Nakon školovanja slijedi - zastoj

15_04_2015 / 17:03h  |  Autor: Kristina Tešija  |  Foto: Martina Vuković, arhiv
Nakon školovanja slijedi - zastoj

Ako ti mogući poslodavac kaže da si premlad i da za tebe ima još vremena, da traže nekog tko je stariji, možda je vrijeme da to shvatiš kao znak da je potrebno nešto poduzeti umjesto pognuti glavu i potražiti sreću na drugom mjestu.

 - Vi ste mladi, na vama svit ostaje - mnogo je puta uzdahnuo moj otac nakon što bi izgovorio ove riječi, obično nakon mog kukanja da nije ni nama tako lako i da je ponekad pritisak prevelik, ma koliko mladi, obrazovani, umreženi i sposobni bili. Oko nas se množe prilike, izgleda da je sve lakše nego ikada: putovati, studirati, preseliti se, upoznavati, prijateljevati, zaljubiti se, raditi. Opcije vrište sa svih osam strana svijeta, a ljudi koji su tek iskoračili iz okvira koji mladost trpa u razdoblje od petnaeste do tridesete godine već žale što se sve ove silne prilike nisu pojavile malo prije – jer nekako izgleda da je zaista toliko mnogo mogućnosti sada pred nama da čovjek jednostavno ne zna kamo bi i što bi prvo.

Nakon školovanja - zastoj

Dok si na donjoj granici mladosti, tinejdžer koji i ne razmišlja o umrežavanju i stjecanju relevantnog iskustva sezonskim poslićima ili volontiranjem, nitko te zapravo ni ne upozori koliko će te zastoja čekati u nadolazećem „lagodnom“ životnom razdoblju. Odgovorno uploviš u srednje mlade godine i zaokupe te škola, studij i razmišljanje da zagrijavanjem stolice i izvršavanjem obaveza gradiš temelj za bolju budućnost. Znate ono, samostalnost, tišina nekog samo tvog prostora, bavljenje onim u čemu si stručnjak i mjesečna suma koja će ti omogućiti sve ono što bi trebalo spadati u normalne ljudske potrebe i želje, a ne u luksuze. Ubrzo uslijedi zastoj. Završiš sa školovanjem i nađeš se u nekom čudnom međuprostoru; još uvijek osjećaš onaj lagani pritisak u pozadini svijesti zbog kojeg svaki trenutak proveden u ljenčarenju začiniš dozom grižnje savjesti jer još uvijek misliš da bi trebao učiti ili pisati diplomski rad dok, s druge strane, ni ne znaš to sa sobom kada ti skripte i ispitni rokovi nisu više glavni izvor stresa. Kako preskočiti tu provaliju koja dijeli tebe kao zbunjenu jedinku koja ni ne zna što reći i napraviti na Zavodu za zapošljavanje od osobe koja subotom odmara na nekom rabljenom kauču koji si je priuštila od prve plaće?

Postapokaliptično preživljavanje - kako se snaći u odraslom svijetu

Odjednom shvatiš da možda i nisi toliko spreman i da bi ti baš dobro došao neki kolegij Postapokaliptično preživljavanje – kako se snaći u odraslom svijetu dok sastavljaš motivacijska pisma koja više nalikuju na premetaljke u kojima samo mijenjaš redoslijed izlizanih rečenica razmišljajući želiš li uopće taj posao. A istina je da bi radio bilo što, samo da od nekud kreneš. Pa čitaš oglase, pišeš molbe, raspituješ se i nakon ručka malo kukaš ocu koji zaista vjeruje da bi on, s tvojim godinama u današnjem svijetu, zasigurno promijenio svijet; uzeo ga u ruke i prodrmao tako jako dok mu na pod pokraj nogu ne bi ispalo nešto što mu u potpunosti odgovara. Koliko god guraš i guraš, zastoji te sve više sustižu. Kako započeti bez relevantnog radnog iskustva koje je na tržištu rada cjenjenije od zdravog bubrega na crnom tržištu organa? Mjere za poticanje zapošljavanja mladih pružile su ti zrnce nade i šansu da skupimo tu vrijednu godinu dana radnog iskustva iako, kako vrijeme odmiče, sve ti je jasnije da je ta godina zapravo samo produžetak agonije jer je očigledno da će već sljedeće godine na tvom mjestu biti netko drugi, a ti ćeš opet biti u nekom međuprostoru – jednu godinu stariji, ali ne baš spremniji.

Nakon faksa te ne čeka posao

I onda nastaviš tamo gdje si stao, ali sada imaš iskustva, sada ti se barem to ne može prigovoriti. Ali mlad si. Mlad, i kao takav si još uvijek neiskusan. Izgleda da ćeš, čak i ako si volontirao, putovao i usavršavao se, nekim ljudima uvijek biti neiskusan dokle god si mlad. Jer godine najviše uče i životnu školu ništa ne može zamijeniti. A ti bilježiš poraze, malo jadikuješ na nekoj kavi s vršnjacima koji su u istom nezavidnom položaju. Jer tako sistem funkcionira, nismo više u vremenu kada si znao da te nakon faksa čeka posao, kako je konstantirao jedan stari profesor kada smo ga prijateljice i ja pozdravile ispred zgrade fakulteta i s nervoznim osmijehom mu priopćile da ni same ne znamo što će biti nakon sljedećeg tjedna, kada nijedna od nas više ne bude studentica.

Razgovor za posao: nisu sva pitanja benigna

Dok prepričavamo apsurdne i čudne razgovore za posao, ni ne razmišljamo o tome koliko su neka pitanja i kriteriji pred koje smo stavljeni (ne)relevantni za posao za koji smo se prijavili. U moru pitanja, kriterija, savjeta i primjedbi koje nas mogu zateći u procesu lova na posao, postoje ona koja držimo normalnima iako se u njima krije diskriminacija na osnovi spola, seksualne orijentacije, religijskih uvjerenja ili dobi. Iako uobičajena, takva pitanja nisu normalna i benigna jer je diskriminatorno ponašanje zakonski, društveno i poslovno neprihvatljivo ponašanje (barem bi trebalo biti). Koliko je god procjena o tomu što je potrebno i relevantno za određeno radno mjesto često subjektivna, ona se može provjeriti u zakonima koji normiraju ovo područje. U Hrvatskoj je od 2009. godine na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije koji ima vrlo važnu ulogu jer njime diskriminacija sama po sebi postaje prekršajno djelo. Do tada je, naime, za njenu prijavu bila nužna povreda nekog dodatnog prava.

Mladi u neuDOBnom položaju

Možda bi pri spomenu dobne diskriminacije većini na pamet pale starije dobne skupine koje se na dnevnoj bazi susreću s očitim primjerima diskriminatornog ponašanja, ali je važno uvidjeti da i skupina mladih, onih na kojima svijet ostaje, nije izuzeta iz takve prakse. Ageism (eng.) pojam je koji govori o nepriznavanju ili ograničavanju prava starosnih skupina, usporedivog s rasizmom ili seksizmom. Upravo je istraživanje, dosjetljivog naziva NeuDOBan položaj, provedeno u 2012. godini, pokazalo da se mladi (36% ispitanih) susreću s direktnom dobnom diskriminacijom, dok se više od polovice ispitanih susrelo s nekim drugim oblikom diskriminacije na tržištu rada.

Ako ti mogući poslodavac kaže da si premlad i da za tebe ima još vremena, da traže nekog tko je stariji, možda je vrijeme da to shvatiš kao znak da je potrebno nešto poduzeti umjesto pognuti glavu i potražiti sreću na drugom mjestu. Na kraju krajeva, da ti netko ukrade bicikl, pokušao bi istjerati pravdu? Što te ovdje koči? Ipak na tebi ostaje svijet iako je, nakon što sam mu dala da pročita ovaj tekst, moj otac promrmljao: - Nije ni vama mladima lako.