Po praksu od Egipta do Sicilije

Po praksu od Egipta do Sicilije

Kada sam naletjela na praksu koja je spojila upravo moja dva područja interesa i kad me sestra bocnula onom "ako nećeš sad, kad ćeš", odlučila sam otputovati.

Pratite li redovito medije, vjerojatno bi zaključili da samostalni odlazak na Siciliju ili u Egipat i nije najblistavija ideja. No upravo su se tamo, preko studentske organizacije AIESEC, odvažile otići dvije mlade Splićanke i provesti nekoliko mjeseci u potpuno novom okruženju, među potpuno novim ljudima.

 Totalni kulturološki šok

- Roditelji mi nisu vjerovali da ozbiljno mislim, sve dok im nisam pokazala kartu za avion, smije se Jelena Barić, friško diplomirana magistrica ekonomije. Jelena nakon diplome nije uspjela pronaći posao pa se odlučila, kako ne bi sjedila skrštenih ruku i upala u depresiju, otići na praksu. Negdje. – Vidjela sam natječaj za posao u marketingu u kulturi u Kairu. Pošto se posao poklapa sa  mojim područjem interesa, a u Egiptu nikada nisam bila, prijavila sam se, ne očekujući ništa. I primili su me! To je bilo taman usred velikih nereda, pa mi nije bilo svejedno, ali su me kolege iz AIESEC-a uvjerili da ću biti potpuno sigurna. Tako je i bilo – ni u jednome trenutku se nisam osjetila ugroženo, a koristila sam sredstva javnog prijevoza i hodala sama po gradu, kaže Jelena.

Motivacija Petre Leskovec, koja odrađuje svoju praksu u Cataniji, bila je nešto drugačije prirode. – Predsjednica sam lokalnog ogranka AIESEC–a  za pr i marketing, što i studiram, a hobi mi je fotografija. Kada sam naletjela na praksu koja je spojila upravo ta moja dva područja interesa i kad me sestra bocnula onom "ako nećeš sad, kad ćeš", odlučila sam otputovati. To se doslovno dogodilo u dva dana. Trebalo je hrpu toga obaviti, pošto sam još na studiju, ali svi su mi izašli u susret i nije bilo nikakvih problema. Imala sam punu podršku Ekonomskog fakulteta koji uvažava AIESEC stručnu praksu i znaju koliko pridonosi studentu. - objašnjava Petra. – Bila sam smještena u domu sa još dvadeset studenata iz svih krajeva svijeta – Meksiko, Brazil, Venezuela, Srbija, Bugarska, Austrija, Rusija, Kazahstan – jedna velika mješavina različitih kultura.

Usprkos totalnom kulturološkom šoku i nepoznavanju jezika, cure su se uspjele sasvim brzo snaći i prilagoditi. – Talijani, spremni pomoći i susretljivi kao što jesu, pojma nemaju engleski. Ako ih ne razumiješ što ti pričaju, ponove ti glasnije! Tako da sam naučila nešto talijanskog, iz čiste nužde, smije se Petra. U Kairu je situacija bila nešto nepovoljnija. – Sa turističkim djelatnicima i prodavačima, koji ti svaku cijenu spuste samo zbog tvojih lijepih očiju i očiglednog egipatskog porijekla, možeš se  sporazumjeti na engleskom. Ostali ga slabo govore, što je nezgodno, s obzirom da se s arapskim jezikom nisam imala priliku prije susresti. Prvih par dana sam stalno bila u šoku jer mi se činilo da će se ljudi u kafiću, u busu, na ulici, početi tući, ali navikneš se. To je jednostavno takav jezik. Zvuče kao da se žestoko svađaju non-stop.

Petra u Cataniji volontira u lokalnom AIESEC ogranku, a u sklopu prakse sa svojim timom izrađuje fotografije i reportaže o pojedinim dijelovima Sicilije. – Imamo team leadere  iz Catanije, koji vode svaki svoju grupu od po pet praktikanata. Plaćen mi je smještaj i hrana, a sve ostalo je o mom trošku.

Jelena je u Kairu također volontirala, ali u neprofitnoj organizaciji koja ima ugovor o prihvaćanju praktikanata sa AIESEC–om. – Bila sam smještena u stanu sa još šest praktikanata, ali nitko od njih nije radio u mojoj organizaciji, tamo sam bila jedina. Posao mi je bio pisanje ponuda na engleskome za strane partnere.  Organizacija se bavi promicanjem kulture na ulicama Kaira, potiče ljude da se kreativno izražavaju, organiziraju radionice, tečajeve,  potiču ljude da rade na sebi u teškim vremenima. U Kairu se sada teško živi, osjeti se to na ulici. I vidljiv je veliki nesrazmjer svih lica Kaira – od apsurdno bogatih do ljudi koji doslovce umiru od gladi.

Razvojna pa profesionalna praksa

Praksa na kojoj su obje djevojke bile naziva se razvojna praksa i služi više za upoznavanje nove kulture i drugačijeg načina života, ali također služi i kao dobar temelj i preporuka za profesionalnu praksu, u kojoj se prima plaća, o čemu je nedavno svjedočio Dino Babić koji je na taj način dobio posao u Dubaiu. – Zvali su ljudi u AIESEC, da kako bi oni mogli dobiti posao kao Dino. Ne ide to baš tako jednostavno. Preporuča se prvo otići na razvojnu praksu, kojom pokazujete da volite raditi i nemate problem sa drugim kulturama, kaže Petra.

Da li se onda Jeleni nakon odrađene prakse povećala konkurentnost na tržištu rada? – Ne bih baš rekla. Bila sam baš nekidan na razgovoru za posao, vidjeli su da sam ta dva mjeseca volontirala i komentirali da je to lijepo ali… S druge strane, što je dva mjeseca? Ja bi studentima savjetovala da se što prije pokrenu, da još za vrijeme studija počnu koristiti mogućnosti koje su pred njima, da skupljaju iskustvo. U Splitu se svijest o postojanju mogućnosti tek budi, zaključuje Jelena.

Na pitanje planiraju li ponovo otići na praksu, obje djevojke spremno odgovaraju: – Što prije!

U veljači prijave za praksu u Italiji

Studenti bilo kojeg hrvatskog fakulteta imaju pravo aplicirati za praksu u 110 zemalja članica AIESEC-a. Početkom drugog mjeseca počinju dvije vrste razvojnih praksi u Italiji, koje traju po 6 tjedana te se pozivaju svi zainteresirani da se jave na mail aiesec@efst.hr

Info zona Facebook