Ovako izgleda neformalno učenje

Ovako izgleda neformalno učenje

Prijavila sam se na trening The Essence of Coaching jer me oduvijek nekako svi putovi vode prema coachingu iako se smatram introvertom kojem pozornica nije prirodno stanište...

Coaching is not about offering solutions. Coaching is structured, supportive dialogue.

Prvi korak: informiranje

Prijavila sam se na trening The Essence of Coaching (u prijevodu esencija/srž coachinga), koji se održao u nizozemskom Arnhemu, jer me oduvijek nekako svi putovi vode prema coachingu iako se smatram introvertom kojem pozornica nije prirodno stanište. Moje coaching iskustvo započelo je radom u osnovnoj školi, a nastavilo se treniranjem odraslih putem programa Erasmus+. Zanimljivo, nisam ni znala za alat za mobilnost mladih i stručnjaka za rad s mladima, Salto Youth, dok nisam došla na predavanje u Info zoni u kojem je Zonina zaposlenica Ada predstavila protokol prijave. Već sljedeći dan, dok sam još bila zagrijana, registrirala sam se na Salto te popunila prijavu za dotični seminar. Odabrala sam The Essence of Coaching jer mi je odmah klikao kao nešto što bi mi zaokružilo dosadašnje iskustvo. Nakon mjesec dana saznala sam da sam od nacionalne Agencije za mobilnost i programe EU odabrana za sudjelovanje u treningu, te sam počela s pripremama za odlazak na trening. Što očekivati od seminara pod ambicioznim nazivom srž coachinga? Kako u dva i pol dana programa doći do same srži podučavanja?

Učenje sa sudionicima iz 10 zemalja

Na seminaru je bilo dvadeset sudionika različitih dobnih, spolnih kao i psiholoških profila te tri trenera (glavni trener te dva ko-trenera). Seminar je, sve u svemu, bio jako dinamičan i koristan, te, iako je sam naziv seminara na početku zvučao pretenciozno, mislim da smo najzad došli do srži treniranja.

Sudionici su bili iz sljedećih zemalja: Hrvatska (čak nas dvije iz Splita), Nizozemska, Rumunjska, Njemačka, Mađarska, Slovenija, Irska, Engleska, Poljska i Portugal. Svi su bili jako otvoreni te jako dobro govorili engleski. Tu je bilo inžinjera, poduzetnika, trenera, ekonomista, ali zajednički nazivnik svim sudionicima bio je da su svi na neki način trebali vještine podučavanja, bilo za posao ili volontiranje.

Upoznavanje i integracija

Prvu večer, nakon večere u hostelu, počeli smo s aktivnostima namijenjenima primarno upoznavanju i integraciji. Vježbe su bile poznate aktivnosti za zagrijavanje (warm-ups), razbijanje leda – uklanjanje blokade, treme (ice-breakers), podizanje razine energije (energizers), poput one da odaberemo jednu osobu i okrenemo se tri puta oko nje (cilj je takve vježbe isključivo pozidanje energije za daljnji rad). 3 truths, 1 lie ime je vježbe za bolje upoznavanje koju smo radili: svaki sudionik o sebi napiše 4 rečenice, od kojih su tri istinite a jedna je netočna, pa ostali u razgovoru moraju otkriti koja je rečenica netočna. To su samo dvije ilustracije uvjeta u kojima se odvija neformalno učenje. Vježbe su naizgled jako jednostavne, ali tijekom primjene itekako postaje vidljivo da postižu svoju svrhu.

Neformalno obrazovanje u praksi

Među centralnim je aktivnostima treninga bila ona pod imenom Coach Café: u grupama se naizmjenično odgovaralo na pitanja što za mene predstavlja coaching, koje je moje iskustvo u tom području, što očekujem naučiti o coachingu i za što ga želim koristiti.

Glavni trener, ujedno autor knjige Corepower, Baud iz Belgije, bio je zadužen za objašnjavanje psiholoških obrazaca koji se uočavaju u coachingu. Primjerice, plastično je prikazao da u odnosima imamo obrasce koje preuzimamo, a nije dobro ako ponavljamo samo jedan obrazac (tu je posebno istaknut trokut modela ponašanja: victim – rescuer – persecutor, odnosno žrtva – spasitelj - progonitelj). Nijedan od ta tri obrasca ponašanja nije dovoljan sam po sebi, već je dobitna kombinacija ako se izbalansiraju sva tri.

Jako efikasna vježba bila je s ulogama mentora i učenika: administrator objašnjava situaciju, a potom dodjeljuje uloge. Jedna osoba glumi trenera, druga korisnika. Svi promatrači procesa dobivaju neku ulogu: netko promatra cijeli proces, netko promatra mentora, netko korisnika, netko se fokusira na to je li razgovor orijentiran prema problemu ili prema rješenju, netko promatra situaciju u okviru trokuta spasitelj - žrtva - progonitelj. Zatim, netko promatra kako se postavljaju a netko promatra govor tijela. Svi promatrači fokusiraju se na svoj dio zadatka u cijelom procesu. Vježba je korisna jer njome budimo svijest o svim dijelovima procesa, na koje inače možda ne bi obraćali pozornost. Naglasak je stavljen na različite tipove učenja: neki ljudi ne upotrebljavaju riječi da bi opisali realni svijet, već slike, simbole, pokrete... Toga trebamo biti svjesni kad smo u ulozi mentora.

Jedna vježba zvala se Coaching will te je njena svrha bila promotriti koliko imamo prostora za napredovanje u coachingu - tako smo u obliku mentalne mape promatrali procese kao što su samosvijest, slušanje, postavljanje pitanja, promatranje, samopouzdanje i gradnja odnosa. Svakom od tih komponenata dali smo određeni postotak za kojeg mislimo da smo trenutno, a potom označili drugi postotak – onaj koji želimo dosegnuti u određenom vremenskom razdoblju.

Sve što smo radili pripada kategoriji neformalnog učenja. Takozvano neformalno učenje obuhvaća jako širok dijapazon metoda. Svi smo mi prošli kroz više-manje formalno obrazovanje te smo zaboravili da se možemo educirati i na druge načine, a ne samo memoriranjem informacija. U neformalnom učenju, koje se odvija u brojnim edukacijama programa Erasmus + postoji struktura, ali nema klasične evaluacije i atmosfera u kojoj se usvajaju nova znjanja uglavnom je potpuno opuštena.

Misija ostvarena

Možda je najvažniji cilj samog treninga integracija i razmjena iskustva s drugim ljudima. Od dvadeset kandidata postava je bila jako heterogena, od dobne skupine do zanimanja i područja interesa. Budući da smo svi stavljeni u neprirodne uvjete, svi zajedno u jednu prostoriju (poput nekog kemijskog eksperimenta u kojem se u posudu ubace svi sastojci pa se promatra kemijska reakcija i konačni produkt) mora doći do neke reakcije. Dolazi do povezivanja, što je i krajnji cilj ovakvih i sličnih edukacija.

Iako je trening bio jako kratak, bio je iznimno visokog intenziteta. Mogu reći da su ostvareni brojni ciljevi treninga, od onoga kako upotrebljavati coaching kao učinkovit alat u podržavanju iskustva učenja unutar Erasmus Plus aktivnosti pa do razvijanja “trenerskog stava”, te vještina rada na razvijanju potencijala i jakih strana onih koje trenirate.

Osim toga, trening je bio koristan zbog upoznavanja s različitim profilom ljudi i stvaranja kontakata, zbog prikupljanja novih ideja i širenja horizonta, zbog vježbanja engleskog jezika i upoznavanja raznih načina na koji se provodi neformalno obrazovanje a u konačnici i zbog reklamiranja Hrvatske (svi smo mi na takvim skupovima ambasadori naše zemlje, ostali će sudionici više vjerovati živoj osobi nego Googleu).

Po povratku kući...

Razmišljala sam kako iskoristiti ovo iskustvo tako da se ono ne zaustavi samo na osobnom benefitu, već na nečemu što će biti od interesa za mlade. Mislim da je ključan moment edukacija mladih koji u velikom broju slučajeva uopće nisu upoznati s mogućnošću odlaska na ovakve edukacije. Pod edukacijom mladih mislim primarno na njihovo informiranje, da im se pravovremeno pruži korisna informacija. Osim sudjelovanja u informiranju mladih kroz članke, sastanke i slično, rado bih volontirala na način da sudjelujem i u organiziranju i održavanju radionica u kojima će se demonstrirati slične vježbe kako bi se studenti i ostali mladi otvorili prema drugim mogućnostima učenja od onog formalnog.

Info zona Facebook