati jasan odgovor, jer događaji koji prethode suicidu mogu biti na prvi mah za promatrače trivijalni, ali ne i za osobu koja ga je počinila ili pokušala počiniti jer uzroci su daleko složeniji. Suvremena gledišta o suicidu, koja susrećemo u mnogim područjima, prije svega nastoje steći uvid u fenomenologiju samoubojica, odnosno odgovoriti na pitanje u kojim se slučajevima ljudi mogu smatrati suicidalnima. Temeljno je pitanje što sve možemo učiniti preventivno?

Učimo djecu optimizmu!
Opće je poznato kako djeca u ranijoj dobi naveliko uče promatrajući, imitiraju ponašanje odraslih u svojoj okolini i tako se uče igrati, komunicirati, čak i izražavati obrise svog karaktera. Tu činjenicu valja imati u vidu tijekom svakog dana – pogotovo kad je dijete društveno neprihvatljivog ponašanja. Kao roditelji i stručnjaci, sadašnji ili budući, vjerojatno znate kako su prve tri godine života najvažnije. Jesu, ali više od nekoliko istraživanja je pokazalo kako je odnos prema djetetu ključan u svim razvojnim fazama – sve do odraslosti. Znanstvenici s Duke University Medical School su 2010. zaključili kako su djeca naročito privrženih i posvećenih majki u kasnijoj dobi manje potištena i manje anksiozna. Odnosi u široj obitelji također čine model po kojem će dijete steći osjećaj o odnosima općenito te ih prenijeti u socijalno okruženje. Nastojte održati komunikaciju, odredite zajedničko vrijeme i držite se sitnih obiteljskih rituala, poput popodnevnog druženja ili nedjeljnog ručka. Znanost je potvrdila i važnost zagrljaja u rastu i razvoju djeteta (čak i za imunitet!) pa ne zaboravite grliti svoje najmlađe – što češće, to bolje. Pokažite brigu, ljubav i bliskost kad god imate prigodu!

Zašto je važno u ranoj razvojnoj fazi u odgojno-obrazovnim postupcima imati ugodne emocije i dobru atmosferu? Između ostalog, i zbog optimizma! Optimističan način razmišljanja maloj djeci je sasvim prirodan (ponešto i nasljedan), no u napetom okruženju naprosto prelazi na drugu stranu spektra. Pesimizam u djece, kažu brojne studije, itekako može potaknuti pojavu depresije, lošije zdravlje i rezultate u školi. Mnogi ljudi koji žive u surovim okolnostima – nezaposleni, neizlječivo bolesni, traumatizirani, siromašni stanovnici urbanih geta – i dalje su optimistični. Pesimizam je teorija o stvarnosti, pesimizam djece nije urođen!

Optimisti prave planove za akciju, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju svoje misli na ono što trenutno rade. Suprotno tome, pesimisti su usmjereni na osjećaje napetosti i depresije koje doživljavaju i uopće ne razmišljaju o tome što bi u danoj situaciji mogli učiniti. Mogućnost mentalizacije je potpuno onemogućena zbog osjećaja ugroženosti.

Optimizam se može učiti i vježbati
Pozitivno je to što se optimizam može učiti i vježbati. Ključ svega je ponovno, komunikacija. Razgovarajte, komentirajte, promišljajte i pokušajte u svemu (zajednički) vidjeti ono što je dobro! Kada dijete ne može nešto učiniti, objasnite mu da je to samo privremeno. Kada je dijete frustrirano i ljuto jer se njegova starija sestra smije ići igrati sama izvan kuće - objasnite mu da to neće uvijek biti tako i da će, čim bude malo starije, i ono smjeti. Na taj način dijete uči kako nemogućnost učiniti nešto nije trajno stanje stvari i da će se to promijeniti. Ako dijete nešto nehotice razbije radije recite: "Sve je u redu, pa nije to ništa strašno. I ja ponekad nešto razbijem", nemojte povisiti ton, koriti ga ili plakati za razbijenim stvarima. Ako loše stvari tretiramo kao normalni dio života i dijete će se naučiti s njima lakše suočavati.

Kada doživite neko razočarenje pokušajte pokazati da ono nema tragičan utjecaj na vaš život. Primjerice, ako niste promaknuti na višu poziciju kao što se nadali, recite: "Dobro, ovaj put nisam uspio, ali to ne znači da neću uspjeti sljedeći put." Tako ćete djetetu prenijeti ideju da se loše stvari događaju, ali da one ne moraju trajati zauvijek i da možemo nešto učiniti za situaciju promijenimo na bolje. Optimisti uzroke lošeg vide u vanjskim, privremenim i specifičnim faktorima, a pesimisti u unutarnjim, trajnim i globalnim.

Ne zaboravite - optimizam, kolikogod bio dobar, mora uvijek imati svoje granice: nerealni optimizam može biti opasan. To se posebno odnosi na tinejdžere koji su skloni zanemariti negativne posljedice nekih aktivnosti (droga, alkohol, seksualni odnosi ili dr. ponašajne ovisnosti).

Problemi su prolazni i osobni stav može ih učiniti manjima
Većina ljudi misli kako je optimizam gledište prema kojem čašu vidimo kao napola punu, ili uvijek uočimo dobru stranu života. To su samo manifestacije optimizma, ali optimizam seže puno dublje od njih. Nakon dvadeset godina proučavanja, istraživači su shvatili što je temelj optimizma. Njegova osnova nisu pozitivne fraze ili slike pobjede, nego kako osobno razmišljamo o uzrocima onoga što se događa. Svatko od nas naviknut je na određeni način razmatrati uzroke, i to je značajka osobnosti koju nazivam "stilom objašnjavanja." Stil objašnjavanja je mogućnost smislene mentalizacije svakog čovjeka, razvija se već u djetinjstvu i postaje, ukoliko nema izravne intervencije, doživotan.

Optimizam uključuje dva moćna vjerovanja - problemi su prolazni i naš osobni stav može ih učiniti manjima. Sve je u našoj glavi i o nama ovisi kako ćemo se nositi sa stvarnošću u kojoj živimo. Dok optimisti vide izazove i prilike, pesimisti vide probleme i granice. Pesimizam nije samo loš u svakodnevnom životu, nego i za mentalno zdravlje jer može dovesti do depresije. Dobra je vijest kako se optimizam može vježbati baš kao i mišići. Što prije počnemo to je bolje stoga, podučavajte svoju djecu optimizmu!"


Info zona Facebook