Pojedi bližnjega svoga
Na prvom u nizu ciklusa predavanja Antropologija za početnike, koje organizira Antropop, udruga antropologa i etnologa, Dijana Šabić, antropologinja i sociologinja, u četrdesetak minuta provela je posjetitelje kroz povijest kanibalizma.
U petak 24.10. u Info zoni je održano predavanje Pojedi bližnjega svoga - povijest kanibalizma. Radi se o prvom u nizu u ciklusu predavanja Antropologija za početnike, koje organizira Antropop, udruga antropologa i etnologa.
Dijana Šabić, antropologinja i sociologinja, u četrdesetak minuta provela je malobrojne posjetitelje kroz povijest kanibalizma, sve od prapovijesti do danas, nemalo iznenadivši publiku s primjerima kanibalizma iz suvremenog svijeta. Tako smo saznali da se ljudožderstvo prakticiralo i poticalo tokom drugog svjetskog rata, da je i krapinski čovjek bio ljudožder te da je nekolicina popularnih filmova, primjerice Teksaški masakr motornom pilom i Sweeny Tod: Đavolji brijač, inspirirana istinitim događajima.
– Za kanibalizam sam se zainteresirala slučajno, kada sam na Interliberu kupila knjigu Legende i mitovi o kanibalizmu – objasnila je Dijana odakle interes za ovu neobičnu temu.
– Jedna osoba u prosjeku ima 27 kg jestivog mesa. Suvremeni je kanibalizam posljedica gospodarske i društvene krize, težih oblika psihoze, poremećenih obiteljskih odnosa (prema istraživanjima većina kanibala imala je stroge majke te potjecala iz konzervativnih i kršćanskih obitelji) ta ubrzanog razvoja tehnologija – saznali smo.
Potonja informacija posebno je zanimljiva – naime, Internet je omogućio komunikaciju kanibala širom svijeta, za što postoje posebne Internet stranice te chat room-ovi, gdje se mogu susresti oni koji žele jesti i oni koji žele biti pojedeni.
– Uzroci kanibalizma mogu biti kulturološki, kada je konzumiranje ljudskog mesa dio ritualnih obreda ili prinošenja žrtve bogovima; ekstremni, kad se ljudi nađu u situacijama u kojima je to jedini način da prežive, primjerice prilikom brodoloma ili drugih nesreća, od kojih je najpoznatija zrakoplovna nesreća u Andama; te devijantni, gdje se većinom radi o osobama s psihičkim poremećajima. Ljudožderstvo je nešto od čega većina ljudi zazire no danas je jako raširen i prihvaćen oblik simboličkog kanibalizma, u vidu jedenja Kristovog tijela – ispričala je Dijana.
U prošlosti je pak ljudožderstvo bila česta pojava, pa je tako na karti za putnike iz 1689. crvenom bojom označeno područje s velikom opasnošću od kanibalizma, a zelenom bojom potencijalni kanibalizam.
No kako možemo pouzdano znati da su naši preci bili ljudožderi? – Postoji više dokaza za ljudožderstvo. Prvi su otisci alatki kojima se meso uklanja s kostiju, zatim česti nalazi skupova kostiju koje ne čine cjelovitog kostura, pri čemu su odvojene kosti na kojima je manje mesa, primjerice ruke, dok su na drugoj hrpi butine i veći komadi. Treći, najvjerodostojniji dokaz je koprolit, ili drugim riječima, očuvani ljudski izmet. U njemu su pronađeni tragovi ljudskog mioglobina, što je moguće jedino kad se konzumira ljudsko meso – uvjerila nas je Dijana te pozvala na iduće predavanje.
– Pročitajte knjigu Legende i mitovi o kanibalizmu, super je, i dođite na predavanje o Pučkoj seksualnosti, bit će još bolje – najavila je.