Split voli Kultur Shock
Tlak je tako mogao porasti jedino posjetiteljima Kocke jer koncert koji je Kultur Shock priredio ubrzao bi i puls uspavanog saborskog zastupnika koji je zadrijemao na radnom mjestu.
A Kultur Shock voli Split. Potvrđeno je to već na početku koncerta u Kocki, kad je pozornica još bila prazna a u pozadini se čuo Gino kako pjeva S one strane Plive, obradu sevdalinke koja se može pronaći na novom albumu IX. Njome je iščekivanje splitske publike (koju su prethodno dobro zagrijali Sarajlije Bezbeli Apstraklije) dovedeno do usijanja, da bi zatim sevdalinka eksplodirala u Tamni vilajet a iščekivanje publike u čistu energiju koja se nije usporila ni razvodnila sve do kraja dvosatnog koncerta.
Pjesme s novog albuma pokazale su da bend nije umoran ni nakon 20 godina karijere i da se svojem receptu punk + rock + istočnjački melos ne libe dodati nove začine, ali pritom čuvati izvorni "okus". Tako su se pjesme s novog albuma - a među njima su posebno dojmljive bile Home, duhovita Unamerikan i Racist Song - ispreplitale i izmjenjivale s već legendarnima Tutti Frutti, Istanbul, Sarajevo, Zumbul, Hashishi i Da Ye. I u konačnici se stopile u još jedan nezaboravni koncert Kultur Shocka i potvrdu da je riječ o izvrsnom live bendu. S jedne strane žestoki zvuk a s druge strane mekani i često nostalgični tonovi najbolje potvrđuju nevjerojatnu sposobnost Kultur Shocka da istovremeno žestoko kritiziraju i demistificiraju američki san i odišu ljubavlju prema publici, muzici i tom svijetu u kojem se, unatoč zločinima, rasizmu, oduzimanju identiteta imigrantima i brojim drugim pošastima, još može pronaći pokoja odmetnuta nota posebnosti, individualnosti i ljudskosti.
Iako je Gino prije koncerta spominjao neku tamo starost i visoki tlak, pred mikrofon je stao mladić koji se često dohvaćao i bubnja i trube, hodao s jedne strane pozornice na drugu, od jednog do drugog člana benda; u jednom bi trenutku bio za mikrofonom, u drugom trubio uz Paris i violinu, u trećem bubnjem pratio Amy i saksofon - falilo je još samo da paralelno plete rukavice i ispunjava poreznu prijavu (iako ovo zadnje teško s obzirom na to da je Kultur Shock još davno poručio Fuck the INS). Tlak je tako mogao porasti jedino posjetiteljima Kocke jer koncert koji je Kultur Shock priredio ubrzao bi i puls uspavanog saborskog zastupnika koji je zadrijemao na radnom mjestu. Ni ostalim članovima benda nije manjkalo snage ni karizme i jednako kao i Gino od početka do kraja koncerta pokazali su da žive muziku a publika je to itekako osjetila i stopila se s njima u jedan golemi zvučni tsunami koji ne ruši samo zvučne zidove, nego i žanrovske okvire i sve granice -od političkih do mentalnih.
Bend je to kojem bi na energiji pozavidio i pokoji etiopski maratonac, dok bi glasove Gina i Amy svaki sevdah poželio. Bend je to koji se u brojnim svojim pjesmama pita što su, tko su, gdje su. U prvoj pjesmi s albuma postavlja tako Gino pitanje Where is home? Masa sinkroniziranih tijela s rukama podignutim u zrak i potpuno hipnotiziranih ovim bendom nesumnjivo su odgovorili na to pitanje i pokazali da je Kultur Shock Splitu više od dragog gosta, da je u njemu domaći.