Promatrati osobe, a ne dijagnozu

12_12_2015 / 10:27h  |  Autor: Maja Karačić  |  Foto: S4S
Promatrati osobe, a ne dijagnozu

- U užem smislu je potrebna podrška obitelji a u širem podrška društva, institucija i centara za cjeloživotno obrazovanje: trebaju promatrat osobu a ne dijagnozu - rekao je Marko Klarić na tribini o zapošljavanju osoba s invaliditetom i mladih s poremećajem u ponašanju.

Tribina o važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom i mladih s problemima u ponašanju održana je 10. studenog u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice u organizaciji Udruge Studenti za studente Split. U raspravi su sudjelovali Marko Klarić, slabovidna osoba i predsjednik udruge Vidim; doc. dr. sc. Marija Boban, povjerenica za studente s invaliditetom Pravnog fakulteta u Splitu te socijalni pedagozi iz udruge MoSt, Toni Maglica i Josipa Vučica, a moderatori su bili Tea Barać i Ante Listeš.

Na razini Sveučilišta nema ni strategije, ni pravilnika ni Ureda za osobe s invaliditetom

Boban je istaknula upravo problem nedostatka strategije, pravilnika i Ureda na razini Sveučilišta. – Kad imate konkretni ured, imate i mjere. Ured za studente s invaliditetom trebao bi napraviti priručnik za postupanje sa studentima s invaliditetom, da se taj postupak standardizira na razini Sveučilišta, jer sada pristupamo svakom slučaju individualno na pojedinoj sastavnici i ne postoji dogovorena procedura za, primjerice, pristupanje ispitu – navela je ona a zatim upozorila na problem studenata koji se ne žele prijaviti kao osobe sa invaliditetom premda imaju pravo. – Možete nekome pomoći samo ako to zatraži. To nije ni pomoć, to je povećanje kvalitete studiranja – istaknula je.

Na Pravnome fakultetu, objasnila je, studenti, kada pripreme dokumentaciju i prijave se kao osoba sa invaliditetom, u osnovi nemaju problema – ona povezuje studente s profesorima i upozorava ih na specifičnosti pojedinih dijagnoza, a profesori redovito izlaze u susret studentima i pokazuju razumijevanje i spremnost za suradnju. Pravni fakultet je u zgradi koju koristi, dodala je, napravio što može: Izgrađene su rampe, premještena je referada u prizemlje, a konzultacije se prema potrebi održavaju u prizemlju jer zgrada nema lift – navela je povjerenica koja, napomenimo, ne prima naknadu za taj posao.

Prema mladima s poremećajima u ponašanju postoje brojne predrasude, a većina ih želi drugu priliku

Udruga Studenti za studente već treću godinu organizira tribinu na ovu temu, a ove su godine u žarište stavili i mlade sa problemima u ponašanju.
– Jako mi je drago da ste dodali i ovu skupinu mladih i potaknuli raspravu o njihovim problemima. Ta skupina uvijek nekako ostane na posljednjem mjestu. Postoje predrasude, bilo da govorimo o rizičnom ponašanju kao što je veliki broj izostanaka u školi ili kriminalnim djelima nakon kojih završe u popravnom domu. Predrasude su da ne žele učiti – u školi se manifestiraju prvi problemi – da su neodgovorni, neodgojeni, delikventi... – navela je Vučica, a Maglica je istaknuo licemjerje društva koje se deklarativno zalaže za jednaka prava, a u samim javnim ustanovama na vidljivim se mjestima ne zapošljavaju skupine u riziku od socijalne isključenosti. – To je jedan od načina na koji se može poboljšati njihov položaj – naglasio je on i dodao da su poseban izazov mladi koji su izmješteni iz obitelji. – U institucijama je maleni fokus na njihovom obrazovanju. Zato smo pokrenuli suradnju Udruge MoSt s Domom za odgoj djece i mladeži Split, u sklopu koje smo štićenicima omogućili doškolovanje i praksu, a dio je na taj način ostvario i zaposlenje – naveo je Maglica i istaknuo da se radi o mladim osobama koje zbog teških životnih okolnosti ne pokažu svoj potencijal. – Većina želi drugu priliku i iskoristit će je – zaključio je on.

Osvrnuli su se i na općenite probleme društva – Maglica je konstatirao da smo jako usmjereni na to što osoba ne može a ne na ono što može, a Boban je naglasila da su generacije godinama odgajane da su svi jednaki, da ne odskaču, a ne pomaže ni obrazovni sustav. – Naš kurikulum je temeljen na pamćenju, ne na kreativnosti, i to se reflektira na čitavo društvo – rekla je ona.

Treba promatrati osobu, a ne dijagnozu

Klarić je podijelio iskustvo rada slabovidne osobe u javnoj ustanovi: svoje je stručno usavršavanje, nakon stečene diplome magistra teologije i filozofije, završio u Osnovnoj školi Marjan te je zaključio da se radilo o pozitivnom iskustvu koje ga je očvrsnulo, dodatno osnažilo i povećalo mu kompetencije. – U užem smislu je potrebna podrška obitelji a u širem podrška društva, institucija i centara za cjeloživotno obrazovanje; trebaju promatrat osobu a ne dijagnozu. Meni su rekli da ne upisujem gimnaziju, a kasnije su mi rekli da ne upisujem faks. Potrebna je interakcija i ljudskost sa studentima s invaliditetom – naveo je Klarić svoju formulu za bolje integriranje osoba sa invaliditetom u društvo. – Ključ je obrazovanje. Za bilo koji posao su potrebne kompetencije. Važna je rana intervencija, obrazovanje i praćenje, a važne su i ovakve tribine – dodao je on.

Boban je konstatirala da su među većim problemima i prijevoz i pristupačnost, jer osobe s invaliditetom ne mogu uopće doći do nekih lokacija, a to je, smatra ona, temeljna prepreka. – Tehnologija je ključ, tehnologija napreduje, puno toga se može i online napraviti – istaknula je ona.

Potrebne promjene na tri razine

Maglica je naglasio i da osobe u riziku u socijalne isključenosti, u situaciji kada društvo ne prepoznaje njihove potrebe i potencijale, gledano s čisto ekonomske strane, društvu generiraju samo troškove. – Ako se tim mladim osobama ne da prilika da pokažu svoje mogućnosti, nastaju socijalni slučajevi koji koštaju državu sve više i više – objasnio je on. – Treba pokrenuti promjene na tri nivoa; kreirati socijalne politike u cilju osiguravanja zapošljavanja i stanovanja, jer stav prema ugroženim skupinama mora biti dugoročan i ne može se mijenjati kako se mijenja vlast; prepoznati važnost obitelji, koja mora prihvatiti specifičnosti djece; individualno senzibilizirati svakog pojedinca – zaključio je on.

Na tribini održanoj na Međunarodni dan ljudskih prava sudionici su detektirali izrazito važne probleme te ponudili, vidljivo je, neke smjernice za rješenja ali, nažalost, tek su se malobrojni odazvali pozivu organizatora, a posebno je snažnu poruku poslala odsutnost drugih povjerenika za osobe s invaliditetom s pojedinih sastavnica Sveučilišta.

Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.