Novi strip Bore Pavlovića!

Novi strip Bore Pavlovića!

Ovom ekskluzivnom recenzijom vam donosimo hrvatsku premijeru izvadaka iz ovoga zasada samo francuskog izdanja.

Ipak se mogu živjeti dječački snovi, a strip crtač Boro Pavlović je pravi dokaz za to. Samozatajan, ne "žuga" i ne žali se kako non stop radi, ne mistificira svoj posao stavljajući tako sam sebe na nekakav pijedestal iznad drugih, davajući si time na važnosti kao mnogi drugi. Ne, on samo voli svoj posao i svakodnevno uživa u discipliniranom i često cjelodnevnom radu.

Karijera međunarodnog stripaša koji je osvojio svijet

Pavlovića smo imali prilku ugostiti na Stripaškom kružoku 2016. godine u Klubu Zona, kad nam je pričao o svojim počecima i uzletima kao strip crtača za veliko i zahtjevno francusko tržište. Karijeru stripaša je započeo 1988. godine sa albumom Chroniques du Chevalier Tarwe te serijalom od četiri albuma Roxalane. Zanimljivo je da Boro Pavlović već s prvim strip albumom započinje dugogodišnju suradnju za jednog od najsnažnijih francuskih izdavača Les Humanoïdes Associés, za koje su tada crtali i velikani poput Moebiusa, Bilala i drugih majstora, zvučna imena čak i sekundarnom poznavatelju strip umjetnosti. Usporedno je godinama s obitelji živio i radio u Oslu, također za Norveške izdavače. Zadnji naslov u suradnji s Les Humanoides je El Nino, strip serijal u sedam albuma koji je osvojio svijet, preveden je na šesnaest jezika. U Hrvatskoj je El Nino izdan u dvije integralne knjige, a prva je rasprodana. Upravo je s tim hit serjalom Pavlović 2002. godine započeo dugu i uspješnu suradnju sa scenaristom Christianom Perrissinom. El Nino završava 2009., a Les Humanoïdes Associés odlazi u stečaj. Večina crtača i scenarista prelaze u jednu od vodećih izdavačkih kuća Glenat. Dvojac za Glenat kreira album Alexandra David-Néel - Les chemins de Lhassa, a zatim strip serijal Les Munroe.





U prosjeku Boro nacrta jedan album godišnje

U prosjeku Boro nacrta jedan album godišnje, što nije malo pogotovo ako se uzme u obzir da Pavlović crta po scenarijima koji su pretežno realistične avanture, povijesni stripovi i romansirane povijesne biografije. S obzirom na ozbiljnost francuskog strip tržišta i zahtjevnost njihove publike kada se radi o povijesnim ili realističkim stripovima, potrebna je velika crtačka i zanatska dosljednost. A u toj maniri za istog izdavača je dvojac Pavlović-Perrissin nastavio i s najnovijim strip pothvatom John Tanner.

Prvi album Johna Tannera je u deset najpopularnijih naslova, a sljedeći broj će - uskoro!

Prvi album Johna Tannera je objavljen u rujnu 2019. i od tada broji preko 20 tisuća prodanih primjeraka što ga stavlja u deset najpopularnijih naslova tog visoko konkurentnog tržišta. Crtan je dvije godine, a sljedeći broj bi trebao biti gotov vrlo skoro. Baza priče o Johnu Tanneru (1780.-1845.) je istinita, tako da možemo reći da se radi o romansiranoj biografiji. Priča započinje 1789. godine u sjevernoj Americi. John Tanner ima 9 godina, sin je župnika na farmi koji živi sa svojom djecom, drugom suprugom i dva crnačka roba na maloj farmi u Kentuckyju. Jednog proljetnog jutra kad je njegov otac na poljima sa starijim bratom i dječacima, John kojem je zabranjen izlazak, iskrada se iz kolibe u potrebi za samoćom. Tada ga otimaju dva Indijanca iz plemena Ottawa. Doveden silom u njihovo pleme, usvaja ga Indijanka koja je u njemu vidjela zamjenu za njezinog sina koji je otišao nekoliko mjeseci ranije. John će silom prilika postati punopravni član plemena, zatim ratnik i sudjelovati u ratovima protiv Bijelaca...





John Tanner je crtan u domeni dokumentarnog realizma

Boro Pavlović je za ovaj strip album od nekih osamdesetak stranica proveo nemali broj sati i dana u Gradskoj knjižnici Marko Marulić, a kaže da su mu od velike pomoći u traženju mnogobrojne dokumentarističke arhive bile knjižničarke Vesna i Marija. Kod zahtjevnosti komunikacije s scenaristom, izdavačem te prijevodom, neizostavna Borina partnerica je godinama i supruga Lidija, bez koje mnogo što ne bi bilo moguće, a tu su i asistentsko/kritičarske snage njihovih, također ka likovnosti usmjerenih kćeri, Simone i Nine. John Tanner je crtan u domeni dokumentarnog realizma, što znači da crtač treba biti deskriptivan i dosljedan u crtanju artefakata određene kulture, u ovom slučaju: fizionomija različitih rasa, plemena, izgledi nastambi i utvrda, izgled tadašnjih karti, nošnja, oruđe, oružje, flora i fauna itd. Crtež olovkom ide u prilog Pavlovićevoj realističnoj svježini rukopisa. Ono što moramo primjetiti je prejaki kolor Alexandrea Boucqa koji je baš samo to - prejak, odnosno nedovoljno transparentan te u nekim segmentima guši svježinu crteža, davajući mu nenamjernu težinu. Srećom za likovne sladokusce u izdanju su uz predgovor i pogovor Borine studije s olovkom u kojima se može vidjeti vještina crteža bez ikakvog "ometanja" kolora.

Ovom ekskluzivnom recenzijom vam donosimo i hrvatsku premijeru izvadaka iz ovoga zasada samo francuskog izdanja, nadajući se da će potaknuti domaće izdavaće na objavljivanje još jednog obećavajućeg strip serijala, iskusnog tandema Pavlović/Perrissin.

Info zona Facebook