Bijeli dim

Bijeli dim

Splitski oksimoronski fenomen izolirane kohabitacije nadbiskupske palače i beskućničke straćare nešto je što će onaj bijeli dim nadam se uzdrmati toliko da će se zidovi koji ih dijele simbolično srušiti...

U srijedu 13.03.2013. iz jednog je po ničemu posebnom krovnog dimnjaka na adresi PP. 00120 Via del Pellegrino Citta del Vaticano izašao po ničemu poseban dim bijele boje. No značenje koje je s tim dimom i tom bojom izmigoljilo iz metalne cijevi bilo je golemo. U doba sveopće digitalizacije dimnim signalima svijetu prenesena poruka donijela je vijest dana: izabran je novi papa.

U isto vrijeme, na adresi Poljana kneza Trpimira 7, 21000 Split, u zgradi koja je sjedište Splitsko-makarske nadbiskupije, poznatoj kao nadbiskupska palača, nestrpljenju je došao kraj, možda su se sudarile kristalne čaše s vinom, možda se oteo koji poklik oduševljenja, a možda i ništa od toga ili potpuno suprotno. Dolje s južne strane, od željeznice, od prihvatilišta za beskućnike, ako se tko u tom trenutku i osvrnuo prema prozorima na fasadi nadbiskupske palače teško da je mogao što razabrati, pa će nagađanja o nazdravljanju kristalnim čašama ostati neprovjerena.

Spomenuto prihvatilište za beskućnike nalazi se na adresi Zlodrina poljana 4, 21000 Split i njegova udaljenost od zidina koji okružuju okućnicu nadbiskupske palače mjeri se u centimetrima, što navedenu lokaciju čini savršenom protutežom na tezgi za utvrđivanje licemjerja. U trenutku izlaska bijelog dima iz najvažnijeg dimnjaka na svijetu jedna je beskućnica ispred prihvatilišta pušila cigaretu, jedan je beskućnik sjedio na klupi preko puta beskućnice koja je stajala i pušila, a i u unutrašnjosti trošnog prihvatilišta također je bilo nekoliko bezimenih ljudi koje je život išamarao. Nitko od njih nije gledao gore prema prozorima palače. Baš kao što od gore, s prozora palače, nitko s imenom i prezimenom nije gledao na njih dolje.

Putovao sam dosta i vidio mnogo nadbiskupskih palača po Europi i mogu reći da je splitska situacija jedinstvena, ali i vjerodostojan odraz stvarne društvene i socijalne situacije. I tako je bilo oduvijek u povijesti: veliki i važni, ljudi u svečanim odorama koje ih označavaju bili su na uzvisinama, u zamcima, dvorcima, nadbiskupskim palačama. Oni mali, obični, neupadljivi, jadni, siromašni, oni su bili dolje, ispod, u trošnim straćarama, preživljavali u bijednim uvjetima. Od gore se uvijek gledalo samo još više, a oni dolje gledaju u tlo osjećajući kako, iako se čini da su nogama čvrsto na tlu, tonu još više.

Ovaj splitski oksimoronski fenomen izolirane kohabitacije nadbiskupske palače i beskućničke straćare nešto je što će onaj bijeli dim nadam se uzdrmati toliko da će se zidovi koji ih dijele simbolično srušiti. Čovjek kojeg je dim najavio, novi papa Frane, dosad je u javnosti popraćen s velikim simpatijama jer se svim svojim radnjama nastoji što više približiti onima dolje, spustiti se do onih koji su na tlu, ali tonu. A ako papa, poglavar Katoličke crkve hoda ususret siromašnima, onda je poruka onima koji predstavljaju tu istu crkvu i u Hrvatskoj više nego jasna i nema dvojbe što im je činiti. Ne, ne moraju slijediti papu, trebaju slijediti onoga koga on slijedi, Krista.

Povijest nas uči da su pape utjecajne osobe koje su mijenjale svijet, koje su donosile velike, kako dobre tako i loše odluke. Nadam se da će novoizabrani papa Frane biti od onih koji će donijeti jednu takvu, dobru promjenu. Velika bi stvar bila za samu Crkvu da se primjerom, a ne samo propovijedima s oltara približi narodu. Da, naravno da je primjera već mnoštvo, mnogi svećenici u svojim župama upravo to rade, slijede Krista pomažući najpotrebnijima, no neka me Bog i nadbiskup Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Marin Barišić pogode kamenom ako nije po Kristovu nauku da je umjesto obnove nadbiskupske palače prednost imala obnova prihvatilišta za beskućnike (kojeg bi nadbiskup, kad bi to htio i imao obraza, mogao pogledati sa svog prozora) ili gradnja i uređenje novog prihvatilišta.

Nadam se da je upravo tolika količina dobrote izašla iz dimnjaka Sikstinske kapele, količina dovoljna da pokrene promjene koje će biti uvijek društveno dobre, a ne samo umjereno, ponegdje i povremeno dobre. Tada ću ozbiljno i uz uvažavanje početi slušati riječi koje izgovara mons. Marin Barišić. Tada će na stranicama udruge Most koja vodi splitsko prihvatilište beskućnika na popisu donatora biti i Splitsko-makarska nadbiskupija.

Info zona Facebook