Pobjeći iz ralja mainstreama

19_03_2014 / 13:05h  |  Autor: Katarina Jakšić  |  Foto: Željko Šunjić, arhiv
Pobjeći iz ralja mainstreama

Descarteova Mislim, dakle jesam evoluirala je u Trošim (lovu koju nemam), dakle jesam. Ili pak Lajkam, dakle jesam. Dok se pitate jesu li vaše misli zaista vaše ili ste ih samo čuli dovoljno puta, evo nekoliko naputaka za očuvanje vašeg najvećeg kapitala koji vam banke ne mogu oduzeti kao rezultat ovršnog postupka – osobnosti.

Individualnost. 1. Skup svojstava nekoga individuuma (pojedinca) po kojima se on razlikuje od drugih. 2. Osoba s naglašenim vlastitim, svojevrsnim svojstvima i vladanjem; snažna osobnost.

Prethodni i ujedno prvi nastavak kolumne Strana tijela, inače zadužene za detekciju društvenih anomalija, bavio se unificiranošću, odnosno nedostatkom osobnosti kojim zrače ponuđena mjesta za izlazak u ovom podneblju. Ovaj nastavak pak ide korak dalje, te se upušta u potragu za izgubljenom individualnošću. Ona se traži panično kao izgubljeno blago, gotovo jednako beznadno kao posao na birou. Profil trenutnih okupljališta tako je samo odraz trenutnog deficita individualnosti.

Kako se očituje individualnost? Odjeća i svojevrsni imidž nisu mjerilo individualnosti, naprotiv. Moda je samo jedan sociološki dokaz da je ljude moguće uvjeriti da slušaju ono što im se diktira, kao lutke na koncu koje ne razmišljaju samostalno. Split je obučen u marke, ima navučene sunčane cvike koje mu daju određenu dozu indiferentnog kulerskog stava. Tijekom cijele godine – a ne samo u tekućem mjesecu – ima na sebi trendovsku krinku koja postaje kolektivna maska ispod koje se možda sramežljivo skriva doza osobnosti. Samo što su cvike pretamne da se ona uoči, a i sam njihov vlasnik ocijenio je da je glavna struja prejaka da bi se borio protiv nje. I zato plovi nizvodno.

Kritika nekritičkog uma

Pustimo sad vanjska obličja izražavanja individualnosti i zavirimo ispod starki, štikli i ostalih uniformi. To što svi nose ono što im je naređeno kao posljedica modnog brainwasha nije toliki problem koliko je problematičan manjak unutarnje osebujnosti. Zapljusnuti smo pričom o šljokicama, blještavilu i reflektorima (ispod kojih se ne nalazimo mi sami). Od toga što modni autoriteti diktiraju krojeve, materijale i boje, puno je veći razlog za zabrinutost činjenica da mediji diktiraju koje misli treba misliti. Kritički razmišljati nije kul. Descarteova Mislim, dakle jesam evoluirala je u Trošim (lovu koju nemam), dakle jesam. Ili pak Lajkam, dakle jesam.

Whose thoughts are you thinking?

Dok se pitate jesu li vaše misli zaista vaše ili ste ih samo čuli dovoljno puta, evo nekoliko naputaka za očuvanje vašeg najvećeg kapitala koji vam banke ne mogu oduzeti kao rezultat ovršnog postupka – osobnosti:
- Većina nije uvijek u pravu, naprotiv. Ljudi koji su ispisivali povijest obično su bili u manjini ili usamljeni u svojim stajalištima.
- Usudi se plivati uzvodno.
- Imati vlastito mišljenje ili pročitati knjigu bolje je ulaganje u sebe od kupnje novog, moćnijeg mobitela.
- Nemoj dopustiti da ti lajkanje postane vrhunac pisanog izražavanja.

Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.
(1984., G. Orwell)

Mediji lažu.