Gudački kvartet kao Trnoružica

Gudački kvartet kao Trnoružica

Splitski gudački kvartet nastupio je 1. kolovoza u Meštrovićevu Kašteletu, a nastup možemo usporediti s Trnoružicom koja se probudila u drugom dijelu koncerta...

Uz operne premijere i reprize, okosnicu glazbenog dijela programa ovogodišnjeg Splitskog ljeta čini niz koncerata na kojima nastupaju kvarteti različitog tipa. „Sezonu“ takvih koncerata otvorio je Zagrebački kvartet u Meštrovićevu Kašteletu 28. srpnja. Riječ je o kvartetu koji je u gotovo pa stoljetnom djelovanju postao svojevrsna institucija klasične glazbe u Hrvatskoj. Na istom mjestu, prvi dan kolovoza pozdravio je znatno mlađi Splitski gudački kvartet, čija je aktivnost zašla u drugo desetljeće.

Članovi ansambla, violinisti Valter Lovričević i Ana Tošić D'Ambra, violist Igor Smoday te violončelist Mihovil Karuza, redom su cijenjeni glazbenici koji, između ostalog, djeluju u glavnim kulturnim institucijama Splita – Hrvatskom narodnom kazalištu te na Umjetničkoj akademiji.

Mlaki nastup bez konteksta

Od takvog ansambla očekivanja su, naravno, velika, a dovoljno primamljiva pozivnica bila je i raznovrsna i zanimljiva koncepcija programa. Prvi dio koncerta bio je rezerviran za hrvatske autore, Silvija Bombardellija i Borisa Papandopula, a drugi za Gudački kvartet br. 2 u F-duru, op. 22 Petra Iljiča Čajkovskog. Svakako je pohvalno što je Kvartet odlučio skrenuti pažnju i na hrvatsko stvaralaštvo, naročito onih skladateljskih aktera koji su svojim djelovanjem obogatili glazbeno-kulturnu ponudu Splita, grada u kojem su i svi članovi ansambla započeli prve glazbene korake. Međutim, upravo se taj dio programa pokazao kao njihova slabija točka. Glazbeni jezik Silvija Bombardellija „priča“ suvremenim jezikom europskih glazbenih centara i škola 20. st., koje su tražile nove „dijalekte“ u melodiji, harmoniji, ritmu i boji. Takva glazba često je zahtjevna i za glazbeno potkovanog slušača, a „problema“ s razumijevanjem i izvedbom često imaju i sami izvođači. U izvedbi Bombardellijevog Drugog gudačkog kvarteta ansambl nije imao poteškoća s čitanjem nota, fraziranjem ni dinamikom, ali je donio jedan mlaki nastup bez konteksta.

Nezainteresiran stav prema skladbi

Nezainteresiran stav naspram skladbe, koji su imali pojedini članovi ansambla, prevelika prikovanost za partituru, te slaba komunikacija među članovima kvarteta, zahtjevnu Bombardellijevu skladbu učinili su teškom i dosadnom. Atmosfera se malo popravila u izvedbi Trećeg gudačkog kvarteta Narodni Borisa Papandopula, ali je i tu nedostajalo čvrstine u posljednjim stavcima, kao i entuzijazma, koji je cijelu večer bez posustajanja održavao Mihovil Karuza.

Buđenje u drugom dijelu koncerta

Nastup Splitskog gudačkog kvarteta možemo usporediti s Uspavanom ljepoticom koja se probudila u drugom dijelu koncerta. U izvedbi Dugog gudačkog kvarteta P. I. Čajkovskog zvučali su kao jedno glazbeno tijelo. Je li recept ovog uspjeha afinitet prema ovoj skladbi ili vrlo dobra priprema? Možda odgovor ni nije toliko važan koliko je bitan krajnji produkt - ljepota glazbe i osjećaja koju su prenijeli i time pokazali visoku letvicu kvalitete koju mogu dostići. Naravno, i glazbenici su ljudi sa svojim lošim danima, pretrpanim rasporedima… A naši gudači zaista imaju pune ruke posla! Čak i preko ljeta, dok mnogi odmaraju, sigurno su iscrpljeni probama, koncertima i operama u sklopu Splitskog ljeta, nakon kojeg akteri naše priče tek kreću na zasluženi odmor. Posljedica takvog tempa može uzrokovati sindrom „odrađivanja“ koncerta prilikom kojeg se zaboravlja ona umjetnička i emocionalna glazbena strana, a ostaje samo zanatska i tehnička. Nikako ne želimo da se to dogodi Splitskom gudačkom kvartetu, naročito zbog toga što su nam članovi ansambla jasno dali do znanja da mogu, znaju, razumiju i osjećaju glazbu.

Potreba za glazbenim bontonom

Publika je važan segment svakog koncerta, bez koje koncert nije koncert. Ako ćemo školski definirati ovu pojavu, koncert je „glazbena priredba pred publikom“, kako uče već i naši osnovnoškolci! Nažalost, naša publika možda zna što je koncert, ali ne zna neka osnovna pravila ponašanja na koncertu klasične glazbe, a jedno od njih je da se između stavaka NE PLJEŠĆE! Koncert nije idealna prilika da se obnovi ovo znanje pa je nekim našim dragim čitateljima ovo prilika za utvrđivanje glazbenog bontona. Nikada nije kasno pa je tako i publika našeg koncerta do zadnje skladbe učvrstila gradivo i napokon smo neometano mogli uživati u cjelovitoj izvedbi Drugog gudačkog kvarteta P. I. Čjakovskog, nesumnjivo najljepšeg i najmuzikalnijeg dijela večeri.

Info zona Facebook