Praksa u Italiji

16_04_2018  |  Autor: I.Z.  |  Foto: Obrtnička škola
Praksa u Italiji

Pričali smo s učenicama Obrtničke škole u Splitu o stručnoj praksi koju su odradile u talijanskom gradu Padovi u sklopu Erasmus+ programa. Pričali smo o pripremama za put, praksi, dojmovima o Italiji...

Učenici Obrtničke škole u Splitu su u sklopu Erasmus+ projekta MENO imali priliku sudjelovati na stručnoj praksi u Portugalu i Italiji. Ovog puta smo pričali s učenicama koje su stručnu praksu odradile u Padovi u Italiji i njihovom profesoricom Gordanom Kulić, koordinatoricom projekta.

Pripreme

Na pitanje o motivima za odlazak na praksu, odgovorile su kao i svoje kolegice koje su išle u Portugal: profesionalno usavršavanje na prvom mjestu, ali drugi motivi su bili druženje, putovanje, upoznavanje novih kultura, jezika, ljudi te načina rada i života.

S obzirom da su na stručnoj praksi u Portugalu uspjeli uštedjeti, u Padovu je išla 21 učenica, umjesto 20 planiranih. Iako je bilo planiran odlazak 20 učenica u Padovu je otišla 21 jer je od dobivenih sredstava za projekt to bilo moguće ostvariti.

Prije odlaska na praksu učenicama je održan tečaj talijanskog jezika (40 sati) kako bi se mogle lakše sporazumjeti sa poslodavcima. Sve učenice koje su prošle ovaj tečaj jezika mogu polagati ispit kako bi dobile potvrdu o znanju jezika, a u slučaju da ne žele polagati ispit mogu dobiti potvrdu da su sudjelovale na tečaju. Osim jezičnih priprema, imale su i kulturološke pripreme. Upoznale su se s glavnim informacijama i zanimljivostima o Italiji i Padovi, njihovim običajima, hrani, cijenama raznih proizvoda i znamenitostima koje su trebale vidjeti tijekom prakse.

Praksa u Italiji

Što se tiče prakse, sve učenice su se složile da su usvojile nove strukovne vještine za vrijeme boravka u Italiji.

Frizerke su naglasile kako je princip rada u Italiji potpuno drugačiji. Kada su se upoznali sa šeficom i radnicama, prvo su im opisale što one znaju raditi. U početku su više gledale kako radnice rade jer je princip rada u Italiji drugačiji. Djevojke su objasnile da u Hrvatskoj koristimo englesku tehniku feniranja i šišanja, dok Talijani imaju svoju. Istaknule su da je njihovu tehniku malo teže i kompliciranija. Još jedna razlika koju su primijetile je da u Italiji ne postoji državna škola za zanimanje Frizer. Tamo se oni obrazuju kroz tečajeve koji traju puno kraće nego njihovo školovanje u Hrvatskoj. U salonu su vježbale tako što bi jedna drugoj izrađivale frizure te na taj način prenosile svoje znanje i vještine Talijanima.

Kozmetičarke su objasnile da su saloni organizirani malo drugačije nego kod nas. Kod njih kozmetičari rade i manikuru i pedikuru dok je to kod nas odvojeno. Na primjer, dok klijentici stoji boja na kosi oni joj odrade manikuru i pedikuru. Salon u kojem je jedna djevojka bila bio je i kozmetički i frizerski salon. Kako je ona završila i za frizera, imala je priliku vidjeti kako su radnice muškarcima uređivale bradu i šišale ih. Jedna od učenica je dobila poziv od svog poslodavca da dođe kod njega raditi kada završi školovanje.

Kozmetičarke su za vrijeme boravka na mobilnosti sudjelovale sa svojim poslodavcima u šminkanju modela za reviju jednog butika kao i u šminkanju za karneval. Jedna djevojka je bila kod gospodina koji odlično radi masažu stopala i koju joj je rado uvježbavao. Kažu da kad obavi masažu imaš osjećaj da ti je noga broj manja.

Modne tehničarke potvrdile su da je praksa bila jako korisna. Odradile su praksu u salonima koji rade za poznate tvrtke: Valentino, Dolce & Gabbana, Versace… Jedna od zanimljivijih stvari koje su naučile bila je izrada odjeće od kože i krzna. Naučile su krojiti i spajati krzno kao i tehniku bojanja kože i krzna. Imale su priliku vidjeti i kako se radi odjeća za reviju. Praksu im je olakšalo to što su ljudi kod kojih su radile znali malo hrvatskog pa se bilo lakše sporazumjeti s njima. Jedna od djevojaka svoju je praksu odradila u Atelier-u Codroico koji se bavi visokom modom. Tu se ženska odjeća gotovo u cijelosti izrađuje ručno. Ona je dobila zadatak napraviti, vlasnici salona, hlače tom tehnikom i na taj način usavršiti tu vještinu izrade odjeće. Na praksi je djevojke ugostila i škola za modu Istituto Ruzza, koje je bila partner domaćin u projektu.

Doživljaji

Cijelo iskustvo bilo je nezaboravno, od samog početka. Putovali su autobusom po snijegu što je svima bio super doživljaj. Hotel im je bio smješten u samom centru Padove. Prva večer kada su došle bila im je slobodna, a slijedeće jutro su išle u obilazak grada kako bi ga upoznale. Slijedeći dan krenule su u pratnji svojih profesorica do svojih salona i tvrtki u kojima su odrađivale praksu narednih 15 dana.

Jedna od stvari koju su istaknule je da se alkohol ne smije prodavati mlađima od 21 godinu. Kaznu će platiti onaj koji je prodao alkohola osobi mlađoj od 21 godinu i ta mlada osoba koja je kupila alkohol. Što se tiče hrane, većina djevojaka je bila jako zadovoljna. Neke su imale više vremena za ručak od drugih. Najveća primjedbu imala je jedna djevojka koja je potrošila 7,50 eura na komad pizze koji je bio toliko loš da ga nije mogla pojesti do kraja.

Osim odrađivanja prakse imale su priliku upoznati znamenitosti Padove. Između ostalog bile su i u Palazzo Bo', u kojoj se nalazi zgrada jednog od najstarijeg sveučilišta na svijetu na kojem je predavao Galileo Galilei i na kojem je prvi put u svijetu diplomirala žena. Posjetile su i svetište sv. Leopolda Mandića gdje se u to vrijeme potpisivala peticija kojom se Leopolda Mandića želi proglasiti zaštitnikom oboljelih od karcinoma. Iako su peticiju mogli potpisati samo Talijani, svoje potpise su stavile na posebnu listu u slučaju da mogu pomoći. Jedan dan su posjetile i Veneciju. Venecija ih je toliko oduševila da im čak ni kiša nije smetala.

Tijekom njihovog boravka u Padovi odvijao se karneval na Prato della Valle koji ih je oduševio. Bilo je toliko konfeta na festivalu da ih i dan danas nalaze po odjeći.

Zahvaljujemo se Obrtničkoj školi, profesorici Kulić i učenicama koje su podijelile svoja iskustva s nama: Petra Jadrić, Jelena Kotarac, Nikolina Radelja, Dora Zoko, Mihaela Mamić, Marina Vukorepa (modni tehničar), Marija Jurčević (frizer) i Valentina Topić (kozmetičar).

Riječ ravnatelja
Popričali smo i s ravnateljem Obrtničke škole, Davorom Kulićem, koji nam je rekao više o projektima mobilnosti u kojima je škola sudjelovala
Obrtnička škola već od 2011. sudjeluje u programima mobilnosti. Prije su to bili programi Comenius, Leonardo da Vinci i od prije dvije godine su to projekti Erasmus+. U okviru Erasmus+ sudjelovali su u K1 i K2 projektima i uopćim projektima suradnje s drugim školama u inozemstvu. U sklopu zadnjeg projekta učenici su išli na stručnu praksu u Italiju i Portugal. 20 učenika je bilo u Portugalu dva tjedna tijekom kojih su odradili praktičnu praksu u njihovim obrtničkim radionicama, a 20 učenika je bilo i u Italiji.
Iskustva učenika, učitelja i poslodavaca su jako pozitivna. Gotovo svi poslodavci u inozemstvu su rekli da su učenici spremni za tržište rada. To je dosta dobra povratna informacija i daje učenicima i učiteljima poticaj da rade dobro.