Posla malo, PR-ovaca još manje

U utorak 29.7.u organizaciji splitske CEDRA-e (Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj) održano je predavanje i diskusija PR - od nezaposlenosti do posla. Gosti Lara Visković, magistrica komunikologije i ekonomist Jerko Trogrlić pokušali su okupljenima objasniti što je PR, a što marketing, zašto je važno kako predstavljamo sebe ili tvrtku te kako reagirati u kriznim situacijama koje nam ne idu na ruku.

PR (public relations) u hrvatskom prevodimo kao odnosi s javnošću no većini ljudi ostaje nejasno što se pod tim podrazumijeva. - Odnosi s medijima samo su mali dio odnosa s javnošću, a ne istoznačnica, kako se to često misli - objašnjava Jerko. - Radi se o upravljanju odnosima s ljudima unutar svoje firme, komuniciranju s organizacijama, drugim poslovnim subjektima ali i potrošačima, bilo da se radi o klijentima ili biračima.

Na pitanje iz publike postoji li razlika između marketinga i odnosa s javnošću Jerko je objasnio da je posao odnosa s javnošću privući pozornost, a posao marketinških stručnjaka zadržati vas i stvoriti od vas lojalnog klijenta te istaknuo da u tvrtkama odjel za odnose s javnošću ima mnogo manji budžet nego marketinški odjel, dok se rezultati oba odjela mjere kroz prodaju. Također, ta dva posla obavljaju različiti tipovi ljudi. - Za rad u odnosima s javnošću moraš imati određenu širinu, moraš moći sjesti i popričati sa svakim čovjekom, čak i kad ti nije ugodno, dok je za rad u marketingu dovoljno znanje rada na kompjutoru.

- Velik dio posla odnosa s javnošću otpada na odnose s medijima, no ono čemu poslodavci u Hrvatskoj ne poklanjaju dovoljno pažnje jest komunikacija unutar same tvrtke, što često dovodi do nezadovoljstva radnika - nadopunjuje ga Lara. - Primjerice, cjevar koji radi u brodogradilištu mora znati zašto radi i koji se brod proizvodi jer onda njegov posao dobiva smisao. Svi zaposlenici trebali bi znati čemu su svojim radom doprinjeli - Dobar primjer odnosa s javnošću unutar tvrtke jest proslava transfera Ante Rebića, najvećeg tansfera u povijesti nogometnog kluba Split, na koju su bili pozvani svi zaposlenici, uključujući čistačice i domare. To pomaže da se svi zaposlenici osjećaju kao dio tima, no poslodavci u Hrvatskoj najčešće o tome ne vode računa već smatraju da je njihov posao završen kad radniku uplate plaču - ističe Jerko.

Krizno komuniciranje također je dio posla odnosa s javnošću. Radi se o situacijama koje su nepovoljne za osobu ili tvrtku a u kojima je jako važno pravilno reagirati, inače može doći do gubitka klijenata pa čak i propasti tvrtke. - Građevinska tvrtka mora imati razrađen protokol što se radi u situaciji ako radnik pogine na gradilištu - daje primjer Jerko. - Također, važno je prvi izaći s lošom viješću, a ne nakon što je mediji objave. Moj je moto lošu vijest reci odmah i reci je sam. Važno je priznati pogrešku jer tako možeš pokupiti i simpatije javnosti - objašnjava Jerko te ističe da hrvatske tvrtke često griješe u tome što u osjetljivim situacijama angažiraju glasnogovornike. - To je trenutak kada sam ravnatelj ili upravitelj treba izaći pred javnost i priznati pogrešku.

Na pitanje moderatora Vicenca Tarabenea o tome koje su mogućnosti za razvoj karijere i zaposlenje u području odnosa s javnošću u Hrvatskoj Jerko je dao zanimljiv odgovor: - Posla je malo, ali nas je još manje - te objasnio kako je hrvatsko tržište jako malo, pa oni koji se bave odnosima s javnošću moraju svaštariti. - Primjerice, ja trebam znati o cestogradnji, sportu i drugim područjima i to najmanje toliko koliko i novinari koji ta područja prate. Bilo bi dobro da je tržište razvijenije pa da se možemo specijalizirati - zaključuje.