Može nas izvući samo stvaranje

Može nas izvući samo stvaranje

Jedino nas razmišljanje i gledanje prema naprijed može izvući, a stvaranje i komponiranje je upravo to - rekao je mladi pijanist i kompozitor Marin Limić uoči nastupa na Klisu u sklopu Kliškog kulturnog ljeta.

Davnih je dana R. W. Emerson zaključio da je ljubav prema ljepoti ukus, a stvaranje ljepote umjetnost – ali ove riječi ne gube na svojoj aktualnosti ni danas, kada je, rekli bi neki, stvarati lakše nego ikada. Brojni su kanali kojima neki novi kipari, slikari i fotografi, performeri i glazbenici, pisci i pjesnici mogu javnosti prezentirati svoje ideje i kreativnost, a hiperprodukcija suvremenih umjetnika maksimalno je pribiližila osobu umjetnika publici. Ali što se događa s klasičnom glazbom? Koliko jedan glazbenik koji se opredijelio za klasiku ima priliku približiti svoju kreativnost publici? U potrazi za odgovorom na ovo pitanje obratila sam se mladom pijanistu Marinu Limiću, koji će u srijedu, 6. kolovoza, u sklopu Kliškog kulturnog ljeta, održati koncert na tvrđavi Klis.
- Kod klasike je problem što se ona svodi samo na reprodukciju. Jedino nas razmišljanje i gledanje prema naprijed može izvući, a stvaranje i komponiranje je upravo to. – započeo je Marin razgovor koji smo poveli u sunčanom Solinu.

Ovaj je mladi pijanist osnovno i srednje glazbeno školovanje završio u splitskoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea, u razredu pedagoginje i koncertne pijanistice Jadranke Garin. Školovanje je nastavio u Kölnu, gdje je završio Hochschule für Musik u klasi Arbe Valdme. Nakon petogodišnjeg studiranja svoj je privremeni njemački dom Marin ipak odlučio zamijeniti hrvatskim.
- Dogodilo se spontano, jedne večeri sam se vozio autobusom i slušao grupu mladih Nijemaca kako razgovaraju. Odjednom mi je glavom proletjelo to nije moj jezik, ovo nisu moji ljudi i znao sam da se želim vratiti.

Biti mladi umjetnik u Hrvatskoj nije lako, na svakom vas uglu čeka nova vjetrenjača koju je potrebno pobijediti i Marin priznaje da se, u trenucima kada mu nestane snage, nerijetko poželi vratiti u Njemačku, na stari poznati teritorij. - Dobar je taj osjećaj, natjera čovjeka na preispitivanje. Ali, što se dogodi kada se vratiš na staro? Dođeš na isto, ne ideš naprijed. Kao kada bih hodao ulicama Kölna i gledao u izloge, uvijek bih se vratio na početnu poziciju jer su tamo ulice tako postavljene da vas prije ili kasnije vrate tamo odakle ste krenuli.
Na moju konstataciju da je i povratak u Hrvatsku također bio neka vrsta povratka na staro i poznato, Marin odmahuje glavom i ističe da se ovdje vratio kao diplomirani pijanist, a ne kao učenik koji je bio kada je odlazio. - Pokušavali su me opet učiniti učenikom, a na to ne mogu pristati, takvim bi činom doveo samog sebe u pitanje.

Marin je odlučio talent i stečeno znanje podijeliti s novim generacijama glazbenih entuzijasta pa je donedavno radio u Glazbenoj školi Josip Hatze – DO Trogir gdje je otkrio veliku ljubav prema radu s djecom.
- Treba skrenuti pozornost na nešto drugačije, dopustiti djeci da stvaraju jer svako dijete ima dar stvaranja i uz smjernice profesora može mnogo toga postići. Potrebno je dati mjesta improvizaciji i fleksibilnosti i dati djeci da kreiraju. Pa i ja sam improvizirajući zavolio glazbu jer sam uz oca koji je rock glazbenik stalno bio u improvizatorskom okruženju i moj prvi dodir s glazbom su bile moje improvizacije na instrumentima.

Da zaista želi mlađoj generaciji približiti klasičnu glazbu, dokazuje i Klašik (Klassichic), projekt kojim ovaj skladatelj i pijanist uz podršku nezavisne izdavačke kuće SIDRA music, promovira slušanje klasične glazbe kao modnog trenda.- U srpnju smo održali trodevni seminar – radionicu u Solinu gdje su mladi pijanisti dobili uvid u moj proces rada, a krajem kolovoza ćemo održati koncert u sklopu događanja  Lastovo, otok glazbe. Nisam još siguran koliko će projekt trajati, ali planiram izvedbu baleta za kraj projekta, za koji je moj brat Duje napisao libreto, a ja skladao glazbu.

Posljednja godina bila je plodna u Marinovoj karijeri, pa je u ožujku održao tri koncerta u Češkoj, gdje je izveo i svoje kompozicije koje su oduševile češku publiku. Posebno je ponosan i na dva trogirska koncerta profesora, održana u prosincu i svibnju, gdje su prisutni imali priliku čuti i praizvedbe vlastitih kompozicija nekih od profesora od kojih nitko nije završio kompoziciju, čime potvrđuju Marinovo stajalište da se kompozitorom postaje načinom života.

Marinu ne nedostaje ni ideja ni inspiracije, kaže da nakon sedam sušnih skladateljskih godina osjeća da je sve ono što se akumuliralo u njemu napokon ove godine počelo izlaziti u formi nove glazbe. Planovi za budućnost uključuju otvaranje privatne škole u Solinu, a trenutno mu najveći problem predstavlja privlačenje publike na koncerte.
- Odaziv domaće publike nerijetko je siromašan, usprkos reklamiranju i pozivnicama koje šaljemo. Živimo u razdoblju informacija, one nas bombardiraju na svakom uglu, a opet ljudi ne znaju pronaći nešto korisno. Ja sam glazbenik, ali ne želim djecu učiti samo glazbi, mislim da je informatička pismenost itekako bitna i da bi trebali imati nekoga tko će im pomoći da nauče tražiti njima zanimljive informacije, ali i da odvoje bitne i korisne informacije od hrpe reklama koje zaglušuju medijski prostor.

Marinov rad, osim što se može podržati na Klisu 6. kolovoza, može se i pratiti na njegovoj službenoj stranici.


Info zona Facebook