Nafta u sumrak nafte

Nafta u sumrak nafte

Odluka da se dopusti bušenje nafte na moru stvarno bi mogla Hrvatsku pretvoriti u izvoznika energije, ali samo privremeno. Ulaganjem u obnovljive izvore energije, Hrvatska bi imala daleko bolje izglede za razvoj u dugotrajnog izvoznika energije.

Sa svojih 5 970 km morske obale, Hrvatska je dom mnogima koji žive uz more, ili bolje rečeno s morem. Tijekom ljetnih mjeseci mnogi se drugi se spuštaju na tu obalu kako bi uživali u ljepoti njezine prirode. Provevši zadnje dvije godine u Splitu, znam da je more lijepo u svim godišnjim dobima. Čak i u najtmurnijem danu u ožujku, šetnja kraj mora transportirat će te u stanje sanjarenja. I kad si sam, ono ti nekako čini dobro društvo.

Uz ovaj osjećaj, koji se nikad neće moći kvantificirati, more donosi i druge poklone. Ono privlači ljude iz drugih zemalja u posjet svako ljeto. Pruža priliku za život mnogim bićima, koja su nam i hrana. Ono je i igralište i javni trg za svakodnevni život u Dalmaciji. Spaja nas s drugim dijelovima svijeta. Čak će se, sve više, snaga njegovih valova i vjetra iskorištavati za stvaranje električne energije. Međutim, stvar koju nikako ne asociramo s Jadranskim morem jest nafta. Ipak, kako saznajemo u zadnje vrijeme, postoje oni koji ga primarno vide kao izvor nafte.

Prljavi posao

Otkriće nafte uvijek se vezuje uz ideju bogatstva. Zemlje s izvorima nafte poput Norveške svjedoče koliko ovakvi resursi mogu povisiti životni standard. Otkriće da postoji nafta s ove strane Jadrana i neposredna dobit koju ona podrazumijeva na prvi pogled mnogima izgledaju kao savršeno rješenje za zemlju koja je posljednjih 6 godina provela u gospodarskoj krizi. Međutim, ideja bušenje nafte iz morskog dna u mnogima izaziva i strah. Što ako se dogodi izljev nafte? Vlada na to pitanje odgovara obećanjima da će se u Jadranu pratiti sve Europske normative o bušenju nafte u moru, da će se provesti bitne ekološke studije te da će se koristiti suvremene tehnologije traženja nafte u moru. Kako god, vidjet ćemo da je bušenje nafte iz mora prljavi posao.

Šteta može nastati već u fazi istraživanja

Offshore bušenje nafte ugrubo se sastoji od tri faze – istraživanja, proizvodnje, i transporta – svaka od kojih prestavlja prijetnju okolišu. U fazi istraživanja, podvodne zračne puške šalju pulseve zvuka prema morskom dnu koji se odbijaju natrag i ukazuju na postojanje ugljikovodika. Ti seizmički udarci mogu potencijalno oštetiti sluh riba i poremetiti njihovo mriještenje, migracije i druge obrasce njihova ponašanja. Pokazalo se da ovi zvučni valovi smanjuju ulov ribe na radijusu od desetak kilometara od mjesta istraživanja. Također je poznato da su mnoge vrste kitova posebno osjetljive na jake zvukove, kao one koje proizvode zračni topovi. Ta vrsta buke može ih potresti i natjerati da se prebrzo dignu na površinu i naposljetku umru od embolije (v. izvor). 2009. i 2011. godine na Garganu i otoku Krfu su se dogodila masovna nasukavanja kitova i sumnja se da je njihov izvor upravo spomenuta istraživanja morskog dna naftnih industrija u talijanskom akvatoriju. 8 Usprkos tome, industrija nafte u Italije ostaje snažna s preko 140 platformi za bušenje nafte i prirodnog plina sa zapadne strane Jadrana (v. izvor).

Studija utjecaja na okoliš - sramotan uradak

U hrvatskom dijelu Jadrana ova prva štetna faza već je počela. Trenutno 6 naftnih kompanija istažuju 29 blokova morskog dna za naftu i plin, svaki od kojih zauzima 1.000 - 1.600 km2. Procjenjuje se da će istraživanja Hrvatskoj u idućih 5 godina donijeti između 500 i 800 miljuna kuna. U međuvremenu, studija utjecaja na okoliš koja se provela doživjela je kritike od aktivista, djelomično jer je gotovo u potpunosti zanemarila utjecaj seizmičkih istraživanja te jer je izrađena u brzom roku, od dva mjeseca (inače bi trebala trajati bar godinu dana). Udruga EkoKvarner nazvala ju je sramotnim uratkom.

Zagađenje tijekom bušenja


Ako razmotrimo dalje proces offshore bušenja nafte, vidjet ćemo da nakon prvog koraka - istraživanja - slijedi bušenje na mjestima gdje je utvrđeno postojanje nafte. Tijekom bušenja morskog dna, kamenje koje se odlama miješa se s naftom i drugim kemikalijama te se često baca natrag u more. Osim uvođenja nafte u more, bacanje ovog kamenja može zgnječiti živa bića na dnu. Tijekom produkcije nafte stvara se takozvana produced water, voda koja se pojavljuje kao nusproizvod bušenja te koja je zagađena naftom i toksinima. Ona se isto uglavnom izljeva u more. U zadnjoj fazi manji tankeri prevoze naftu na kopno. Tijekom transporta, kao i tijekom bilo kojeg od ova tri koraka, može se dogoditi izljev nafte.

Bombardirani smo informacijama sa svih stana pa nam je zato ponekad možda razlučiti pravu opasnost offshore bušenja nafte. Iako se prema statistikama samo 0,001% transportirane nafte prolije - što je daleko manje nego količina nafte koja se prirodno oslobađa u more iz dna – prava opasnost leži u malim izljevima koji se događaju stalno. Prema Guardianu, čak se i u toliko spominjanoj Norveškoj zaobilaze regulacije bušenja nafte, te se mali izljevi u Sjevernom moru događaju.

Možemo li zaista očekivati da naftne kompanije rade za zajedničko dobro?

U rijetkom slučaju većeg izljeva nafte ugrožavaju se mnoge životinje. Kako je nafta manje gusta od vode, ona se širi po površini i truje ptice koje borave na njoj. Ribe i druga morska bića također su ugroženi zato što nafta šteti njihovoj ikri i mladima. Zagađenje naftom može oštetiti i komercijalno ribarstvo tako što oštećuje reputaciju lokalnih ribljih proizvoda na međunarodnom tržištu. Čak i same platforme za bušenje nafte štetne su za okoliš jer emitiraju C02, metan i dušikov oksid koji doprinose globalnom zatopljenju.

Ponude koje se čine predobrima da budu istinite, obično nisu istinite. Kao što je poznato, naftne kompanije nisu najetičnije. Neke od njih imaju godišnji prihod veći od cjelokupnog hrvatskog BDP-a (v. izvor). Možemo li zaista očekivati da te kompanije rade u korist našeg zajedničkog dobra? Izljev koji se dogodio u Meksičkom zaljevu, na primjer, uništio je okolna ribarska i turistička gospodarstva. Točnije, u manje od 4 sata milijuni barela nafte izlili su se ocean. Time je kontaminirano 1000 km obale, ugroženo je 400 vrsta životinja s do 12 tisuća ljudi ostalo je bez posla. Smatra se, prema Esquireu, da je cijena izljeva bila 1.6 miljardi dolara. U Hrvatskoj, u kojoj turizam čini 15% BDP-a, veliki izljev imao bi katastrofalne posljedice.

Do 2050. solarna će energija zamijeniti goriva

Recimo da možemo eliminirati ove potencijalne opasnosti i da zbilja osiguramo najveće standarde čistoće u bušenju nafte. Je li onda bušenje nafte iz Jadranskog mora i dalje dobra ideja za Hrvatsku? Je li to gospodarstvo u koje bismo trebali ulagati? Ako pogledamo zemlje koje su bogate naftom, možemo primjetiti da čak i one razvijaju druge industrije. Razlog je što je nafta zapravo izvor energije koji će uskoro pripadati prošlosti. Prema Financial Timesu, do 2050., solarna će energija u potpunosti zamijeniti goriva od ugljika. U kontekstu Europe koja sve više želi biti energetski neovisna, Hrvatska bi mogla dobiti niz poticaja za razvoj infrastukture za obnovljive izvore energije kao što su energije od sunca, vjetra i valova. Sigurno nafta, zastarjela i prljava, nije jedina opcija, iako je očito najbrže isplativa.

Odluka da se dopusti bušenje nafte na moru stvarno bi mogla Hrvatsku pretvoriti u izvoznika energije, ali samo privremeno. Ulaganjem u obnovljive izvore energije, Hrvatska bi imala daleko bolje izglede za razvoj u dugotrajnog izvoznika energije. Naravno da je teško za očekivati da će zemlja usred recesije ulagati u tehnologiju koja će se isplatiti kroz 10 do 20 godina, ali čini se da bi takav izbor možda bio teži, ali zasigurno mudriji.


Ovaj je članak nastao uz potporu Agencije za elektroničke medije, putem Javnog natječaja 6/14 Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.








Info zona Facebook