Svirke drevnih Grka

Svirke drevnih Grka

Glazba se smatrala darom bogova, pripisivali su joj magičnu moć; oni koji su se bavili njome imali su bolji položaj u društvu, a dijelili su je na dobru i lošu. Vjerovali su da može izliječiti bolesne i utjecati pozitivno ili negativno na čovjeka.

 „Što je u državi bolja muzika, bolja će biti i država.“

Platon (427. – 347. g. pr. Kr.)

Umjetnost Grčke ima važno mjesto u povijesti: povezuje umjetnost prvih civilizacija na Bliskom istoku i umjetnost suvremene Europe. Ta činjenica vidljiva je i u glazbi jer su Grci prvi put došli u doticaj s instrumentima i prvim pjesmama iz susjedne Trakije i zapadne Azije. Usavršavajući i oplemenjujući isto, stvorili su na svoj način originalnu umjetnost i estetiku.

Glavni izvori za proučavanje glazbe ovog područja rasprave su grčkih filozofa i glazbenih teoretičara, ali i slikarstvo, kiparstvo, arhitektura i književnost, koje su se počele naglo razvijati u 8. stoljeću pr. Kr. Sama riječ muzika dolazi od grčke riječi muses, zajedničkog imena božica, Zeusovih i Mnemozininih kćeri koje su bile zaštitnice pjesništva, umjetnosti i znanja.

Pridjev mousikos, muzikalan, u žargonu je bio sinonim za profinjen što dovoljno govori o važnosti glazbe u staroj Grčkoj: smatrala se darom bogova, pripisivali su joj magičnu moć, oni koji su se bavili njome imali su bolji položaj u društvu, a dijelili su je na dobru i lošu. Vjerovali su da može izliječiti bolesne i utjecati pozitivno ili negativno na čovjeka, ovisno o tonalitetu u kojem se izvodi: dorski je vodio do smirenog djelovanja, frigijski do duševne uravnoteženosti, a lidijski do orgijastičke opojnosti osjetila.

Grčka je glazba jednoglasna i posve melodijska. Ima samo tonske silazne ljestvice preuzete od Babilonije i Palestine te ritmiku. Usko je povezana s pjesništvom ili plesom, a interpretacija s tekstom i njemu je podređena. Osim usmene predaje, Grci su upotrebljavali i dvoredno notno pismo kako bi očuvali svoju baštinu. Znakovi podsjećaju na fenička slova od kojih se kasnije razvio grčki alfabet. Jedan red bio je namijenjen pjevanju, a drugi instrumentalnoj pratnji.

Utjecaj Bliskog istoka se vidi i u instrumentariju. Od žičanih tu su forminks, najstarije starogrčko glazbalo, prethodnik kitare koja je izdanak kretsko-mikenske kulture; harfa, lira (Apolonov instrument koji se radio od kornjačina oklopa), barbitos. Puhački su aulos, vrsta frule iz Dionizovog kulta, diaulos, primitivna siringa koju su koristili pastiri te preteča usne harmonike, paunova frula. Udaraljke timpani i cimbali koristile su se samo za potrebe kulta.

Među sačuvanim ostacima grčke glazbene prakse nalaze se: zborni ulomak iz Euripidova Oresta, 408. g. pr. Kr.; prva i druga Apolonova himna iz sredine 2. stoljeća pr. Kr.; himne Muzi, Suncu i Nemezi, od kojih su dvije potonje djelo Mezomeda s Krete; kršćanska himna iz Oxyrhynchosa u Egiptu što predstavlja najstariji dokument kršćanske glazbe.

U grčkom duhovnom stvaralaštvu se, kao što vidimo, upotpunjuju snaga mašte i odraz stvarnosti. Taj spoj predstavlja vrhunac do kojega je u izgradnji umjetničkih dobara stigla jedna država robovlasničkog tipa.

Najstarija cijela skladba

Seikilova pjesma jedina je i najstarija u potpunosti sačuvana skladba na svijetu. Tekst i notni zapis isklesani su u stupu koji je bio nadgrobni spomenik što je čini nadgrobnom pjesmom, tj. epitafom. Stanoviti Seikilos ju je napisao za svoju suprugu pokopanu, pretpostavlja se, na tom mjestu u današnjoj Turskoj gdje je 1883. godine prilikom arheoloških istraživanja pronađen spomenik. Smatra se da je nastala 200. godine pr. Kr. premda se mišljenja o dataciji razlikuju, a tekst u prijevodu glasi:
„Dok živiš,
pleši i pjevaj,
budi radostan.
Jer život je kratak,
I vrijeme odnosi svoj plijen.“

Mjesečeva himna

Najstarija poznata zapisana melodija jest Mjesečeva himna iz Kartage, odnosno iz Fenicije, zapisana 1400. godine prije nove ere. Svirala se u čast boginji voćnjaka Nikkal, ženi boga mjeseca i izvodila se u njenim hramovima na feničanskim lirama. Dio je zbirke hurijanskih pjesama koje su zapisane klinastim pismom na glinenim pločicama koje su pronađene na iskopinama grada Ugarita. Pored teksta himne na glinenim pločicama su zapisane i upute za pjevača koji treba izvoditi istu na liri od devet žica. Pronađena je 1950-ih godina u Siriji, što znači da je očuvana već 3400 godina.

Glazbom su Grci odgajali mlade

U grčkoj civilizaciji glazba doživljava punu afirmaciju kao značajno odgojno sredstvo. Učenje o glazbi bilo je dodatak elementarnoj naobrazbi jer ga se smatralo najposrednijim sredstvom za postizanje dara umjerenosti i samokontrole. Na Istoku su glazbu izvodili najčešće robovi, a slobodni ljudi samo je slušali, dok su Grci držali kako bi svaki slobodni građanin trebao imati poduku u pjevanju i sviranju lire. Starogrčki filozofi u svojim su djelima isticali da glazba može odigrati bitnu ulogu u odgoju te da će mladi ljudi koji se njome bave postati kvalitetnije osobe. Također, ona je dopuštala mladima da od ranog djetinjstva sudjeluju u kolektivnom životu i da među drugim ljudima nauče štovati bogove. Glazbenike se nazivalo i odgajateljima države, a izraz glazbeni čovjek označavao je obrazovanog čovjeka u najširem smislu te riječi.

Info zona Facebook