Od poskočica do noisea

04_08_2015 / 06:01h  |  Autor: KMaja  |  Foto: Iva Petković
Od poskočica do noisea

Sinoć je u Šibeniku uz nastupe lokalnih i inozemnih bendova raznolikih žanrova otvoren drugi Super Uho festival. Na glavnom su stageu nastupali bendovi koji su poticali na ples, dok je Drugi stage privukao ljubitelje noise rocka i post punka.

U ponedjeljak je u Šibeniku uz nastupe lokalnih i inozemnih bendova raznolikih žanrova otvoren drugi Super Uho festival.

Organizatori festivala, osim što dovode zvijezde svjetske glazbene scene, također podržavaju i promoviraju i lokalnu scenu, pa je tako festival u 18 sati otvoren nastupom kultnog šibenskog benda Dok AnalogX na plaži Banj, lokaciji na kojoj su koncerti besplatni, pa izvođači mogu doći do najšire publike.

Glavna novost festivala, u odnosu na prethodnu godinu, je promjena lokacije, tako se festival u najvećoj mjeri održava na prostoru nedavno obnovljene tvrđave Sv. Mihovila, vrlo atraktivnoj lokaciji sa mnogim prednostima, od kojih je jedna svakako dostupnost sanitarnog čvora sa rasvjetom i tekućom vodom umjesto uobičajenih prijenosnih wc-ova.
Osim lokacije, i ponuda pića je prilično široka i neuobičajena za festival, što je svakako plus, kao i dovoljno veliki broj šankova. Gastronomska ponuda je na prvi pogled izrazito raznolika - nude se sendviči, sladoled i svježe pečena hrane, no nema baš ničega za vegane, što su već neki komentirali na fb stranici festivala.

Na samoj tvrđavi niz nastupa započet je u 20 sati sa bendom The FogSellers koji su svojim instrumentalima pružali ugodnu pozadinu ćakuli i žamoru pred pozornicom na platou u neposrednoj blizini drugog ulaza (glavni ulaz je na suprotnoj strani tvrđave). Plato se tokom večeri prigodno pretvorio u jednu veliku chill out zonu gdje su ljudi dolazili pijuckati, pričati, ili jednostavno uživati u osvježavajućem povjetarcu uz zvukove svirke sa Žedno uho stagea ili Drugog stagea.

Prvi izvođači na glavnoj pozornici, King Khan and The Shrines, sa prvim su taktovima potaknuli publiku na ples. Berlinska deveteročlana ekstravagantna skupina svojom je eksplozivnom mješavinom soula, garažnog rocka i psihodelije, u kombinaciji sa osebujnim odjevnim kombinacijama, na prvu osvojila publiku. Nedugo nakon početka svirke jedan od članova puhačke sekcije izbrisao je granicu između benda i publike uletjevši na tribine ogrnut zlatnim plaštem i sa defom u ruci za vrijeme izvedbe pjesme I wanna be a girl.

- Svi na koljena, make sex noises - naložio je King Khan, i dobar dio ljudi pred pozornicom ga je i poslušao. - A sada, eksplozija - poviknuo je Khan, a publika je poskočila u zrak.

Nakon raspištoljenih King Khan and The Shrines, slijedilo je nešto sasvim drugačije- slovenski noise rockeri Nikki Louder na Drugom stageu. Njihov je nastup bio i svojevrsni predah prije glavne atrakcije večeri, benda zbog kojega je dobar dio posjetitelja, ako je suditi po reakcijama i komentarima, i kupio kartu - Flogging Molly.

Američki bend koji svira irske punk poskočice u potpunosti je odvalio publiku. Od samoga početka, kada je Dave King rekao We' re Flogging Molly and this is what we do, do kraja nastupa, atmosfera je bila usijana, sa tendencijom rasta temperature, usprkos vjetru koji je puhao sve jače.
Nije trebalo dugo čekati da u zrak od veselja poleti neka piva - tako smo se okupali na Screaming At the Wailing Wall, a publika se prilično raspištoljila i na Selfish man.

King je gledao gomilu pred sobom koja se trudila napraviti šutku, što je praktički nemoguća misija zbog konfiguracije trena, pa je demonstrirao low maintenance dancing - skakutanje gore dolje. Publika baš i nije imala izbora nego na taj način (uz periodično bacanje pive i mahanje zastavama) popratiti nastavak programa koje su obilježile pjesme poput Revolution, Whistles the wind, Saints and sinners, Requiem for a dying song i The present state of grace.

Predstavili su novu pjesmu, The guns of Jerry Carr, i najavili novi album u skoroj budućnosti prije nego što su se vratili na poznati materijal sa Tobacco island. Totalni kaos koji je popratilo i ispaljivanje konfeta izazvala je pjesma Rebels Of The Sacred Heart.

- Razlog zašto volim svirati u ovakvom bendu je to što vidim lika u majici na Metallicu koji zna riječi svake pjesme - kratko i precizno je King opisao situaciju u publici. Pred pozornicom su se gužvali ljudi različitih dobnih skupina i društvenih obilježja, ujedinjeni u oduševljenju svirkom.

Za kraj su svakom članu publike posvetili pjesmu If I Ever Leave This World Alive, a od Šibenika su se definitivno oprostili uz zvukove Always Look On The Bright Side Of Life dok su u publiku bacali sve zamislive memoriabilie, uključujući kožu od bubnja.

Možda je najbolji opis odnosa Žedno uho stagea i Drugog stagea rečenica kojom je Ana Franjić, pozdravila okupljene. - Mi smo Analena, i gledamo na tamnu stranu života.

Analena su svojim energičnim post punkom isprali tragove irskih poskočica iz žednih ušiju i polusatnim nastupom kojeg su zaključili pomalo nespretnom obradom Guns of Brixton protresli okupljene koji nisu krili oduševljenje što ponovno vide ovaj bend u akciji.

Prvu večer Super Uha na tvrđavi zaključili su varaždinski pop/noise/punk Vlasta Popić, dok su se za zabavu na Banju do svitanja pobrinuli Kišobran DJ Crew.
Sutra su na programu Cloud 68, Harp Explosion, Sun Kill Moon, VVhile, Einstürzende Neubauten, Ought, Pridjevi i DJ Per Le Cler, a koristan je podatak za sve navikle na dalmatinske koncerte, da se na Super Uhu satnica striktno poštuje.