Noćno nebo - zajednički prostor

Noćno nebo - zajednički prostor

Jedna od posljedica suvremenog života jest da nam noćno nebo nestaje iz sfera viđenoga, a s njim i romantika i spiritualni, filozofski istraživački duh koje ono pobuđuje u nama. Ipak, na moru, na obali, još ga ima.

Astronomija potiče dušu da gleda gore, i vodi nas iz ovog svijeta u drugi.
Platon

Mjesec i noćno nebo: najstariji zajednički prostori

Jeste li ikad, gledajući Mjesec noću, pomislili da upravo sad netko drugi, na nekom drugom dijelu zemaljske kugle, gdje je također noć, promatra isti mjesec? Tu osobu vjerojatno nećete nikada sresti, ali u tom vas je trenu nešto povezalo - pogled u isti objekt na nebu. Pri dubljem razmišljanju nije teško zaključiti da su Mjesec i noćno nebo zapravo najstariji zajednički, javni prostori čovječanstva. Svi ljudi koji su ikad živjeli na Zemlji posjetili su ih barem pogledom i imaginacijom. Iako više ne ovisimo o zvijezdama za putokaze ili za previđanje godišnjih doba, i dalje se divimo tom misteriju što nas okružuje, tom ogromnom prostranstvu u kojem se nalazimo i o kome znamo tako malo.

Svugdje oko nas nalaze se znakovi da smo dio svemira. Nekoliko je činjenica dovoljno da i najdosadniji dan okrenu naopako. Svima dobro znane statičke smetnje na analognom televizoru sastoje se od 1% kosmičke pozadinske radijacije, preostale od velikog praska (1) i atomi koji nas čine jednom su se stvarali u unutrašnjosti urušavajućih zvijezda (2). Naš mjesec, imamo li na umu njegovu veličinu, ustvari nije mjesec već planet blizanac koji kako vjerujemo je davno odlomljen od Zemlje udarcem meteora, te sada drži vrtnju i nagib Zemlje u ravnoteži koja omogućava stabilnost godišnjih doba i a koja je bila važna za razvoj života. Ako ste ikad razmišljali kako bi izgledalo kad biste došli do ruba svemira, odgovor bi bio nikako, zato što svemir nema ruba. On se, prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, savija na način koji ne možemo zamisliti. Možemo ga zamisliti kao pokrivač sastavljen od vremena i prostora, koji ima određeni oblik ali je istovremeno bez granica. Teoretski, kada bismo od Zemlje krenuli u jednom smjeru došli bismo opet do mjesta s kojeg smo krenuli.

Nebo nad otocima: Brač i Lastovo

Jedna od posljedica suvremenog života jest da nam noćno nebo nestaje iz sfera viđenoga, a s njim i romantika i istraživački duh koje pobuđuje u nama. Ipak, na moru, na obali, još ga ima. Prva vedra noć, prva šetnja uz more - i tu je.

Prije skoro 100 godina mule svećenika Nikole spuštale su se krševitom bračkom zemljom u dolinu usred otoka, daleko od svakog naseljenog mjesta. Na sebi su nosile zamotane dijelove tada najmoćnijeg teleskopa na ovim prosotorima. Teleskop je dolazio iz bečkog sveučilišta, gdje ga je svećenik, skupa s tadašnjom astronomskom knjižnicom, naslijedio od svog profesora Edmunda Weissa (3). Mjesto gdje se teleskop prenosio bila je pustinja Blaca, samostan izgrađen u 16. stoljeću u stijenama i špiljama Brača, daleko od civilizacije. Pustinjaci koji su tu boravili imali su ulogu širenja znanja djeci iz lokalnih sela koja bi tu dolazila na edukaciju, donoseći umjesto školarine jednu cjepanicu za grijanje. S obzirom na ljubav prema znanju, nije čudno što je mladi svećenik Nikola Miličević, školovan u Beču, imao veliku ljubav prema astronomiji i posvetio veliki dio svog vremena istraživajući noćno nebo. Iz Beča je donio svoje instrumente i knjige te u samostanu na Braču napravio osobni opservatorij. Simpatično je zamisliti da su ga tu, gotovo usred ničega, iz Njemačke, Poljske i Austrije posjećivali poznati astrofizičari tog doba. Iz svoje pustinje dopisivao se s drugim poznatim astronomima tog vremena, dobivajući od njih danas rijetke primjerke astronomskih publikacija, koje se tamo i dalje nalaze. Izoliranost svećenika ponekad je predstavljala barijeru između njega i svijeta, kao na primjer kada je 1943. godine otkrio novi komet, ali zbog rata nije mogao dojaviti znanstvenoj zajednici (4). Ipak, njegova otkrića tijekom života i njegov doprinos astronomiji ipak su prepoznati pa su dva asteroida imenovana po njemu i po otoku Braču (5). Zabačenost tog mjesta, i potpuni mrak koji je sigurno tada bio tamo, sigurno su činili savršene uvjete za gledanje zvijezda.

Ako otputujemo nekoliko sati prema pučini, na otoku Lastovu se može pronaći najtamnije nebo u Europi, osim na vrhu La Palme na Kanarskim otocima (6). Zato se tamo može vidjeti Mliječna staza koja se pruža do horizonta, a umjesto teleskopa vam trebaju samo dalekozori. Lastovo nema zvjezdarnice, ali se među entuzijastima astronomije zna da je to izvrsno mjesto za promatranje noćnog neba.

Nebo nad obalom:  nekad se gledalo i sa Sustipana a danas s Mosora

U gradovima na obali zvijezde se ipak mogu vidjeti u nekim rubnim dijelovima. Noćno nebo istočne obale Jadrana puno je manje zagađeno svjetlom od većine zapadne Europe, za koju se smatra da je 99% nema čisti pogled na noćno nebo zbog prevelikog zagađenja svjetlom ili smogom (7). S obzirom na povijest plovidbe, čini se logičnim da su gradovi na moru imali veći doticaj s astronomijom. U svakom slučaju, danas mnogi gradovi uz Jadransku obalu – Hvar, Makarska, Split, Rijeka, Višnjan (blizu obale) –  imaju svoj opservatorij. Splitsko zvjezdano selo na Mosoru izraslo je iz Društva amaterskih astronoma koji su bili najaktivnija takva skupina na području bivše države. Imali su mali opservatorij na Sustipanu, čiju su kupolu sami izgradili te su, kao i većina astronomskih udruga, bili željni svoj entuzijazam i ljubav prema nebu podijeliti s drugima – njihova je zvjezdarnica u Splitu bila otvorena građanstvu.

S vremenom se pojavila potreba za izvangradskom zvjezdarnicom, pa se zvjezdarnica na Sustipanu preselila na brdo Makirina na Mosoru (8). Na novoj lokaciji, samo 20 km udaljenoj od centra Splita, pogled na nebo puno je bistriji jer je na visini od 700 m manje vodene pare u zraku, što je razlog zbog kojeg je većina važnijih svjetskih opservatorija na višim točkma zemljine površine. Sama okolina zvjezdarnice u Zvjezdanom selu Mosor je dovoljan razlog da je posjetite – u jednom smjeru vide se svi otoci iza Splita, dok se u drugome vide najviši vrhovi Mosora. Zvjezdarnica, koju dijeli 40 udruga iz raznih područja tehničkih znanosti, danas nudi niz programa za osnovnoškolce i srednjoškolce, uključujući i školu astronomije u kojoj djeca mogu prenoćiti nekoliko noći u na Mosoru. Za građane je opservatorij otvoren vikendima, kojima se također može organizirati noćni smještaj. Ove godine zabilježen je i veliki broj starijih posjetitelja, ali čini se da je zvjezdarnica ipak nepoznata većini u Splitu, što je stvarno šteta jer nudi i predavanja, edukaciju i promatranje noćnog neba te ima svog dežurnog astronoma. Nekoliko puta godišnje organizira se i besplatni prijevoz iz Splita do zvjezdarnice, ali mislim da bi njena prisutnost u gradu mogla biti i veća jer je ona stvarno od velike vrijednosti. Nadam se da će se i istraživačke aktivnosti zvjedarnice u budućnosti još razvijati, po uzoru na zvjezdarnicu u Višnjanu, u kojoj je kroz suradnju sa znanstvenicima i putem ljetnih škola otkriveno 1700 manjih tijela u našem Sunčevom sustavu (9).

Noćno nebo: prostor koji svi dijelimo

Svi koji su boravili na otocima ili na dijelovima obale daleko od gradskih svjetala, sigurno se lako mogu prisjetiti prizora tisuća zvijezda koje se vide noću. Ovaj pokrivač je dio gotovo svakog noćnog iskustva na moru, svake šetnje i svakog sjedenja na klupi s prijateljima. Ako ste ikad ležali na plaži noću i gledali gore, vjerojatno ste vidjeli i nekoliko meteora kako se probijaju kroz zemljinu atmosferu.

Od početka civilizacije pa sve do danas, nebo nas fascinira, zaokuplja našu maštu i um. U nebeskim ciklusima i kretnjama tražili smo spiritualnost i razvijali znanost. Sve civilizacije gledale su u noćno nebo: ta nas univerzalija spaja kroz vrijeme, ta želja za znanjem, ali i uživanjem u ljepoti koja je toliko veća od nas samih. Trebamo biti svjesni da se danas rijetko gdje vidi noćno nebo i da je to najveći javni prostor koji svi dijelimo i u kojem možemo uživati.


Reference:

1. Bryson, Bill. A Short History of Nearly Everything. New York: Random House Large Print in association with Broadway Books, 2003

2. Moyer, Michael. Carl Sagan’s Star Stuff Made Real. Scientific American. 10-9-2012 [www.scientificamerican.com/article/carl-sagans-star-stuff-made-real/]

3. Ivanišević, Goran. Zvijezdarnica. Pustinja Blaca – Brač.  [www.zvijezdarnica.com/astronomija/osvrt/pustinja-blaca-brac/659 (posjećeno 27.10.2015.)]

4. Andreić, Željko. Astronomski putopis: Pustinja Blaca. Čovjek i svemir, broj 2. 1984. [www.zvijezdarnica.com/mediji/skrinjica/astronomski-putopis-pustinja-blaca/1522]

5. A Glagolithic Hermitage on Brac. www.like.croatia.com. 6-1-2014. www.like croatia/news-tips/blaca-the-desert-of-glagolithics/ (posjećeno 27.10.2015.)

6. 2nd International Symposium for Dark Sky Parks and 2nd International Dark Sky Camp. www.darkskiesawareness.org 19-9-2009. www.darkskiesawareness.org/lastovo.php (posjećeno 27.10.2015.)

7. Hodson, Mark. Best Travel Destinations for Stargazing. Huffington Post. 2-10-2012. www.huffingtonpost.com/mark-hodson/best-travel-destinations-stargazing_b_1929640.html (posjećeno 27.10.2015.)

8. Zvijezdano selo Mosor, O udruzi. www.zvijezdano-selo.hr (posjećeno 27.10.2015.)

9. Višnjan Zvijezdarnica. www.astro.hr/istrazivanje.html (posjećeno 27.102015.)


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.






Info zona Facebook