Sportska slika Splita

Sportska slika Splita

Spomenuti sportski objekti u vlasništvu su Grada te njima rukovodi Javna ustanova Sportski objekti Split. Dok je dobro što su ovi prostori ostali javni, neodgovorno raspolaganje prostorima dovelo je mnoge od njih u sramotno loše stanje.

    • Split, kao i mnogi gradovi na svijetu, ima vlastitu mitologiju o sportašima i sportu – od legendarnog košarkaškog kluba Jugoplastike do nogometnog kluba Hajduk, osnovanog iz dišpeta i otpora autoritetu. Sportom se puno ljudi u gradu bavi i na rekreativnoj bazi, vjerojatno djelomično zahvaljujući uvijek prisutnoj vezi koju grad ima s prirodom. Interes i nekad nevjerojatni uspjesi u sportu među Splićanima su doveli i do nekih poznatih sportskih opisa Splita, među kojima je najpoznatija ona najsportskiji grad na svitu.

      Sportski duh - jučer i danas

      Tko se god ikad bavio sportom, zna koliko puno može značiti. Osim povezivanja s fizičkim svijetom, s vlastitim tijelom i duhom, bavljenje sportom ima i niz drugih psihiholoških i društvenih elemenata - od oblikovanja vlastitog identiteta i emotivnog razvoja do osjećaja pripadanja i povezanosti s drugim ljudima.

      U Splitu sportski duh prožima cijeli grad, a prožimao ga je i u prošlosti. Uz more je gotovo svaki korak obilježen sportom: Firule tenisom i vaterpolom, Bačvice piciginom u bilo koje doba godine, Marjan rekreativcima - trkačima, biciklistima, penjačima... Oko Palače se nekad trčala noćna štafeta a ispod lukova Prokurativa su se u prvoj polovici 20. stoljeća održavali treninzi kluba za mačevanje (1). Na Zvončacu je bazen vaterpolista, a na Marjanu penjači, trkači, biciklisti, učenici srednjih škola te ponekad i igrači Hajduka. Sjevernom lukom protežu se veslački klub Gusar, stadion Poljud i susjedni bazeni, staze Atletskog sportskog kluba, tereni nogometnog kluba Split, te nedovršena rukometna dvorana Spaladium Arena. Stari plac dom je ragbijašima kluba Nada, a nekad je bio Hajduku.

      Skretanjem s obalnog puta prema unutrašnjosti poluotoka nailazi se na ogromni Sportski centar Gripe i sad već propali prodajni centar Koteks – gdje je bio dom poznatog tima Jugoplastike (naziv je toliko povezan sa sportom da, kad ga guglate, dobijete puno više slika košarkaskog tima nego samog poduzeća koje mu je bilo pokrovitelj). A na ledinama po gradu, nekada su igrali prvi splitski igrači baseballa, koji su se za igru zainteresirali kada su je naučili od američkih mornara krajem prvog svjetskog rata u Splitu. Zanimljiva je činjenica da je čak prvi baseball klub u Kraljevini Jugoslaviji osnovan u Splitu (2).

      Sport kao tkivo grada

      Druga zanimljiva stvar u sportskoj slici Splita jest da sport nije ograničen na neku rekreacijsku zonu ili četvrt grada, nego da čini tkivo grada i obilježava javne prostore. Teniski tereni nerijetko su jedna od glavnih asocijacija na kvart Firule. Bazen za vaterpolo na Zvončacu čini hlad javnom kupalištu - ispod njegove strehe se može odmarati od kupanja i sve vrijeme slušati zvukovi treninga s druge strane koji su neodvojivi dio tog mjestom. U kasnijim popodnevnim satima se ljudi bočaju ispod zgrada u kojima žive, košarkaške ekipe vježabaju na školskim igralištima koje prave fronte malih kvartovskih ulica, a skejteri u Đardinu gotovo su svakodnevna slika.

      Čini mi se da su u Splitu igrališta jednostavno dio infrastukture gotovo svakog dijela grada, a time i života javnih prostora. Negdje je to nastalo spontano a negdje s namjerom, a toga je najbolji primjer planska izgradnja sportskih objekata za jedan događaj poznat svim građanima. Tijekom priprema za Mediteranske igre 1979. godine, u kojima je sudjelovalo 14 država u 26 sportova, ne samo da su se izgradili brojni sportski objekti (Poljudski stadion i bazeni, velika i mala dvorana i teniski tereni na Gripama, streljana u Stobreču, i drugi sportski objekti u Trogiru, Omišu, Zadru, Makarskoj i na Braču), već su se oni često koristili kao infrastruktura za razvoj grada. Dobar primjer zato jest probijanje Marjanskog tunela ili osmišljavanje čitavog kompleksa Koteks – u kojem se oko sporta pokušalo napraviti novi urbani centar sa sadržajima koji su nedostajali tom dijelu grada – trgovine, restorani, galerija, knjižnica i otvoreni trgovi s hladom. Sve je to bilo uklopljeno u javne prostore platoa te povezano s tvrđavom Gripe, s kojom se sportsko-kulturni centar spajao mostom.

      Pravi je svjedok sportu u Splitu to što su danas ovi javni objekti, iako tužno zapostavljeni i u potrebi za obnovom, i dalje puni korisnika. Na primjer, dok su drugi dijelovi kompleksa Koteks propali zbog privatizacije i lošeg vođenja, Sportski centar Gripe i dalje se koristi. Čak je u njemu otvorena Kuća slave splitskog sporta, što ukazuje na snažno sportsko nasljeđe ovog prostora čak i danas.

      Neodgovornim raspolaganjem do sramotno lošeg stanja

      Spomenuti sportski objekti u vlasništvu su Grada te njima rukovodi Javna ustanova Sportski objekti Split. Dok je dobro što su ovi prostori ostali javni, neodgovorno raspolaganje prostorima dovelo je mnoge od njih u sramotno loše stanje. Na primjer, bazeni na Poljudu nisu se obnovili od izgradnje 1979. godine. Najgori je primjer Spaladium Arena, u koju su utrošeni veliki novci i koja je sad ogromni teret gradu po pitanju dugova bankama. Još je gore što sad stoji prazna i nedovršena – pola nje opremljeno je skupom opremom, dok su drugi dijelovi prekriveni paučinom. S jedne strane to je posljedica raspada javno-privatnog partnerstva uoči gospodarske krize. Međutim, cijela priča vrti se i oko različitih privatnih interesa.

      Da Grad proaktivno razmišlja, zapostavljene sportske objekte kao Arenu i dio Koteksa mogao bi prilagoditi korištenju koje bi im moglo pomoći financijski te od kojih bi se mogli polako i obnavljati. Recimo, u Sportskom centru Gripe nekad su se održavali sajmovi, za koje se danas unamljuju šatori na Žnjanu. Osim toga, velika dvorana bila je korištena za koncerte, kao prvi koncert Dire Straitsa u sklopu turneje Brothers in Arms 1985. godine. Tu su se održavale i kazališne predstave (3). S malo mašte i angažmana, lako je vidjeti da su ovi prostori prilično iskoristivi. Tužno bi bilo da oni nastavljaju propadati jer bez sporta i njegove duge prisutnosti u slici grada, Split ne bi bio isti, kao ni brojni mladi koji u njemu žive i održavaju njegov sportski duh.

      Reference

      1. Kučić, Robert. Povijest mačevanja u Splitu. Muzej sporta Splitu. 2011.

      2. Cukrov, Mladen. Baseball se počeo igrati u Splitu Baseball se počeo igrati u Splitu (95 godina od prvih bejzbol utakmica na Starom placu). Gradska knjižnica Marka Marulića Split. 2013.

      3. Magdić, Dijana. Koteks – najbolje od Splita osamdesetih. Pogledaj.to. 24. 02.15.


      Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

      Info zona Facebook