Priče sa Zavoda Vol. 2

04_03_2012 / 22:54h  |  Autor: Dragan Žuvela
Priče sa Zavoda Vol. 2

Uz hodanje na rubu živčanog sloma i stalno preispitivanje samog sebe, dužan sam dati opravdanje za moj karijerno-samoubilački čin kroz sami tekst sporne pjesme...

S obzirom na rapidni potop hrvatske ekonomije i besperspektivno stanje u zemlji, ovaj tekst donosi priče ljudi koji su se u vrtlogu života našli na zavodu za zapošljavanje dok su u nekom drugom, stabilnijem vremenu možda mogli biti paragoni svojih struka. Nekidan smo objavili životnu priču nezaposlene spisateljice Ivane Brlić Mažuranić (34).

Jakov Gotovac (36), nezaposleni skladatelj
Oduvijek sam volio glazbu. Kao takav, dobro sam se uklopio u moj rodni grad, Split. Završio sam akademiju dramskih umjetnosti, ali srce me i dalje vuklo glazbi jer, kako je i sam Nietzsche rekao: "u glazbi strasti uživaju u sebi samima".

Oduvijek me vukao koncept povezivanja i reinterpretiranja narodnih tekstova, prezentiranja inih u najboljem svijetlu – moja Dalmacija obiluje takvom inspiracijom. Za vrijeme studiranja i nakon njega sam intenzivno radio na takvim djelima. Nakon akademije sam se promptno zaposlio u HNK-u jer sam uz reputaciju s akademije imao i onu iz glazbenih krugova (bio sam vrlo aktivan u pjevačkim društvima i klapama). Stvari su išle sve prema boljem, čak sam vidio mogućnost da svoje uratke pokažem intendantu, da ih pokušam materijalizirati unutar kazališta. Intendant je bio oduševljen mojim radovima te je vrlo brzo pronio dobar glas o njima.

No, tad su se dogodile neke promjene.

Na čelo mog voljenog grada je došao čovik iz naroda i sa sobom doveo svoju svitu. Tako se promijenio i intendant. Moja djela su ostala na stolu, ali su drugačije... interpretirana.

Novi intendant je rekao da me, pošto se bavim narodnim stvarima, preporučio svom prijatelju, poznatom producentu, skladatelju i hitmakeru. Napomenuo mi je da na svakom pravom hrvatskom festivalu njegova pjesma nešto osvoji, a da nema nijedne koju narod ne voli.

Nisam bio oduševljen, ali da se ne zamjerim ključnim osobama u gradu odlučio sam podijeliti svoje ideje s PPom (Poznatim Producentom). Imao sam izvrsnu ideju za operu s folklornim elementima, priču iz Dalmatinske zagore. PP me pozorno slušao, ideja mu se jako svidjela i rekao da će kroz naredno vrijeme dati svoj prijedlog. Još je napomenuo da opera po njemu nije dobro umjetničko oblikovanje takve ideje, da bi on napravio pjesmu uz malupomoć svoje žene koja je izvrstan tekstopisac.

Naš pokušaj suradnje je naprasno prekinut točno 15 dana od tog sastanka. PP mi je poslao gotovu pjesmu koju je vidio kao novi ljetni hit i vladara radio stanica te je našao pravu pjevačicu za nju. Ja sam na to reagirao širokim rasponom psovki iz dalmatinskog folklora. Stvarno mi se bilo teško suzdržati.

Od tog trenutka sam postao stalni posjetitelj zavoda za zapošljavanje koji je pozicioniran na samom vrhu crne liste gradskih umjetnika. Uz hodanje na rubu živčanog sloma i stalno preispitivanje samog sebe, dužan sam dati opravdanje za moj karijerno-samoubilački čin kroz sami tekst sporne pjesme;


Eros moga svijeta

K'o da s onog svijeta dolaziš
Darove mi donosiš,
Prevara ti nije strana
Al tko to danas nema mana,
I đentlmen si pravi,
Što mi dušu pali,

/refren/

Eros Eros mog si svijeta,
Ispod plahta si raketa,
Imaš šarma, imaš mota
Moga sela si divota.
Na tvoj se nastup lako pada
Mnoge žene grije nada,
Al Mićo Mićo moj si samo
Nema tebi vamo-tamo,
Samo mene možeš volit',
Žito s mlina mi poklonit'.

/refren/

Eros Eros mog si svijeta,
Ispod plahta si raketa,
Imaš šarma, imaš mot
a
Moga sela si divota.

P.S. PP je progurao tu pjesmu na scenu i ona je zaista postala hit.