O jednim zelenim vratima u Splitu

O jednim zelenim vratima u Splitu

Zelena vrata koja vode u knjižaru Morpurgo pričaju drugu priču, o drugoj manjini ali istom gradu, koji ju je prihvatio u doba kada je to bio izuzetno tolerantan čin...

Kraj jednih zelenih vrata blizu Dioklecijanove palače postoji ploča, usmjerena prema turistima, koja naznačava da je tu molitveni prostor islamske zajednice u Splitu. Nekad kad tu prođem, zamišljam kako izgleda iznutra. Možda je to jer me malo i podsjeća na moje prvo studentsko putovanje u Istanbul. Kad smo nakon iscrpljujućeg puta busom ujutro stigli u grad i kad smo ispod sebe ugledali Bospor, prošaran bijelim točkama brodova, uhvatila nas je luda radoznalost. Naših pet dana provedenih u gradu bilo je puno novih iskustava, kao trenutak kad je u plavoj džamiji nestalo struje. Najednom je sve oko nas bilo tamno plavo, zbog obojenih plavih prozora kroz koje je prolazilo svjetlo. A u sumrak, pogotovo kada smo se vraćali brodom prema gradu, ljubičasta bi magla zamotala grad, njegove kroviće i minarete. Sigurna sam da je to zbog mojih živih sjećanja iz Istanbula, ali često kad prođem pokraj tih zelenih vrata, zanima me što je iza i kako sve to izgleda. Kakav je tepih? Tko tu dolazi? Od kuda? Kakve običaje nosi sa sobom? Drago mi je kada grad ugošćava više kultura, ljudi i priča, kada me može iznenaditi nečim novim.

Mala pobjeda jednog mladog profesora

Šta mislite o izbjeglicama iz Sirije?, bilo je pitanje koje je prijatelj koji stažira u jednoj splitskoj gimnaziji pitao svoj razred. Odgovori su varirali, od glasnih Nećemo ih! do onih koji su sadržavali suosjećanje, pa i onih koji su odavali nezainteresiranost. Kako je tako nešto i očekivao, novi profesor odlučio je da bi bilo dobro da posjete upravo onaj isti molitveni prostor te da će im možda iskustvo iz prve ruke promijeniti mišljenje. Ipak je lakše osjećati averziju prema onima koje nikad nisi upoznao. Ispred ulaza u prostor, iako su profesora učenici voljeli, neki su počeli protestirati da nikako ne žele unutra. Protest je završen kada je iz prostora izašla časna sestra, koja se upravo pozdravljala sa ženom imama. Učenici su onda zašutjeli, zbunjeni njihovim dobrim odnosima. Nakon primitka i nakon što im je voditelj prostora pokazao prostor, ispričao priču o njihovom nastanku i stavovima, slikali su se svi na tepihu prostora, za sjećanje. Na povratku nije više bilo gunđanja i novi je profesor bio zadovoljan ovom malom pobjedom.

Dijeljenje javnog prostora ljude čini tolerantnijima

Izbjeglice se ne mogu ignorirati niti će nestati. Predviđa se da će do 2017. u Europi sveukupno biti 3 milijuna izbjeglica (1). Još se puno veći broj imigranata predviđa u budućnosti, kada će ljudi biti prisiljeni odlaziti iz zemalja pogođenih prirodnim katastrofama. Iako Hrvatska nije perspektivna zemlja za njih, barem trenutno, sigurno će se i u Hrvatskoj osjetiti promjene. U svijetu danas imamo mnogih problema, svjetska populacija raste. Rješenja raznih kriza koje čekaju (problem pitke vode, ratova, rastući nivo mora) zahtijeva suradnju brojnih zemalja na razini na kojoj se to još nije dogodilo i vjerojatno još dugo neće. Do tada će biti sve više i više raseljenih ljudi. Uz brigu oko stranaca koji će doći, zaboravlja se ideja da je raznolikost često i doprinos koji čini neku sredinu bogatijom, zanimljivijom i, na koncu, tolerantnijom. U gradu, čak i ako se ne znaju osobno, činjenica da ljudi dijele javni prostore čini ih tolerantnijima. To je sigurno jedna od prednosti života u gradu - što nije dosadno. Što na jednom mjestu ima drugačijih vjerovanja, poimanja svijeta, života i, još bolje, što možeš doći u kontakt s njima. A ti kontakti mogu biti značajni.

Priča o 1600-ima i Židovima u Splitu

To nas vraća do Pjace i do jednih drugih zelenih vrata sa velikim zlatnim slovima. Ta vrata podosta su poznatija od vrata malog molitvenog prostora – ona su tu već preko 150 godina (2) i vode u knjižaru Morpurgo. Ona pričaju drugu priču, o drugoj manjini ali istom gradu, koji ju je prihvatio u doba kada je to bio izuzetno tolerantan čin.

Godine su 1600-e a mjesto radnje je Mletačka Republika, u koju imigriraju Židovi protjerani iz Španjolske i Portugala. U to je doba Mletačka republika bila vrlo otvorena Židovima i dopuštala im je prava kakva nisu imali u drugim dijelovima Europe. Split je, kao dio Republike, također primio židovsko stanovništvo i čak je bio među najtolerantnijim gradovima Mletaka. Za razliku od generalnog pravila u drugim gradovima, u Splitu su oni živjeli po gradu izmiješani s lokalnim stanovništvom (3). Tada je, čak i u Mletačkoj Republici, bila praksa da Židovi žive u svom “getu”, tako da je situacija u Splitu bila kranje neobična (židovski get u palači je nastao tek 200 godina kasnije). Ovakav suživot donio je i niz zanimljivih prilika za Split. Kada se razmišljalo o povoljnom mjestu za luku između Venecije i Istoka, Židov Daniel Rodriga predložio je Split (3). Iako je taj prijedlog zaživio sa zakašnjenjem, zbog njega je Split dobio veću važnost kao luka i doživio razvoj kao grad. Židovi u Splitu bavili su se raznim vrstama trgovina koje su doprinosile ekonomskom razvoju grada. Tako je Split imao sreću što je bio dom knjižnici Morpurgo. Već kao četrnaestogodišnjak Vid Morpurgo, Splićanin iz židovske obitelji, osnovao je malenu posudbenu knjižnicu. Kada je kasnije vodio knjižaru Morpurgo, kako bi unaprijedio kulturu u Splitu, povezivao se s iznozemnim knjižarama u Veneciji i Trstu, tako da je njegova knjižara dobila puno veći broj dobrih knjiga te je postala najuglednija knjižara u Dalmaciji (3). Vid Morpurgo također je pokrenuo Dalmatinski godišnjak koji je publicirao tekstove raznih dalmatinskih intelektualaca. Ove stvari u to su doba bile rijetko kulturno dobro, čemu svjedoči činjenica da je knjižnica Morpurgo među najstarijim knjižnicama u Europi. Zanimljivo je vidjeti iz povijesti šta se sve dobro može izroditi iz odluke da se grad dijeli s nekim kome ta prilike treba. Kad kulture skupa žive i poštuju se, umjesto da se promatraju sa sumnjom.

Nije loše kad vas grad u kojem živite može iznenaditi. Kad se u moru istog pojavi i nešto različito. A stvarno je gubitak što se drugačije gleda kao loše. Ima previše straha i predrasuda a premalo optimizma o svemu čemu doprinosi raznolikost u gradovima. Prema podacima iz 2011. godine, u Splitu ima malo pripadnika nacionalnih manjina, i svi skupa - Albanci, Bošnjaci, Bugari, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Njemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijanci, Turci, Ukrajinci, Vlasi, i Židovi – čine samo 3% gradskog stanovništva. No vjerujem da će u budućnosti manjina biti više zbog razvoja turizma i zbog sve većih migracija ljudi u Europu.  Ako budu prihvaćeni, sigurna sam da će doprinijeti Splitu - dat će mu više priča, kulturnih pečata i još jedan sloj povijesti.

Reference

1. Strupczewski, Jan. EU executive sees three million migrants by 2017. Reuters. 5-11-2015. http://uk.reuters.com/article/uk-europe-migrants-costs-idUKKCN0SU1BL20151105. (pristupljeno 13.04.2016.)

2. Pejković-Kačanski, Maja. Mala knjižara Vida Morpurga iz Splita slavi veliki, 150. rođendan. Večernji list. 19-11-2010. http://www.vecernji.hr/knjige/mala-knjizara-vida-morpurga-iz-splita-slavi-veliki-150-rodjendan-217836.(pristupljeno 13.04.2016.)

3. Kralj, Lovro. Pregled povijesti Židova u Splitu. 2011. https://regskordinator.files.wordpress.com/2013/06/2-kralj-lovro-pregled-povijesti-c5beidova-u-splitu.pdf. (pristupljeno 13.04.2016.)


Info zona Facebook